Moja djeca i ja

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
Imam unuka. Nekad sam imala djecu. Morala su završiti fakultete, kći nije smjela ostati u drugom stanju prije nego naleti na nekog ozbiljnog. O sinovljevoj ženidbi nisam se usuđivala ni razmišljati. Postoji li žena na ovome svijetu koja Njega zaslužuje?

Moja djeca nisu ispunila ništa od onoga što sam od njih očekivala. Kad su bila mala sina sam vodila na njemački, talijanski, nogomet, vaterpolo, tenis i šah. Kad je ona bila mala išla je na balet, ritmiku, pjevanje, engleski, tečaj glume. Sve sam im dala, sve pružila. Kći nije postala ni glumica ni pjevačica, čak ni teve voditeljica. Radi u školi.

Sin nikako da se oženi a nije peter. Nije ni nogometaš ni predsjednički kandidat. A trideseta mu kuca na vrata. Kako mu godine idu bit ću sretna ako postane zaposlen. Diplomirao je povijest. A toliko je obećavao…

Da sam onda znala što danas znam sa njima bih razgovarala onako kako razgovaram sa svojim unukom. Ne želi nositi šal oko vrata. “Tko yebe šal”, kažem djetetu koje me neće cinkati roditeljima jer zna da je “riječ na j” zabranjena. Želi sa mnom popiti gutljaj pive. Popije ga. Za doručak hoće šunku bez kruha. Jede šunku bez kruha. Ne voli prati zube. Kad je kod mene ne pere ih. Lud je za prženim krumpirom koji se valja u majonezi. To nam je ručak kad smo sami.

Sinoć smo bili u kazalištu. Majka je na njega navukla svečano odijelo, trčao je oko kazališta i poderao hlače. “**** ti se”, rekla sam. “Nona!”, rekao je on. Nakon deset minuta izašli smo iz kazališta jer oni ljudi i ona djeca nisu govorili nego samo plesali. Za jednim od novogodišnjih štandova pojeo je dvije kobasice. U taksiju je povratio.

Kad smo došli doma ovlaš sam ga oprala krpicom, mrzi vodu. U njegovom vrtiću ima dečkić koji mlati sve oko sebe. Osim moga Kreše. Zato jer sam mu rekla, ako te takne, ubij ga.

Svome unuku ne planiram život jer sam se dva puta zajebala. Njegovi roditelji od mene mnogo očekuju ali ja ga ipak ne vodim na balet, nogomet, tenis, kineski, ples, pjevanje, plivanje. Moj Krešo i ja, kad smo sami, šetamo i razgovaramo o sreći. On već sada zna, sreća je kad ti se živo yebe što starci od tebe očekuju.

Vedrana Rudan
 
Tesko je reci da ste pogresili sa decom,jednostavno ste im zeleli najbolje,a deca ili nisu smela ili nisu htela da vam kazu sta im se svidj,a sta ne da vas verovatno ne bi uvredili ili naljutili.Sa unukom je lakse,Ja ih imam dvojicu,sve ono sto nisam dozvoljavao ,cerkama kada su bile male,ovim klincima jednostavno prepustam sve.Mada i to nije ispravno posle to deca probaju i kod kuce sa roditeljima,pa ili budu grdjeni ili bijeni.Najbitnije je da su vam deca posteni gradjani i da nisu problematicni,a za ostalo bice valjda nekad nesto bolje,a dotle cemo mi da se igramo s unucicima.
 
Sa unučetom je valjda lakše...
Nemaš obaveze,ne brineš kako ga obući, školovati.
Lišeni tog tereta, babi i dedi ostaje samo da vole dete.

Kad sam videla mog oca kako se ophodi prema mojoj deci,
kako se sa njima igra i zabavlja ih
pitala sam ga ebote što prema meni nisi bio takav, nego si bio strog i tero me da učim.
Pitanje, je naravno, bilo retoriko, i sama sam znala odgovor..
 
z:shock: da se baba i deda tako ophode sa mojom decom videli bi ih dva puta godisnje....ovo je bas preterivanje....ajde, ok kapiram, nije doboro biti ni preambiciozan roditelj ali ne valja biti ni bahata baba ili deda....sve sa merom....
 
