Moguci Ekonomski rat KIne i EU na pomolu

Kako bi oni smanjili proizvodnju, kad se iz Kine uglavnom uvoze gotovi proizvodi?
Izgubio bi onaj ko u razmeni beleži suficit - a to je Kina.
USA i EU bi u slučaju prekida trgovine morale da se fokusiraju na sopstvenu proizvodnju - što bi im se sigurno veoma isplatilo u dogledno vreme, a upravo Kina bi morala da smanji proizvodnju jer bi izgubila dva najznačajnija tržišta.



Možda ne mogu da ga spreče, ali mogu da ga značajno uspore i otežaju, a usput i da zaustave svoje propadanje.
Pa,dobro,ako je to tako zasto jednostavno ne obustave trgovinu sa njima i povecaju svoju proizvodnju?Koliko je meni poznato,svaki se proizvodjac trudi da se pojavi sa svojim proizvodom na onom trzistu gde je veliki broj potrosaca.Kad bi to bilo nesto sasvim svejedno i beznacajno,cena zakupa i pozicija lokala za prodaju bila bi ista i u Beogradu i u Crnoj Travi;i u glavnoj ulici i nekom corsokaku na periferiji istog grada.Kina je trziste sa najvecim brojem potencijalnih potrosaca.Kada je kobila Klintonova jednom prilikom zapretila im politickim sankcijama u vezi kineskog pomaganja Sev.Koreji,Kina je rekla da od ujutru sledeceg dana nema vise prodaje Coca-Cole.Klintonova se samo nasmesila i rekla da se samo nasalila.
 
Pa,dobro,ako je to tako zasto jednostavno ne obustave trgovinu sa njima i povecaju svoju proizvodnju?Koliko je meni poznato,svaki se proizvodjac trudi da se pojavi sa svojim proizvodom na onom trzistu gde je veliki broj potrosaca.Kad bi to bilo nesto sasvim svejedno i beznacajno,cena zakupa i pozicija lokala za prodaju bila bi ista i u Beogradu i u Crnoj Travi;i u glavnoj ulici i nekom corsokaku na periferiji istog grada.Kina je trziste sa najvecim brojem potencijalnih potrosaca.Kada je kobila Klintonova jednom prilikom zapretila im politickim sankcijama u vezi kineskog pomaganja Sev.Koreji,Kina je rekla da od ujutru sledeceg dana nema vise prodaje Coca-Cole.Klintonova se samo nasmesila i rekla da se samo nasalila.

Zato što vlasnici kompanija po pravilu gledaju samo najbrži način da ostvare profit, a imaju ogroman uticaj na politiku.
Kad su počeli da sele proizvodnju u Kinu, na zapadu je ekonomija bila stabilna. Dobili su jeftin proizvod koji su mogli da proture na bogato tržište i izbace konkurenciju iz igre.
Vremenom se iz istog razloga proizvodnja sve više selila u Kinu i okolne zemlje sa istim modelom robovlasničke ekonomije, što je potpuno obesmislilo ikakvu proizvodnju u zemljama koje koliko-toliko drže do prava i položaja radnika, što dalje vodi u smanjenje broja radnih mesta i globalno siromašenje.
U pitanju je korporativna pohlepa koja dirtektno vodi u autodestrukciju.
Ili će Kina samoinicijativno ukinuti takav robovlasnički sistem (što će se teško desiti), ili će se naći način za potpuni bojkot kineskih proizvoda (što takodje ne verujem da će se desiti, zbog uticaja krupnog kapitala i podmitljivih političara), ili će na kraju, zbog standarda koji Kina nameće biti anuliran sav napredak od industrijske revolucije do danas, za koji se krvavo borilo ( osmočasovno radno vreme, plate dostojne čoveka, sindikati i ostalo.)

Uostalom, najprogresivniji period razvoja na zapadu je bio dok su se oslanjali isključivo na sebe, sopstveno tržište i sopstvenu proizvodnju. Dakle, zapad je u praksi pokazao da mu Kina ne treba, naprotiv.
Što se za Kinu ne može reći.

Usput, svi koji tako tupo i iracionalno navijaju za Kinu bi trebali prvo da razmisle da li stvarno žele da žive u takvom modelu društva koji Kina nameće kako sopstvenom stanovništvu, tako i na globalnom nivou.
 
Poslednja izmena:
Možda ne mogu da ga spreče, ali mogu da ga značajno uspore i otežaju, a usput i da zaustave svoje propadanje.

Па?

