Moj posao šteti mom zdravlju

svorkapa

Zainteresovan član
Poruka
213
Posao koji radim me čini nesrećnim i izaziva mi svakodnevno ogroman stres ali šta mogu kada računi moraju da se plaćaju. Od nedavno imam čudan osećaj sa leve strane u grudima, kao neko golicanje u predelu srca neki čudan osećaj. Planirao sam da odem do doktora ali nikako da nađem vremena a i plašim se šta bi mi rekli tamo. Ljudi mi generalno smetaju ne iz nekog određenog razloga već eto čine me uznemirenim i nervoznim. Planirao sam da promenim posao ali baš nekog izbora i nemam jer živim u malom mestu, moji roditelji su se odselili na selo i meni ostavili račune da plaćam. Imam osećaj kao da mu je ogroman teret odjednom pao na leđa i da ne mogu da ga nosim jer inače radim za minimalac a novi posao da tražim nemam ni volje ni energije da počinjem sve ispočetka. Zanimaju me mišljenja drugih ljudi šta biste vi uradili na mom mestu ?
 
Radio taj posao,a raspitivao se za nesto bolje i placenije.Jednom mora da se desi da ti nesto odgovara.Zivot je cudo Od kako se osamostalis,nosis neke terete na svojim plecima,ali sta da se radi,mora se.Tako ti je do penzije.Ima i lepih dana,ali i stresova i problema,samo treba da se suzdrzis od svega toga i da se probijas kroz zivot.Doci ce valjda i neki bolji i placeniji posao.
 
Posao koji radim me čini nesrećnim i izaziva mi svakodnevno ogroman stres ali šta mogu kada računi moraju da se plaćaju. Od nedavno imam čudan osećaj sa leve strane u grudima, kao neko golicanje u predelu srca neki čudan osećaj. Planirao sam da odem do doktora ali nikako da nađem vremena a i plašim se šta bi mi rekli tamo. Ljudi mi generalno smetaju ne iz nekog određenog razloga već eto čine me uznemirenim i nervoznim. Planirao sam da promenim posao ali baš nekog izbora i nemam jer živim u malom mestu, moji roditelji su se odselili na selo i meni ostavili račune da plaćam. Imam osećaj kao da mu je ogroman teret odjednom pao na leđa i da ne mogu da ga nosim jer inače radim za minimalac a novi posao da tražim nemam ni volje ni energije da počinjem sve ispočetka. Zanimaju me mišljenja drugih ljudi šta biste vi uradili na mom mestu ?
Svaki posao šteti zdravlju. Vidiš da više ni preCednik ne mozes da budes.
 
Posao koji radim me čini nesrećnim i izaziva mi svakodnevno ogroman stres ali šta mogu kada računi moraju da se plaćaju. Od nedavno imam čudan osećaj sa leve strane u grudima, kao neko golicanje u predelu srca neki čudan osećaj. Planirao sam da odem do doktora ali nikako da nađem vremena a i plašim se šta bi mi rekli tamo. Ljudi mi generalno smetaju ne iz nekog određenog razloga već eto čine me uznemirenim i nervoznim. Planirao sam da promenim posao ali baš nekog izbora i nemam jer živim u malom mestu, moji roditelji su se odselili na selo i meni ostavili račune da plaćam. Imam osećaj kao da mu je ogroman teret odjednom pao na leđa i da ne mogu da ga nosim jer inače radim za minimalac a novi posao da tražim nemam ni volje ni energije da počinjem sve ispočetka. Zanimaju me mišljenja drugih ljudi šta biste vi uradili na mom mestu ?
ovo što pričaš je generacijski problem. Ako te teši, nisi jedini.

A za pravu utehu - biće bolje
 
Opušteno samo. Šta da si i bogat?! Nije sve u parama.
Dok sam pogledao prvu sekundu, znao sam da priča završava - a ča radim sad, Gospe ti?

OK, vjerujem u reinkarnaciju, da će mi se to ikada dogoditi, a možda mi se već toliko puta dogodilo, da mi je dosadilo živjeti takav život bogatuna (iako sumnjam). Ako jeste, onda mi je duša poprilično starkeljasta.


lapsi, zamisli situaciju u kojoj ležiš i uživaš, masiraju ti leđa, a ti nešto nadroksana serendaš o prolaznosti života, znajući da te čeka iduća inkarnacija u kojoj možeš ispraviti greške iz prijašnjeg života.

Znači imaš pravo na onaj popravni prije popravnog, kada se zločestim učenicima početkom Jula pruži prilika za popravni i na taj im se način ne upropasti ljeto.
 
Radiš i tražiš drugi posao ako ništa onda još nešto kao hobi ali da se zaradi. To se ponekad razvije u dobar posao pa onaj prvi napustiš.

A to sa leve strane žulja mene otkad sam u petoj deceniji. U suštini sve se raspada polako jbg.
 
Dok sam pogledao prvu sekundu, znao sam da priča završava - a ča radim sad, Gospe ti?

