Moje i tvoje

Koja je psihologija čovjeka, koji se nakon smrti jednog od roditelja, doslovno zakrvi s braćom zbog nasljedstva?

To su obicno stariji ljudi vaspitani jos po mentalitetu od pre WW2 gde je zemlja bila sve, a ko je imao vise zemlje bio je gazda.
Najveci problem je bio podeliti imanje. Moje neko misljenje je da je to posebno izrazeno u planinskim predelima koja su po pravilu zaostalija i siromasnija te je bilo i vise razloga za borbu za tu istu zemlju.
Danas stvarno ne razumem da mlad covek moze da se svadja ne znam koliko.

Jeste stanovi jesu sada mnogo vredni i to moze da bude varijanta, zelja da se stan proda i uzmu lepe pare pa onda ili da se otvori neka firma ili da se ide preko grane.
 
Koja je psihologija čovjeka, koji se nakon smrti jednog od roditelja, doslovno zakrvi s braćom zbog nasljedstva?

pogreshna naravno...
mislim da ne postoji porodica koja nema ili nije imala taj problem...
uglavnom nastaje kad na vreme nije resheno pitanje imovine i nasledstva...

- - - - - - - - - -


vazhi...
a shto su se redom svi prestolonaslednici u evropi, u starija vremena, klala i ubijala zbog trona i imetka...
nemoj Djole da preteruvash...ne lepo!
 
To su obicno stariji ljudi vaspitani jos po mentalitetu od pre WW2 gde je zemlja bila sve, a ko je imao vise zemlje bio je gazda.
Najveci problem je bio podeliti imanje. Moje neko misljenje je da je to posebno izrazeno u planinskim predelima koja su po pravilu zaostalija i siromasnija te je bilo i vise razloga za borbu za tu istu zemlju.
Danas stvarno ne razumem da mlad covek moze da se svadja ne znam koliko.

Jeste stanovi jesu sada mnogo vredni i to moze da bude varijanta, zelja da se stan proda i uzmu lepe pare pa onda ili da se otvori neka firma ili da se ide preko grane.

U zadnje vrijeme taj sindrom se sve više širi i na mlađu generaciju, što možda samo djelomično mogu pripisati općoj besparici....u konačnici, baš se na iskušenjima upozna karakter čovjeka.
Zadnji slučaj je slučaj dvije sestre, jedna se prije više godina udala u bogatu porodicu, druga je ostala kući, udala se i nastavili raditi i sticati pomalo, ujedno se brinuli i roditeljima. Nedavno im otac umre i tek na ostavinskoj raspravi sestra pokaže svoje pravo lice i zatraži trećinu koja joj pripada. Sa zakonske točke gledišta ima pravo....a gdje se izgubila moralna?
 
Koja je psihologija čovjeka, koji se nakon smrti jednog od roditelja, doslovno zakrvi s braćom zbog nasljedstva?

Toga ima jako puno....

pitanje je - da li je zakrvljavanje sa bracom vredno tog nasledstva ?

i da li bi se neko odrekao nasledstva zarad mira sa bratom ?

- - - - - - - - - -

U zadnje vrijeme taj sindrom se sve više širi i na mlađu generaciju, što možda samo djelomično mogu pripisati općoj besparici....u konačnici, baš se na iskušenjima upozna karakter čovjeka.
Zadnji slučaj je slučaj dvije sestre, jedna se prije više godina udala u bogatu porodicu, druga je ostala kući, udala se i nastavili raditi i sticati pomalo, ujedno se brinuli i roditeljima. Nedavno im otac umre i tek na ostavinskoj raspravi sestra pokaže svoje pravo lice i zatraži trećinu koja joj pripada. Sa zakonske točke gledišta ima pravo....a gdje se izgubila moralna?

Ima tu jos psihologije....

ljudi vole da znaju da im je roditlje nesto ostavio.
 
To su obicno stariji ljudi vaspitani jos po mentalitetu od pre WW2 gde je zemlja bila sve, a ko je imao vise zemlje bio je gazda.
Najveci problem je bio podeliti imanje. Moje neko misljenje je da je to posebno izrazeno u planinskim predelima koja su po pravilu zaostalija i siromasnija te je bilo i vise razloga za borbu za tu istu zemlju.
Danas stvarno ne razumem da mlad covek moze da se svadja ne znam koliko.

Jeste stanovi jesu sada mnogo vredni i to moze da bude varijanta, zelja da se stan proda i uzmu lepe pare pa onda ili da se otvori neka firma ili da se ide preko grane.

