Moje,a i vase pesme

[STARDUST]

Ne pitaj me nocas nista
pusti me da sutim
ja nocas trebam mir
stare rane opet peku
moje bitke dalje teku
duso, ti nemas nista s tim

Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
zedna tvojih godina i sada mamurna
pita gdje je utjeha
gdje je mladost nestala

Idu dani, ja ih pratim
ponekad do tebe svratim
duso, trazim zaborav
molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho, kao da je tu

Sve jos mirise na nju
i dan i jutro sto ce doci
nakon ove noci, noci bez sna
i dvjesta godina
da ih brojim u samoci
otkako je otisla

U mojim venama jos je njenog otrova
jos je doza prejaka
a tebe ljubim i da ne poludim
da zaboravim

 

[Marjan Svjetlana Temsic]

Ne voliš me više
Ne voliš me
Mene je u stvari teško voleti
Teško je voleti moj nemirni duh
Moj neumorni mozak
Teško je voleti moje oči
I moje ruke
Teško me je voleti zaista
Ja to znam, ja to osećam

A ja tebe volim nesmanjeno
Ja te volim, baš volim
Toliko te volim, da volim i za tebe.
Da baš tako, ja volim i za tebe
Volim tvoje oči i tvoje ruke
I telo tvoje
I dušu tvoju
I kosu, koju volim da kao neki klinac počupam
Pa ja sam ti o tome i pričao, zar ne?

Ne brini, čuva me ljubav prema tebi.
Još me uvek čuva
N.N.

 

[Marjan Svjetlana Temsic]

Tama se doshunjala
Polako I bolno
Ispunila mi telo
Zatrovala osmeh

Odlazish,
A govorish da ostajesh
Vatra je prestala da gori

Ukus budji u ustima
Otrovna suza u ochima
Srce zamrlo
Dah zastao

Odlazish,
Nechim sam te oterala
A volim te
N.N.

 

[Marjan Svjetlana Temsic]

Moji anđeli ne daju mi umrijeti



Ima ih raznih,

neki su nježni i tješe,

neki viču i prijete.

Nikad nijednog nisam vidio,

do mene dopiru samo njihove poruke.

Oni su tu, oko mene, u eteru,

nevidljivi su ali stvarni.

Moji anđeli brinu za mene.

Moji me anđeli vole.

Moji anđeli ne daju mi umrijeti.

Kako da im se odužim?

Što im mogu dati?

Tek poneku jadnu pjesmu.

Što im mogu reći?

Samo – hvala vam, blijede sjene,

hvala vam, čuvari!

 

[Marjan Svjetlana Temsic]