na žalost, za slobodu se mora konstantno boriti i biti na oprezu da ti je ne oduzmu.
postoji mnogo načina da ti život bude splačina, i stres od kredita je samo jedan od njih.
ako si neka sila da se tebe drugi plaše, ili da tebi drugi ljube guzu za novac ili uticaj, onda ti ni krediti neće stvarati stres.
isto tako, čak i ako imaš nešto što je na papiru tvoje, a realno ti neko silniji to zapišava i prca te u mozak a ti mu ne možeš ništa,
ili ti je član porodice smrad, nasilnik, narkoman, bolesnik, invalid...tako najlepša kuća na najboljoj lokaciji postaje robija.
sloboda je krhka stvar, lako lomljiva, moraš da je stvaraš i čuvaš non stop, ponekad moraš i da pobegneš iz svoje "kućice slobodice" da bi bio stvarno slobodan.
toliko filozofije za sada.
Gledao sam kako neke izbjeglice prave kuce . Kupe plac i odmah na dnu placa sami uzidaju dve manje prostorije .
Tu pocnu da zive i nikome ne placaju stanarinu . Sledecih godina kupuju gradjevinski materijal i polako zidaju ....
na to ih je naterala nevolja, pa sa rezervom komentarišem da je takvo rešenje nužno zlo, jer se takvim životom neko posveti/zarobi celoživotnom zidanju, i doziđivanju, seci uši krpi...nije to neko slobodno ni pametno ni srećno rešenje.
Upravo to imam i tako živim.
Na 8,5 ari.
Ja i nemački ovčar.
Slušamo tišinu....
Ako to nije slobodica, ne znam, ondaK, šta jeste !?
Ja obožavam pse, a on obožava mene.
Jedemo, spavamo, jurcamo po placu....
I ne bih se menjao, ni za šta na svetu.
Ne bi ni vučko.
Znam mu karakter !
koliko je to 8,5 ari onako slikovito nam predstavi ? pravougaonik x sa y metara...
jel ti to negde na selu kada imaš mir i tišinu ? ja viđam da po divljim naseljima koja niču oko gradova oni koji imaju placeve sa kućama vrlo brzo dobiju komšiluk pa se mir i tišina pretvore u buku, svađu, smrad...