Ahahahahaaaaa, koliko cekas odgovor...dva sata? Pa si izvukla zakljucak zasto nam se ne dopada pisanje doticne?
Sad ne mogu da pisem sta mi se sve ne svidja jer ce potrajati, skoro da u ovom tekstu ne nalayim nista sto mi se svidja, mozda kasnije dopisem koju.
A jakih reci I vulgarnih izraza se ne bojim- za mene je to samo necije nevaspitanje I prostakluk, ne znam sto bi se iko plasio tudjeg odsustva elementarne kulture u izrazavanju.
 
Interesantno... Moj tata nije pisao ovaj tekst, ali se identicno ponasa. A sto se tice njegovih roditeljskih ambicija kad sam ja bila dete... Nije ih imao, ni mama... Mislili su da sam glupa ili retardirana pomalo... Moja sestra je bila nosilac svih njihovih ambicija. Svejedno sam uspela da ih izneverim i ne ispunim cak ni ona skromna ocekivanja koja su naknadno dobili kako sam zavrsavala visoke skole. Na kraju sam ipak postala slikar i oni su potpuno digli ruke od svojih tripova, sad mi cak kazu da im se dopadaju moje slike.... Ali za uzvrat od njihovih potcenjivanja mojih sposobnosti i nedostatka ocekivanja postala sam veoma emotivno stabilna i sigurna u sebe sto mi je velika prednost u zivotu.
 
prvo bila je ogavna prema deci radi sopstvenih ambicija a sada ugrozava zdravlje unuceta da bi ispala liberalna....ma bezvezarija....
Npr. da vodis dete na nemacki, italijanski, fudbal, vaterpolo, tenis, sah?! Dete koje je toliko aktivnosti probalo pa napustilo se svakako ne uci tome da u necemu treba istrajati I da treba I da ulozi napor I kad mu se na neki cas ne ide. A da ne govorim o tome da takvi roditelji najcesce svoju decu prosto ``uvaljuju`` na raznorazne casove I lakse im je da ih vode 5x nedeljno na razne aktivnosti nego da budu sa svojom decom i bave se njima.
 
nekako mislim da je stvar i do deteta kakvo je....neko dete rado prihvata aktivnosti i pored skole a neko ne prihvata ni skolu....ipak dete treba odluskivati i srazmerno tome odlucivati, preterana presija na dete mislim da je kontraproduktivna....
 
Zaista ne vidim kako su vulgarne reči doprinos izražavanju ili dečjem vaspitanju?

Posebna je priča da li neke reči treba ili ne treba smatrati vulgarnim. "U Rimu se ponašaj kao Rimljani!"
 
Vedranu dugo pratim i njen stil je osebujan, na granici ironije i sarkazma, prožet vulgarizmima. Žena bez dlake na jeziku, koja otvoreno kaže ono šta misli i nikog ne štedi. Zato je i cijenim.
Pa i ovo što je napisala u vezi odgoja djece, ne treba shvaćati bukvalno...svi mi želimo da su nam djeca fina, kulturna....bezbroj naših ambicija. Bezbroj stvari oko kojih nepotrebno dižemo paniku.
 
Mislim da ovaj tekst ne treba prihvatati bukvalno. Na prvo citanje imala sam utisak da slusam moje roditelje, dok smo mi bili mali, trudili su se da nam obezbjede sirinu saznanja ja sam isla u muzicku skolu ( zavrsila samo nizu), na gimnastiku, plivanje,njemacki, ..... sve za sta smo izrazili zelju, Trudili se da se ljepo ponasamo, nisu to nenormalni zahtjevi u principu i ja slicne stvari trazi od svoje djece, trudili se da jedemo raznovrsno i zdravo... A sada kao baka i djed , uopste se ne mjesaju u vaspitanje djece, njihovo je da udovoljavaju nihovim prohtjevima da im baka sprema samo ono sto vole, da im kupuju gluposti (koje ja ne odobravam) ( a slicne stvari su meni kupovali moji baba i djed), da ih vode u setnje prirodom, upoznaju sa zivotinjama... Tih dan dva kada su kod njih jede se za rucak cokolada a za veceru sladoled... :D, tih nekoliko dana ne vaze pravila ... djeca uzivaju ....
 

Back
Top