Ne znam baš, pre II SR pravila nasleđivanja su regulisana običajnim pravom- ženska deca su namirivana mirazom, kolikim tolikim, a najstariji sin je imao primat u nasleđivanju zemlje...
I danas nije retkost da se sestra odriče pripadajućeg dela zemlje u korist brata (što ja ne razumem u potpunosti).
Krve se najčešće oni koji veruju da će otimačinom od najrođenijih doneti ne znam kakvu dobrobit svojim novoosnovanim porodicama.... i onda se mrze, vuku po sudovima, i ogroman deo svega ode advokatima, a njima ostane ogorčenost i zla krv.
Neka hvala.
 
U zadnje vrijeme taj sindrom se sve više širi i na mlađu generaciju, što možda samo djelomično mogu pripisati općoj besparici....u konačnici, baš se na iskušenjima upozna karakter čovjeka.
Zadnji slučaj je slučaj dvije sestre, jedna se prije više godina udala u bogatu porodicu, druga je ostala kući, udala se i nastavili raditi i sticati pomalo, ujedno se brinuli i roditeljima. Nedavno im otac umre i tek na ostavinskoj raspravi sestra pokaže svoje pravo lice i zatraži trećinu koja joj pripada. Sa zakonske točke gledišta ima pravo....a gdje se izgubila moralna?

Sada nek meni neko objasni zasto je ona ne moralna ako trazi svoju ocevinu, to sto se bogato udala to je njen "uspjeh" ali sta ako se razvede ... suprug ce reci sve je to moje..... a gdje ce ona ??? Ocevina je ocevina i ja je se nikada nebi odrekla jer nikada neznas sta nosi dan a sta noc, ono sto je moje niko mi ne moze oduzeti....
Pravo pitanje je zasto se druga nije udala i odselila... pa bi se zajedno 50:50 brinuti o roditeljima. A ne ovako jedna izigrava zrtvu a druga zlocu.
U ovom slucaju prva bi trebala dobiti trecinu onoga sto je otac imao pre njene udaje tj. ono sto je stvarno njegovo ono sto je stekla druga sestra ( auto, zemlju ili neki drugi imetak se naravno ne djeli) druga sestra dobija svoju trecinu i roditeljsku trecinu zato sto se brinula o njima, ne shvatam sta hoce vise. Po meni ovdje je slucaj klasicne ljubomore na sestru koja se bolje udala od nje.
A najvise su tu krivi roditelji koji za zivota nisu podjelili sta je cije, moji su hvala bogu zivi i zdravi ali je otac vec podjelio sta ostavla kom djetetu, tako da u slucaju smrti nece biti bilo kave svadje.
 
pogreshna naravno...
mislim da ne postoji porodica koja nema ili nije imala taj problem...
uglavnom nastaje kad na vreme nije resheno pitanje imovine i nasledstva...

- - - - - - - - - -



vazhi...
a shto su se redom svi prestolonaslednici u evropi, u starija vremena, klala i ubijala zbog trona i imetka...
nemoj Djole da preteruvash...ne lepo!

Tako je.
 
U zadnje vrijeme taj sindrom se sve više širi i na mlađu generaciju, što možda samo djelomično mogu pripisati općoj besparici....u konačnici, baš se na iskušenjima upozna karakter čovjeka.
Zadnji slučaj je slučaj dvije sestre, jedna se prije više godina udala u bogatu porodicu, druga je ostala kući, udala se i nastavili raditi i sticati pomalo, ujedno se brinuli i roditeljima. Nedavno im otac umre i tek na ostavinskoj raspravi sestra pokaže svoje pravo lice i zatraži trećinu koja joj pripada. Sa zakonske točke gledišta ima pravo....a gdje se izgubila moralna?
To što na nešto imaš zakonsko pravo, ne znači da je to pravo(=pošteno).
Mnoge stvari bi se rešile kada bi roditelji ili savesnije vaspitavali decu ili ostavili pravosnažan testament...
 
Sada nek meni neko objasni zasto je ona ne moralna ako trazi svoju ocevinu, to sto se bogato udala to je njen "uspjeh" ali sta ako se razvede ... suprug ce reci sve je to moje..... a gdje ce ona ??? Ocevina je ocevina i ja je se nikada nebi odrekla jer nikada neznas sta nosi dan a sta noc, ono sto je moje niko mi ne moze oduzeti....
Pravo pitanje je zasto se druga nije udala i odselila... pa bi se zajedno 50:50 brinuti o roditeljima. A ne ovako jedna izigrava zrtvu a druga zlocu.
U ovom slucaju prva bi trebala dobiti trecinu onoga sto je otac imao pre njene udaje tj. ono sto je stvarno njegovo ono sto je stekla druga sestra ( auto, zemlju ili neki drugi imetak se naravno ne djeli) druga sestra dobija svoju trecinu i roditeljsku trecinu zato sto se brinula o njima, ne shvatam sta hoce vise. Po meni ovdje je slucaj klasicne ljubomore na sestru koja se bolje udala od nje.
A najvise su tu krivi roditelji koji za zivota nisu podjelili sta je cije, moji su hvala bogu zivi i zdravi ali je otac vec podjelio sta ostavla kom djetetu, tako da u slucaju smrti nece biti bilo kave svadje.
To je prilično slobodno tumačenje nečije životne muke. OK, roditelji su rodili obe i obe imaju pravo, ali je činjenica da je jedna brinula o roditeljima... e sad, da se obezbedila ugovorom o doživotnom izdržavanju...
Ne znam, posle muža niko mi nije bliži od rođenog brata. Ne bi mi ni na pamet palo da se zakonski štitim od njega... Ali se ne bih ni jadala za posledice odluke koju sam sama donela.
 