OK, vjerujem u reinkarnaciju, da će mi se to ikada dogoditi, a možda mi se već toliko puta dogodilo, da mi je dosadilo živjeti takav život bogatuna (iako sumnjam). Ako jeste, onda mi je duša poprilično starkeljasta.


lapsi, zamisli situaciju u kojoj ležiš i uživaš, masiraju ti leđa, a ti nešto nadroksana serendaš o prolaznosti života, znajući da te čeka iduća inkarnacija u kojoj možeš ispraviti greške iz prijašnjeg života.

Znači imaš pravo na onaj popravni prije popravnog, kada se zločestim učenicima početkom Jula pruži prilika za popravni i na taj im se način ne upropasti ljeto.
Zamisli reinkarniraš se u miša! :)
Ne volim masažu. Glupo mi je da mi neka strana osoba dodiruje kožu.Nisam nikada bila na masaži i mislim da neću.
O prolaznosti života skoro da ne mislim. Život shvatam kao neki zadatak, koji treba da obavim i nestanem.
 
Zamisli reinkarniraš se u miša! :)
Ne volim masažu. Glupo mi je da mi neka strana osoba dodiruje kožu.Nisam nikada bila na masaži i mislim da neću.
O prolaznosti života skoro da ne mislim. Život shvatam kao neki zadatak, koji treba da obavim i nestanem.
Nidam baš zamišljao reinkarnaviju na takav način, već da se nakon smrti sijetiš prijašnnih života, radiš neku rekapitulaciju, pa onda odlučuješ u kojem bi smjetu želio da ti idući život ide.
Kada ti duh/duša/štoveć dovoljno evoluira, seliš spiritualno u neku višu sferu.
 
Posao koji radim me čini nesrećnim i izaziva mi svakodnevno ogroman stres ali šta mogu kada računi moraju da se plaćaju. Od nedavno imam čudan osećaj sa leve strane u grudima, kao neko golicanje u predelu srca neki čudan osećaj. Planirao sam da odem do doktora ali nikako da nađem vremena a i plašim se šta bi mi rekli tamo. Ljudi mi generalno smetaju ne iz nekog određenog razloga već eto čine me uznemirenim i nervoznim. Planirao sam da promenim posao ali baš nekog izbora i nemam jer živim u malom mestu, moji roditelji su se odselili na selo i meni ostavili račune da plaćam. Imam osećaj kao da mu je ogroman teret odjednom pao na leđa i da ne mogu da ga nosim jer inače radim za minimalac a novi posao da tražim nemam ni volje ni energije da počinjem sve ispočetka. Zanimaju me mišljenja drugih ljudi šta biste vi uradili na mom mestu ?
Pa koji su to racuni ni 100€ ,prodaj to ili izdaj pa i ti na selo
 
Znači vrijeme?! Opet da čekam? Dokle više? Ja hoću sad.
Znaš priču o budističkom redovniku koji je cijeli svoj život proveo meditirajući i u molitivi, pa mu se ukazao Bodisatva i ponudio ispunjenje jedne želje.
Skromni monah prvo nije želio ništa, ali na Bodisatvino inzistiranje, pitao je koliko mu je još reinkarnacija preostalo.
Bodisatva mu je pokazao veliko stablo prepuno lišća i rekao - otprilike toliko još reinkarnacija, koliko je na tom stsblu.
Redovnik je na to rekao - još samo toliko malo i rasplakao se od sreće.

Tako, da imaš ti još jahati... ili pređi u kršćane ili muslimane, oni samo jednom gule kaznu na Zemlji. Možeš i u ateiste, samo što kod njih nakon smrti nema ništa.
 
Znaš priču o budističkom redovniku koji je cijeli svoj život proveo meditirajući i u molitivi, pa mu se ukazao Bodisatva i ponudio ispunjenje jedne želje.
Skromni monah prvo nije želio ništa, ali na Bodisatvino inzistiranje, pitao je koliko mu je još reinkarnacija preostalo.
Bodisatva mu je pokazao veliko stablo prepuno lišća i rekao - otprilike toliko još reinkarnacija, koliko je na tom stsblu.
Redovnik je na to rekao - još samo toliko malo i rasplakao se od sreće.

Tako, da imaš ti još jahati... ili pređi u kršćane ili muslimane, oni samo jednom gule kaznu na Zemlji. Možeš i u ateiste, samo što kod njih nakon smrti nema ništa.
To posljednje.
 
Hhhhmmmm, kao agnostik sam bliži vjerovanju da nešto postoji, nego da nema ništa, ali uopće ne isključujem mogućnost da si u pravu.
Vjerujem i ja da nešto postoji, ali ne u obliku u kojem mi se nudi ili koji mi je nametnut od rođenja.
Malo kada se zadubiš u sebe nameću ti se razne predpostavke, koje ne odgovaraju ni jednoj religiji, ali shvatiš da postoji nešto što je skriveno od nas i što jednim dijelom upravlja našim životom i opstankom na zemlji.
Ja imam toliko pitanja na koja još uvijek nemam odgovor. Nadam se i ja, slično kao i vjernik. Nadam se nečemu. Zastrašujuće je da nema ništa poslije svega, ali s druge strane realnije od bilo čega.
 

Back
Top