dess
Poznat
- Poruka
- 7.252
E sad, da odmah, na početku i potpuno objasnim stvari: lično mislim da su žene uglavnom pametnije od muškaraca. Mada me nerviraju ta generalizovanja (iako priznajem da ponekad i sam volim da se zezam oko tih frustracija koje vuče čačkanje različitih kolektivističkih impulsa 
. Ova tema je zapravo inspirisana nekim razmišljanjima jedne male pametnice i slatkice, koja je, normalno, ženskog pola, i kojoj je u nekoliko mahova naišlo da iznese neke zanimljive teze, koje sam joj obećao da će prije ili poslije osvanuti na blogčetu
Elem, njena teorija otprilike glasi da žene, koliko god da su inteligentne, pronicljive, analitične-jednostavno ne mogu da budu pametne. Ona je mišljenja da je ženama, kao polu, nekako urodjeno da imaju tu neku falinku, i da ih ista prosto onemogućava da budu i pametne, uprkos svim ostalim kvalitetima.
E sad, meni je tu interesantno sljedeće: djevojka koja je iznijela ovu teoriju sama je vrlo inteligentna (a ja kažem: i pametna). Zapravo, mislim da je ona pametnija i od velike većine muškaraca i žena. Stoga, ja bih njenu teoriju razvio u drugom smjeru: možda su žene pametnije od muškaraca ali, globalno, niko ne može da bude pametan. Ha!
Naravno, priznajem da je moja teorija, čak i da je ispravna, daleko dosadnija od njene teorije Stoga, ajde da se vratimo na dilemu mogu li žene biti pametne.
Možda je ona ciljala na to da su žene daleko senzibilnije od muškaraca, i da im taj pojačani senzibilitet ponekad "guši" intelekt. Ali, sama inteligencija se ne odnosi samo na kognitivnu sposobnost individue, no zapravo ima i svoju emotivnu i univerzalno-smisaonu komponentu. Dakle, niste inteligentni samo ukoliko sabirate racionalno dva i dva, nego vam je potrebno i da osjetite šta se iza brojki valja, odnosno da dalje sve to povežete u jednu širu cjelinu, koja prevazilazi vas kao dotičnu personu.
Druga njena teorija takodje je vrlo provokativna. Ona su, u osnovi, svodi na to da žene iz manjih gradova, ukoliko se ne udaju do tridesete godine, imaju neku ozbiljnu falinku.
Rekao bih da je njena poenta da je vrijednosni sistem u manjim mjestima takav da ljudi i inače ranije stupaju u bračnu zajednicu, te ako neko ostane izvan toga-feleričan je. Lično, ova teorija mi je daleko spornija od one prethodne, jer negira opciju da možda postoji neko čeljade koje bi se udalo samo iz ljubavi, a ima tu "nesreću" da je iz manjeg mjesta i da do tridesete nije uspjelo da pronadje nekog svom srcu kompatibilnog (ajmo sad aplauz, dess je romantik, vjeruje u ljubav)
Ove dvije teorije su mi interesantne jer pokazuju da žene najviše mogu da opletu po samim ženama, te da muškarci uopšte nemaju potrebu da im se petljaju u posao. Stoga, ja ću sad da se fino smjestim u fotelju, da grickam kokice i da gledam kako će se same žene medjusobno pofajtati
Neka igre počnu! )
. Ova tema je zapravo inspirisana nekim razmišljanjima jedne male pametnice i slatkice, koja je, normalno, ženskog pola, i kojoj je u nekoliko mahova naišlo da iznese neke zanimljive teze, koje sam joj obećao da će prije ili poslije osvanuti na blogčetu Elem, njena teorija otprilike glasi da žene, koliko god da su inteligentne, pronicljive, analitične-jednostavno ne mogu da budu pametne. Ona je mišljenja da je ženama, kao polu, nekako urodjeno da imaju tu neku falinku, i da ih ista prosto onemogućava da budu i pametne, uprkos svim ostalim kvalitetima.
E sad, meni je tu interesantno sljedeće: djevojka koja je iznijela ovu teoriju sama je vrlo inteligentna (a ja kažem: i pametna). Zapravo, mislim da je ona pametnija i od velike većine muškaraca i žena. Stoga, ja bih njenu teoriju razvio u drugom smjeru: možda su žene pametnije od muškaraca ali, globalno, niko ne može da bude pametan. Ha!
Naravno, priznajem da je moja teorija, čak i da je ispravna, daleko dosadnija od njene teorije
Stoga, ajde da se vratimo na dilemu mogu li žene biti pametne.Možda je ona ciljala na to da su žene daleko senzibilnije od muškaraca, i da im taj pojačani senzibilitet ponekad "guši" intelekt. Ali, sama inteligencija se ne odnosi samo na kognitivnu sposobnost individue, no zapravo ima i svoju emotivnu i univerzalno-smisaonu komponentu. Dakle, niste inteligentni samo ukoliko sabirate racionalno dva i dva, nego vam je potrebno i da osjetite šta se iza brojki valja, odnosno da dalje sve to povežete u jednu širu cjelinu, koja prevazilazi vas kao dotičnu personu.
Druga njena teorija takodje je vrlo provokativna. Ona su, u osnovi, svodi na to da žene iz manjih gradova, ukoliko se ne udaju do tridesete godine, imaju neku ozbiljnu falinku.
Rekao bih da je njena poenta da je vrijednosni sistem u manjim mjestima takav da ljudi i inače ranije stupaju u bračnu zajednicu, te ako neko ostane izvan toga-feleričan je. Lično, ova teorija mi je daleko spornija od one prethodne, jer negira opciju da možda postoji neko čeljade koje bi se udalo samo iz ljubavi, a ima tu "nesreću" da je iz manjeg mjesta i da do tridesete nije uspjelo da pronadje nekog svom srcu kompatibilnog (ajmo sad aplauz, dess je romantik, vjeruje u ljubav
)Ove dvije teorije su mi interesantne jer pokazuju da žene najviše mogu da opletu po samim ženama, te da muškarci uopšte nemaju potrebu da im se petljaju u posao. Stoga, ja ću sad da se fino smjestim u fotelju, da grickam kokice i da gledam kako će se same žene medjusobno pofajtati
Neka igre počnu! )
a one koje su ravne i pametne, dzaba im,posto se do tridesete udati nece 
