Modiljani i tajna praznih očiju u njegovim portretima

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.330
„Kada upoznam tvoju dušu, naslikaću ti oči“ – jednom je rekao Amedeo Modiljani svojoj ljubavnici Žani Ebitern

Od svih upečatljivih karakteristika koje se vide na Modiljanijevim portretima, bilo da su to izduženi likovi ili unakažene crte lica, misteriozne, maglovite oči modela oslikavaju pravu suštinu slikarevog stila.Zapravo, iako bi ocrtavao oči, retko bi slikao zenice, osim kada je imao blizak, negovajući odnos sa njima – što je omogućilo osnovu za emocionalnu inteligenciju.

Iako bi ocrtavao oči, retko bi slikao zenice, osim kada je imao blizak, negovajući odnos sa njima - što je omogućilo osnovu za emocionalnu inteligenciju.
Odnos između slikara i subjekta postaje preovlađujuća tema u Modiljanijevom opusu, stoga u slučajevima kada nije naslikao oči možemo utvrditi jasnu nepovezanost.
 
Amedeo-Modigliani-1919-Jeanne-Hébuterne-Metropolitan-Museum-of-Art.jpg
 
„Amedeo Klemente Modiljani (12. jul 1884 – 24. januar 1920) bio je italijanski slikar i vajar koji je stekao je umetničko obrazovanje u Firenci i Veneciji Radio je uglavnom u Francuskoj.

Modiljani je mladost proveo u Italiji, gde je studirao umetnost antike i renesanse dok se nije preselio u Pariz 1906. godine. Tamo je stupio u kontakt sa istaknutim umetnicima kao što su Pablo Pikaso i Konstantin Brankuzi.

Modiljanijev prepoznatljivi stil slikanja razvio se od 1914. do 1916. godine, i u tom periodu njegova muza i inspiracija bila je Beatris Hastings, britanska književnica i pesnikinja, koja je živela u Parizu, radeći kao dopisnica za jedan britanski časopis. Hroničari su zabeležili da je Modiljani slikao njeno ovalno lice, maleni nos i oči, ne dajući pritom nikakve naznake o njenom karakteru niti o burnoj vezi kroz koju su prolazili.

U jednom periodu Modiljani je bio posvećen i slikanju lokalnog stanovništva južne Francuske, kada je, zbog narušenog zdravlja sa jednom od svojih poslednjih muzea Žanom Ebitern boravio na Azurnoj obali. Inače, tri žene koje je Modiljani najčešće portretisao bile su supruga Leopolda Zborovskog, Hanka, Lunia Lehovska kućna prijateljica Zborovskih i studentkinja Žana Ebitern koja mu je rodila i dete.

U svom svetu alkoholičara i narkomana, nepriznatih i siromašnih umetnika i uličara, prozvan je “princem vagabunda”. Nemački umetnik Ludvig Meidmera je, nakon što se upoznao sa Modiljianom, slikara opisao kao “poslednjeg pravog boema”.
 
Modiljanijev opus obuhvata slike i crteže. Međutim, od 1909. do 1914. godine, posvetio se uglavnom vajarstvu. Njegova glavna tema bili su portreti i figure ljudi u celini, kako na slikama tako i u skulpturama.. Umro je u 35. godini u Parizu od tuberkuloznog meningitisa.

Modiljani je sahranjen na groblju “Per Lašez” u Parizu. Ubrzo nakon njegove smrti, umetnički krugovi su shvatili koga su izgubili.

Njegova posthumna legenda je poznata skoro kao i Van Gogova. Tokom kratkog i dramatičnog života, njegova najdublja tuga, ona koja je uništila njegovu dušu mnogo više od loših uslova života, alkohola i droge, bila je činjenica da njegov genije za života nije bio prepoznat. Modigliani je umro gladan, a jedan kineski magnat kupio je nedavno njegovu sliku na aukciji za više od 170 milona dolara. Za devet minuta u aukcijskoj kući Kristi u Njujorku Modiljanijev "Ležeći akt" postalo je treće najskuplje umetničko delo ikada prodato na aukciji posle slika Da Vinčija i Pikasa
 

Back
Top