Slepac
Zašto mi iz oka ispariše vali
a odsjaj pučine, proždire mrak?
Samo se ravničarska duša gali
u zlatnom žitu, jugom nošen zrak.
Ko li mi to osmehe, iz očiju uze?
Ko slepac bez štapa, ravnicom param,
iz srušena salaša ne rastu ni suze
sa čim ću sada voćnjake da šaram?
Rojeve uzdaha u klupko vežem,
slepom kod očiju iz duše gledam.
U hladu bagrema, postelji sežem,
da se tišini, mesto pesme predam.
Razdire mirisom, k.rva ravnica
kidam je iz sebe a sve više patim,
moji su snovi, vlastita tamnica
u očinje jame, vreme kad' vratim.
Zašto mi iz oka ispariše vali
a odsjaj pučine, proždire mrak?
Samo se ravničarska duša gali
u zlatnom žitu, jugom nošen zrak.
Ko li mi to osmehe, iz očiju uze?
Ko slepac bez štapa, ravnicom param,
iz srušena salaša ne rastu ni suze
sa čim ću sada voćnjake da šaram?
Rojeve uzdaha u klupko vežem,
slepom kod očiju iz duše gledam.
U hladu bagrema, postelji sežem,
da se tišini, mesto pesme predam.
Razdire mirisom, k.rva ravnica
kidam je iz sebe a sve više patim,
moji su snovi, vlastita tamnica
u očinje jame, vreme kad' vratim.