Moje i tvoje

Razmišljam o još jednom zanimljivom slučaju...ovdje je moguće da penzioner bude nositelj poljoprivrednog gazdinstva koje je u poreznom sustavu i mnogi koriste tu mogućnost jer je nositelj tako oslobođen plaćanja visokih doprinosa...recimo da na imanju žive otac, dakle penzioner, koji je nositelj i sin, rade zajedno stječu imovinu koja glasi na oca...otac iznenada umre i u podjelu njegove trenutne imovine ulazi i brat ili sestra koja ne živi s njima i nije imala nikakvog udjela u stjecanju imovine, ali zakonski ima pravo na trećinu...zakonski nepravedno, iako se kasnijim sudskim postupkom i dokazivanjem može doći do "pravde", od čega će koristi imati samo advokati i uz trajno narušene bratske odnose...
 
Meni je to doneke problematično. Svi gledamo da izvrdamo zakon ako od njega nemamo direktne koristi, ali kad nam upravo to izvrdavanje napravi problem vajkamo se kako je zakon loš. I zakon i jeste loš, ali to nije opravdanje. Roditelji slobodno raspolažu svojom imovinom i uopšte ne moraju da dele stečeno na ravne delova među decom. Obavezni deo je i onako simboličan.
E sad, da roditelji sve ostave drugon detetu, zašto bih se ja zbog toga ljutila? Ne možeš oteti nekome ono što neće da ti da...
 
Meni je to doneke problematično. Svi gledamo da izvrdamo zakon ako od njega nemamo direktne koristi, ali kad nam upravo to izvrdavanje napravi problem vajkamo se kako je zakon loš. I zakon i jeste loš, ali to nije opravdanje. Roditelji slobodno raspolažu svojom imovinom i uopšte ne moraju da dele stečeno na ravne delova među decom. Obavezni deo je i onako simboličan.
E sad, da roditelji sve ostave drugon detetu, zašto bih se ja zbog toga ljutila? Ne možeš oteti nekome ono što neće da ti da...

Baš tako, to je imovina koju su oni stekli i mogu raspolagati njome kako hoće. Bolesno mi je to što znam neke slučajeve da su počeli sa svađama za imovinu još za živog roditelja...baš je takav bio slučaj kojeg sam spomenula na početku teme, jedna od sestara je uredno napravila popis šta želi od očeve imovine, a njega nije gotovo ni posjećivala dok je umirao u bolnici.
 
Razmišljam o još jednom zanimljivom slučaju...ovdje je moguće da penzioner bude nositelj poljoprivrednog gazdinstva koje je u poreznom sustavu i mnogi koriste tu mogućnost jer je nositelj tako oslobođen plaćanja visokih doprinosa...recimo da na imanju žive otac, dakle penzioner, koji je nositelj i sin, rade zajedno stječu imovinu koja glasi na oca...otac iznenada umre i u podjelu njegove trenutne imovine ulazi i brat ili sestra koja ne živi s njima i nije imala nikakvog udjela u stjecanju imovine, ali zakonski ima pravo na trećinu...zakonski nepravedno, iako se kasnijim sudskim postupkom i dokazivanjem može doći do "pravde", od čega će koristi imati samo advokati i uz trajno narušene bratske odnose...

Tacno tako,nepravedno!
 
Tacno tako,nepravedno!
Јесте тако, али у општој немаштини с ценом обрадиве земље чија вредност стално расте, а и ко је будан може као нпр прошлог лета узети с хектара шећерне репе с просечним приносом од 60Т око 1.200 до 1.500 евра профита, не прихода... додуше шећерна репа, ко и сунцокрет има плодоред од једном у 7 година.
Не знам за друге крајеве, али у Бачкој јутро земљишта(десет хектара је 17 јутара) које није у урбаној зони, није поред неке воде па да се може користити за повртарство, нити је поред магистралних путева па да буде искористиво за бензинске пумпе, мотеле, одморишта итд иде од 4.000 до 6.000 евра.
 
