Staritravar
Početnik
- Poruka
- 2
Ti ne znaš moje ime
i
Ne možeš ga reci...
Jer je
Ono Tihi jecaj
starog
Oca
i
Poljubac na nozu,
Kap kise
na krilu sokola
Pepeo
male kolibe
i
Mutno secanje
na
San...
Rođeno je
u
suzi
Starog Kralja
sto
Izabra Vecnost
i
za nas
još
Nerođene...
Cvilelo je
u Kletvama
moje brace
sto su klali
za
Tvoga boga
i
cekali
Kraj...
Jer kad zaboravis
Umres
Polako...
Ti ga ne znaš
jer ga
Krstih
U Drvenoj crkvi
U Tamnoj sumi
U Gluvo doba neko
i
sakrih ga
U oci Vuka
sto gleda Hajduka
i
zna
Zašto smo tu...
Zato ga ne znaš...
Moje je ime
Top od tresnje
i
Drhtava Laz
na Zecijoj Usni...
Ledena Lobanja
sto
Spava u Zidu
i
Prkos
sto zvoni
kao
Pucanj
na onaj
Sveti Dan...
Kad Kraljevi umiru...
Moje ime ima
Crne Ruke
i
Ponosno srce
i
Volim ga
Jer uvek kaže NE
Čak i kad se
Boji...
Volim ga jer je kao Ja
A
i
Mrzim ga
Boze
Mrzim ga
Jer
me nekad Pece
kao
Kama
Na Vratu
Deteta
Pece me
Kao
Progutan Jauk
kao Nezavrsen Cas.
A moje je...
Moje ime je
decak sa
pistoljem u dzepu,
metak ispaljen da ubije brata,
strvina na česti
ikona na zidu,
Nemo Kolo,
pola litre brlje
i
mrtva devojcica
u kupatilu...
Moje ime je
Prljava marama na glavi majke
i hljeb koga nema,
dvoje
starih
sto umiru sami,
Glad
Dva Rafala
Tri vencanja
I Ruza na Ratnikovom grobu...
To sam ja
Nikada neće znati moje ime
Jer me probudilo jucer
oko ponoci
ili pre,
sa krikom iz pakla...
Gledao sam ga
kroz prozor
Kako stoji
na pustoj ulici
sa Bakljom u ruci
samo protiv svih
Okupano u srdzbi
Vristalo je za decaka, za brata, za strvinu i ikonu, za devojcicu, prljavu maramu i glad i stare i hleb koga nema...
Vristalo je za Nas
Ispucalo je sve rafale
Ukralo Ruzu
I probudilo mrtvoga Ratnika
Sa Njegovom Krvlju
na nasem asfaltu
Te Noći
nacrtalo znak...
Crtu koju Nećeš Preci
i
Ne možeš ga reci...
Jer je
Ono Tihi jecaj
starog
Oca
i
Poljubac na nozu,
Kap kise
na krilu sokola
Pepeo
male kolibe
i
Mutno secanje
na
San...
Rođeno je
u
suzi
Starog Kralja
sto
Izabra Vecnost
i
za nas
još
Nerođene...
Cvilelo je
u Kletvama
moje brace
sto su klali
za
Tvoga boga
i
cekali
Kraj...
Jer kad zaboravis
Umres
Polako...
Ti ga ne znaš
jer ga
Krstih
U Drvenoj crkvi
U Tamnoj sumi
U Gluvo doba neko
i
sakrih ga
U oci Vuka
sto gleda Hajduka
i
zna
Zašto smo tu...
Zato ga ne znaš...
Moje je ime
Top od tresnje
i
Drhtava Laz
na Zecijoj Usni...
Ledena Lobanja
sto
Spava u Zidu
i
Prkos
sto zvoni
kao
Pucanj
na onaj
Sveti Dan...
Kad Kraljevi umiru...
Moje ime ima
Crne Ruke
i
Ponosno srce
i
Volim ga
Jer uvek kaže NE
Čak i kad se
Boji...
Volim ga jer je kao Ja
A
i
Mrzim ga
Boze
Mrzim ga
Jer
me nekad Pece
kao
Kama
Na Vratu
Deteta
Pece me
Kao
Progutan Jauk
kao Nezavrsen Cas.
A moje je...
Moje ime je
decak sa
pistoljem u dzepu,
metak ispaljen da ubije brata,
strvina na česti
ikona na zidu,
Nemo Kolo,
pola litre brlje
i
mrtva devojcica
u kupatilu...
Moje ime je
Prljava marama na glavi majke
i hljeb koga nema,
dvoje
starih
sto umiru sami,
Glad
Dva Rafala
Tri vencanja
I Ruza na Ratnikovom grobu...
To sam ja
Nikada neće znati moje ime
Jer me probudilo jucer
oko ponoci
ili pre,
sa krikom iz pakla...
Gledao sam ga
kroz prozor
Kako stoji
na pustoj ulici
sa Bakljom u ruci
samo protiv svih
Okupano u srdzbi
Vristalo je za decaka, za brata, za strvinu i ikonu, za devojcicu, prljavu maramu i glad i stare i hleb koga nema...
Vristalo je za Nas
Ispucalo je sve rafale
Ukralo Ruzu
I probudilo mrtvoga Ratnika
Sa Njegovom Krvlju
na nasem asfaltu
Te Noći
nacrtalo znak...
Crtu koju Nećeš Preci