MOJ OTAC

...vino je bilo bistro i sumrak iznad livade nebo je obojio crveno. I radost je bila kao odsjaj vatre kraj šljivika. Raspukla krošnja stare jabuke razlila je svoje grane po zemlji i ne da se otkinuti s te livade...I jasen, napuknute kore od udara groma i dalje prkosi oblacima u visinu. I šuma napola posječena i dalje se otima vremenu. Ne da se ni srce..ne da se ni duša...Samo ponekad ruka zadrhti na tren..od vremena, od bremena, od godina..Ne da se. Žile su mu poput jasena zdrave i nedirnute a kora tek malo napukla na onom mjestu gdje ponekad zaiskri suza...Ne da se..Moj otac...

 

[smeđooka vodolija]

Otac.Kako je lijepo imati oca.

 

[REVELIN]

Kao i stoljetni hrast koji odoleva....i krosnjom svojom
uvek pravi hlada i zaklona...kad god treba,dok god traje i
dok ga ima....

 

[Romanticus]

Eh otac......roditelj.......podrska...i sugurna liuka.......a opet samo covek....ali kakav covek...bravo Djurdevak. Oda dostojna velicini i zahvalnosti tom roditelju....Cesto znamarivanim u poeziji i lirici.....bravo.....