Искрено не разумем твоје писање ни у овом ни у осталим постовима, још увек говориш као да су деведесете и да се неке битне промене нису десиле.
У вези Кине, развој средње класе, појава богаташа, снажан економски раст. Америчке компаније имају седишта у самој Кини и не морају да извозе робу у Кину, већ су у њој, али би репресије према Кини, битно пољуљала положај тих фирми, што Амери не желе.
У случају сукоба сви губе, али чине се ипак Амери више.

Економија се сели у пацифички део Азије и Индију, све земље тог региона развијају снажне привреде, које ће у наредним деценијама претећи и Амере и ЕУ.

Квалитет живота посматраш на веома погрешан начин. Америка није била богата од самог почетка, ратовала је са Енглезима, Шпанцима, Французима, потаманили су Индијанце, па су кренули у експанзију и надигравши остале у 2. св. рату, постали су економски најјачи, али обичан човек бољитак осећа тек од 50-тих година прошлог века. Кина и остале азијске земље су многољудне и требаће им пуно времена да благодат развоја доспе и до најнижих слојева, али чињеница да Кина има најбројнију средњу класу, треба нешто да ти говори.
 
Kinezi u srednju klasu svrstavaju domaćinstva sa godišnjim prihodima počevši od 9 000 dolara, a u višu srednju klasu od 16 000 USD, tako da to i nije baš neki pokazatelj.
Ni GDP ne može biti nešto mnogo pouzdaniji pokazatelj kad ga pumpaju besmislenim projektima kao što su npr "ghost cities", koji zvrje prazni i ne služe apsolutno ničemu.

Tačno je da je Kina danas mnogo drugačija nego 90ih, ali je isto tako tačno i da je trend ostao isti - uništavanje konkurencije na globalnom nivou jeftinom proizvodnjom pomoću bedno plaćene radne snage. To im je i dalje ubedljivo najjači adut.
Može biti da grešim, ali ne vidim nijedan drugi razlog za kolaps proizvodnje na zapadu, sa kojim će još što šta da se uruši ako ne nadju način da se prilagode,
Šta ovde nije tačno?
 
Evo, iz dosade sam malo proguglao, podaci su za 2013..
Minimalne zarade u Kini su različite u različitim regionima, ali za više od polovine su izmedju 100 i 150 dolara mesečno, u par regiona su nešto preko 150 i samo u dva-tri 200 i neki dolar. U prošlosti su se radnici bunili na rad u nehumanim uslovima, na isplate manje od minimalca i slično, ali ajde, to ćemo da zanemarimo (iako verujem da ni sad nije ništa bolje). Jedini izuzetak je Hong Kong sa 681 dolar. (Impresivno za kineski prosek, moram priznati)

Kao što već napisah,
dominantnu srednju klasu čine domaćinstva sa godišnjim prihodima od 9 000 do 16 000 dolara, a viša srednja klasa, koju čini samo 14% stanovništva ima godišnje prihode od 16 000 do 34 000 dolara po domaćinstvu.

Zanimljivo je da socijalna pomoć u USA iznosi u proseku 330 dolara nedeljno, tj nešto preko 1320 dolara mesečno, iliti godišnje 15 840. Socijalni slučaj u Americi je na granici prelaska u "višu srednju klasu" u Kini.

Ili, dalje:
Minimalna zarada u GB iznosi 6,19 funti po satu.
Znači, neko ko radi za minimalac u GB normalno radno vreme, 8 sati, 22 dana mesečno godišnje zaradi 13083 GBP, što izadje 20186 dolara. Dobro zagazio u višu srednju klasu. A ako ih je u domaćinstvu dvoje koje radi za minimalac, onda su već uveliko prešli granicu kineske više srednje klase i ušli u bogataše.
Dakle, imamo minimalne zarade - britanskih 20 186 dolara i npr nasumično izabrane kineske Gansu regije koji iznosi 1449 dolara.
Još malo podataka o minimalnim zaradama u različitim državama (u USD):
Belgija: 23 100
Kanada: 20 280
Francuska: 22 003
Irska: 22 490
Luxemburg: 28 834
Monako: 24 518
Holanidija: 22 606
i td....

Prosek min zarada za celu Kinu (mislim da je Hong - Kong isključen), iznosi 1654 USD.
Lošije čak i od nas, Bugura, Rumuna, Albanaca i ostale boranije...