Јесте тако, али у општој немаштини с ценом обрадиве земље чија вредност стално расте, а и ко је будан може као нпр прошлог лета узети с хектара шећерне репе с просечним приносом од 60Т око 1.200 до 1.500 евра профита, не прихода... додуше шећерна репа, ко и сунцокрет има плодоред од једном у 7 година.
Не знам за друге крајеве, али у Бачкој јутро земљишта(десет хектара је 17 јутара) које није у урбаној зони, није поред неке воде па да се може користити за повртарство, нити је поред магистралних путева па да буде искористиво за бензинске пумпе, мотеле, одморишта итд иде од 4.000 до 6.000 евра.

Zemlja je za seljaka osim tržišne, uvijek imala i sentimentalnu vrijednost jer je stjecana generacijama, često se uzimalo od usta da bi se kupio komadić zemlje.
Sad ispada da se bratska ljubav mjeri u nekoliko hiljada evra...ako treba dat će bratu i koštanu srž i bubreg ako treba, ali kad su pare u pitanju, tu obično nema alternative.
 
Zemlja je za seljaka osim tržišne, uvijek imala i sentimentalnu vrijednost jer je stjecana generacijama, često se uzimalo od usta da bi se kupio komadić zemlje.
Sad ispada da se bratska ljubav mjeri u nekoliko hiljada evra...ako treba dat će bratu i koštanu srž i bubreg ako treba, ali kad su pare u pitanju, tu obično nema alternative.
Уствари претпостављам да је више до схватања преварености, или изневерених очекивања уместо строгог ограничавања само на новац.
 
Уствари претпостављам да је више до схватања преварености, или изневерених очекивања уместо строгог ограничавања само на новац.

Stvar je i u odgoju, ne kaže se uzalud da djeca uče od roditelja. Stvar je i u odnosu prema djeci, jer često se rađa ljubomora jednog djeteta prema drugom jer se osjeća manje voljenim, da mu je manje pruženo nego bratu ili sestri....s godinama to može da preraste u pravu netrpeljivost i onda kad dođe vrijeme "naplate", ne znaju više ni za kakvu sentimentalnost.
 
ja se pitam šta se dešava sa imovinom samotnjaka nakon smrti?
ne bih voleo da moju imovinu po automatizmu naslede rođaci, koje celog života maksimalno izbegavam. voleo bih jednoj devojci koju znam sa neta da prepišem bez da ona zna.

što se teme tiče, slažem se sa nikodijom sa prve strane. normalno je da sestra potražuje svoju trećinu.
 
ja se pitam šta se dešava sa imovinom samotnjaka nakon smrti?
ne bih voleo da moju imovinu po automatizmu naslede rođaci, koje celog života maksimalno izbegavam. voleo bih jednoj devojci koju znam sa neta da prepišem bez da ona zna.

što se teme tiče, slažem se sa nikodijom sa prve strane. normalno je da sestra potražuje svoju trećinu.

Имовином самотњака након смрти располаже општина. Она га и сахрањује, уосталом.
 
Znam za slučaj da je lezilebović i nikogović, bez dana radnog staža i profesije, a primakao se 50-oj, živeo je s majkom, inače pokretnom i materijalno obezbeđenom, ne zato da bi on njoj bio od koristi, već da bi imao krov nad glavom (kuća je na bila na njegovu majku) i da bi imao šta da jede, jer njegove zarade su bile neredovne i simbolične. Inače ništa u kuću nije ulagao i kuća je vremenom propadala.... E onda je takav nikogović, bez plate i profesije, primorao majku da s njim potpiše ugovor o doživotnom izdržavanju, iako majka zapravo izdržava njega i on kod nje stanuje, da bi osujetio sestru da dobije svoj deo... Stoka.
A i od države je sramota što toleriše te sramne, nečeasne ugovore o "doživotnom izdržavanju". Koliko starica i staraca je ubijeno na ovaj ili onaj način, od "doživotnih izdržavalaca"...
 

to je netacno. taj slucaj je daleko cesci kod drugih naroda, nego kod nas. A po negde je jos radikalniji. Na primer u Svedskoj, roditelji veoma cesto ne ostalvaqljaju deci nista, nego osstavljaju drzavi. A deca se i ne intresuju kad im roditelji umru. Udju samo u kucu da pokupe pare, pobacaju slike svojih roditelja na kojima su zajedno na patos, pokupe sta vredi, i niked vise ne pomenu svoje rodtelje ni u kom slucaju. To je jos ogavnije.
 

Back
Top