Toga ima jako puno....

pitanje je - da li je zakrvljavanje sa bracom vredno tog nasledstva ?

i da li bi se neko odrekao nasledstva zarad mira sa bratom ?

- - - - - - - - - -



Ima tu jos psihologije....

ljudi vole da znaju da im je roditlje nesto ostavio.


misliš, ovisi o vrijednosti imovine koja se nasljeđuje?
zašto se ne bi odrekao, moja majka se odrekla imovine u korist svoje sestre, ja u korist svoje.

Lijepo je znati da je roditelj nešto ostavio, ali nikako ne možeš svojatati nešto što sam nisi stvorio....
 
evo vec 25 god dedovina stoji ,keva i njen burazer sa jos jednim bratom od ujaka su se prihvatili da se sudski podeli,pre par dana je taj burazer umro,inace ujak se ljuti na nas sto njemu nije prepisano,sto mu mi nismo poklonili,da ne pricam sta sve ima ali hoce jos,ja sam tamo provodio raspuste i znam ko je dolazio obilazio i davao babi i dedi,on ima obraza da trazi i da se ljuti smradina,selo je pustos nista za nas ne vredi ako se zemlja ne obradjuje,prokleto pre ce u grob odneti
 
misliš, ovisi o vrijednosti imovine koja se nasljeđuje?
zašto se ne bi odrekao, moja majka se odrekla imovine u korist svoje sestre, ja u korist svoje.

Lijepo je znati da je roditelj nešto ostavio, ali nikako ne možeš svojatati nešto što sam nisi stvorio....

Nisam to rekla.

Moj tata se odrekao, zarad brace koji su manje postigli u zivotu, jer su bili lenji.

Nije pravedno, ali nikakve svadje nije bilo.

Ko to moze da proguta- veliki je covek :)
 
Koja je psihologija čovjeka, koji se nakon smrti jednog od roditelja, doslovno zakrvi s braćom zbog nasljedstva?

ykKQICg.png
:lol:
 
To je prilično slobodno tumačenje nečije životne muke. OK, roditelji su rodili obe i obe imaju pravo, ali je činjenica da je jedna brinula o roditeljima... e sad, da se obezbedila ugovorom o doživotnom izdržavanju...
Ne znam, posle muža niko mi nije bliži od rođenog brata. Ne bi mi ni na pamet palo da se zakonski štitim od njega... Ali se ne bih ni jadala za posledice odluke koju sam sama donela.

Roditelji odu, braća ostanu kao najbliži rod....i nikako ne mogu zamisliti situaciju da mi je potreban zakon da uređuje odnose između mene i sestre....i da me ona gleda kao potencijalnu opasnost.

- - - - - - - - - -

Nisam to rekla.

Moj tata se odrekao, zarad brace koji su manje postigli u zivotu, jer su bili lenji.

Nije pravedno, ali nikakve svadje nije bilo.

Ko to moze da proguta- veliki je covek :)

Slažem se. :ok:

- - - - - - - - - -

evo vec 25 god dedovina stoji ,keva i njen burazer sa jos jednim bratom od ujaka su se prihvatili da se sudski podeli,pre par dana je taj burazer umro,inace ujak se ljuti na nas sto njemu nije prepisano,sto mu mi nismo poklonili,da ne pricam sta sve ima ali hoce jos,ja sam tamo provodio raspuste i znam ko je dolazio obilazio i davao babi i dedi,on ima obraza da trazi i da se ljuti smradina,selo je pustos nista za nas ne vredi ako se zemlja ne obradjuje,prokleto pre ce u grob odneti

Mnogo je takvih slučajeva, ali se nadam i mislim da svatko, kad - tad, dođe na svoje....oteto - prokleto.
 
Roditelji odu, braća ostanu kao najbliži rod....i nikako ne mogu zamisliti situaciju da mi je potreban zakon da uređuje odnose između mene i sestre....i da me ona gleda kao potencijalnu opasnost..

O kakvoj god i kolikoj god naslednoj masi da je reč, ako misliš da ti više treba- evo ti. I do sad sam živela bez toga, mogu i da nastavim.

Najgore je kad se zetovi i snaje preminulih osile kao harpije da obezbede svoju decu... strašno.
 

Back
Top