Eto, to je ta Kina... Sa brojnom i jakom srednjom klasom! :)
O GDPu neki drugi put---
 
Poslednja izmena:
Kinezi u srednju klasu svrstavaju domaćinstva sa godišnjim prihodima počevši od 9 000 dolara, a u višu srednju klasu od 16 000 USD, tako da to i nije baš neki pokazatelj.
Ni GDP ne može biti nešto mnogo pouzdaniji pokazatelj kad ga pumpaju besmislenim projektima kao što su npr "ghost cities", koji zvrje prazni i ne služe apsolutno ničemu.

Tačno je da je Kina danas mnogo drugačija nego 90ih, ali je isto tako tačno i da je trend ostao isti - uništavanje konkurencije na globalnom nivou jeftinom proizvodnjom pomoću bedno plaćene radne snage. To im je i dalje ubedljivo najjači adut.
Može biti da grešim, ali ne vidim nijedan drugi razlog za kolaps proizvodnje na zapadu, sa kojim će još što šta da se uruši ako ne nadju način da se prilagode,
Šta ovde nije tačno?

http://www.guardian.co.uk/science/2011/mar/28/china-us-publisher-scientific-papers
China could overtake the United States as the world's dominant publisher of scientific research by 2013, according to an analysis of global trends in science by the Royal Society. The report highlighted the increasing challenge to the traditional superpowers of science from the world's emerging economies and also identified emerging talent in countries not traditionally associated with a strong science base, including Iran, Tunisia and Turkey...

http://www.scimagojr.com/countryran...gion=all&year=1996&order=it&min=0&min_type=it
На овом сајту можеш да упоредиш број објављених научних радова у појединим државама и видиш разлике између 1996. и 2011.

Колико пара има у Кини, можеш видети на овом сајту
http://www.china.org.cn/business/2011-10/20/content_23674640.htm
China is expected to overtake Japan as the world's second wealthiest country by 2016, said Credit Suisse AG in its annual Global Wealth Report.

According to the report, China will hold total fortune of US$39 trillion by 2016, compared to US$82 trillion for the U.S. and US$31 trillion for Japan.

и овом
http://factsanddetails.com/china.php?itemid=157&

According to Hurun Report, and in Chinese yuan terms, the country had 875,000 multimillionaires and 55,000 billionaires in 2011 – 6.1 per cent more millionaires and 7.8 per cent more billionaires than in 2009. The tycoons are young, too. The average age of the respondents with at least 100 million yuan was 39; that of those with at least one billion yuan was 43. Both averages were a year younger than the previous year. [Source: Clifford Coonan Irish Times, January 22, 2011]

а има и овде мало.

https://en.wikipedia.org/wiki/Millionaire
 
Poslednja izmena:
Evo, iz dosade sam malo proguglao, podaci su za 2013..
Minimalne zarade u Kini su različite u različitim regionima, ali za više od polovine su izmedju 100 i 150 dolara mesečno, u par regiona su nešto preko 150 i samo u dva-tri 200 i neki dolar. U prošlosti su se radnici bunili na rad u nehumanim uslovima, na isplate manje od minimalca i slično, ali ajde, to ćemo da zanemarimo (iako verujem da ni sad nije ništa bolje). Jedini izuzetak je Hong Kong sa 681 dolar. (Impresivno za kineski prosek, moram priznati)

Kao što već napisah,
dominantnu srednju klasu čine domaćinstva sa godišnjim prihodima od 9 000 do 16 000 dolara, a viša srednja klasa, koju čini samo 14% stanovništva ima godišnje prihode od 16 000 do 34 000 dolara po domaćinstvu.

Zanimljivo je da socijalna pomoć u USA iznosi u proseku 330 dolara nedeljno, tj nešto preko 1320 dolara mesečno, iliti godišnje 15 840. Socijalni slučaj u Americi je na granici prelaska u "višu srednju klasu" u Kini.

Ili, dalje:
Minimalna zarada u GB iznosi 6,19 funti po satu.
Znači, neko ko radi za minimalac u GB normalno radno vreme, 8 sati, 22 dana mesečno godišnje zaradi 13083 GBP, što izadje 20186 dolara. Dobro zagazio u višu srednju klasu. A ako ih je u domaćinstvu dvoje koje radi za minimalac, onda su već uveliko prešli granicu kineske više srednje klase i ušli u bogataše.
Dakle, imamo minimalne zarade - britanskih 20 186 dolara i npr nasumično izabrane kineske Gansu regije koji iznosi 1449 dolara.
Još malo podataka o minimalnim zaradama u različitim državama (u USD):
Belgija: 23 100
Kanada: 20 280
Francuska: 22 003
Irska: 22 490
Luxemburg: 28 834
Monako: 24 518
Holanidija: 22 606
i td....

