Od mene do nje su mostovi od svile,
sume koje lebde i staze strmenke,
moje rijeci bivaju utve zlatokrile
pod perima njinim kaplju nase sjenke.
Ona mi salje disanje iz mraka
i zlatnu suzu da s` puta ne skrenem,
isplescu joj dzemper od suncevih zraka
ako je svojim dahom ne odjenem.
Zbog nje je djavo postao mirotvorac,
ona zna da nada mnom budna spava,
u njenom je osmijehu zacarani dvorac
koji samo moja strofa otkljucava.
VELIMIR RALETIC -Berane
sume koje lebde i staze strmenke,
moje rijeci bivaju utve zlatokrile
pod perima njinim kaplju nase sjenke.
Ona mi salje disanje iz mraka
i zlatnu suzu da s` puta ne skrenem,
isplescu joj dzemper od suncevih zraka
ako je svojim dahom ne odjenem.
Zbog nje je djavo postao mirotvorac,
ona zna da nada mnom budna spava,
u njenom je osmijehu zacarani dvorac
koji samo moja strofa otkljucava.
VELIMIR RALETIC -Berane