Prosek min zarada za celu Kinu (mislim da je Hong - Kong isključen), iznosi 1654 USD.
Lošije čak i od nas, Bugura, Rumuna, Albanaca i ostale boranije...

Eto, to je ta Kina... Sa brojnom i jakom srednjom klasom! :)
O GDPu neki drugi put---

Ово питање је пре свега битно из угла унутрашње политике, није толико битно за тему, али ни овде ниси коректно представио стање.
У Америци је све већа разлика између богатих и сиромашних.

http://en.wikipedia.org/wiki/Personal_income_in_the_United_States

Просечни приход у Америци је око 42.000 долара (има више верзија, узео сам мању), међутим медијан је нешто више од 25.000, што значи да 50% Амера зарађује мање од 25.000, а нешто мање од 70% зарађује мање од просечне плате.
Тренд раслојавања постоји већ неколико деценија и вероватно ће се наставити.

Такође треба рећи да су плате изгубиле и реалну вредност због инфлације и других фактора, па ни 100.000 није што је било.

http://www.bankrate.com/finance/personal-finance/100-000-income-no-big-deal-anymore-1.aspx
A six-figure salary is still a great income, but the quality of life it provides is highly dependent on geography, family size and lifestyle. Making a six-figure salary as a single person in Houston is drastically different from raising a family of four on $100,000 in Boston

Поред тога ''само 14% високе средње класе у Кини'' је нешто више од 180 милиона људи,

http://en.wikipedia.org/wiki/Personal_income_in_the_United_States
The following chart shows the income distribution among all 243,955,000 individuals aged 15 or higher who received income in 2010 as recorded by the United States Census Bureau
а укупан број људи који је примио плату у Америци је 244 милиона.

Кина, али и Индија, Малезија, Индонезија, Вијетнам убразани развој су почеле у задњих 15-20 година и то су младе економије, са великим бројем становника и биће потребно време да се подигне стандард свих људи, тако да просек не говори пуно, нити говори колико се улаже.
нпр. Индија је пре око 5-6 година одлучила да обезбеди додатну храну како би 200-300 милиона људи имали два или три оброка дневно, а не само један.
Толико сиромаштво не може да уклони у пар деценије, чак је питање да ли ће икада моћи.

Данас када се говори о равномерној расподели зараде, то су обично скандинавске земље.
 
Zato što vlasnici kompanija po pravilu gledaju samo najbrži način da ostvare profit, a imaju ogroman uticaj na politiku.
Kad su počeli da sele proizvodnju u Kinu, na zapadu je ekonomija bila stabilna. Dobili su jeftin proizvod koji su mogli da proture na bogato tržište i izbace konkurenciju iz igre.
Vremenom se iz istog razloga proizvodnja sve više selila u Kinu i okolne zemlje sa istim modelom robovlasničke ekonomije, što je potpuno obesmislilo ikakvu proizvodnju u zemljama koje koliko-toliko drže do prava i položaja radnika, što dalje vodi u smanjenje broja radnih mesta i globalno siromašenje.
U pitanju je korporativna pohlepa koja dirtektno vodi u autodestrukciju.
Ili će Kina samoinicijativno ukinuti takav robovlasnički sistem (što će se teško desiti), ili će se naći način za potpuni bojkot kineskih proizvoda (što takodje ne verujem da će se desiti, zbog uticaja krupnog kapitala i podmitljivih političara), ili će na kraju, zbog standarda koji Kina nameće biti anuliran sav napredak od industrijske revolucije do danas, za koji se krvavo borilo ( osmočasovno radno vreme, plate dostojne čoveka, sindikati i ostalo.)

Uostalom, najprogresivniji period razvoja na zapadu je bio dok su se oslanjali isključivo na sebe, sopstveno tržište i sopstvenu proizvodnju. Dakle, zapad je u praksi pokazao da mu Kina ne treba, naprotiv.
Što se za Kinu ne može reći.

Usput, svi koji tako tupo i iracionalno navijaju za Kinu bi trebali prvo da razmisle da li stvarno žele da žive u takvom modelu društva koji Kina nameće kako sopstvenom stanovništvu, tako i na globalnom nivou.
Preciziraj taj,,najprogresivniji period razvoja na zapadu je bio dok su se oslanjali isključivo na sebe, sopstveno tržište i sopstvenu proizvodnju."
 

Back
Top