Zasto je sve vise razvoda, a sve manje srecnih brakova?
Komentar na moj blog me je podstakao da razmislim o ovome.
Sta je definicija modernog braka?
Volim s vremena na vrijeme da izadjem samo da drugaricama, bez njega.
Voli i on da izadje sa svojim drustvom, bez mene.
Imam facebook i drustvo s kojim tamo ragovaram, sad imam i blog.
On ima igrice.
Ja mogu da obucem sta god zelim, ma koliko to kratko, usko ili providno bilo, samo ako se meni svidja.
On ima pirsing u obrvi i mindjuse na oba uva, tetovazu na prilicno neobicnom i vidljivom mjestu.
Kad bih pitala babu, sigurno bi rekla da nismo normalni bas sasvim.
Majka se samo ponekad sokira, ali vec je navikla na vecinu pomenutog.
Tetka koja me obozava sve moze da razumije, ali da izlazimo svako sa svojim drustvom, e to ne. Kako ga pustas? Sta ako se zaljubi? Sta ako ga neka u gradu napadne?
Smijem se i kazem da ce se on sigurno braniti.
Ali sta ako je u pravu? Da li je nase roditelje, a jos vise njihove, vezalo to sto su bili potpuno posveceni jedno drugom ili mozda to sto je bilo sramota biti razveden, pa su (uglavnom) zene bile spremne da trpe bilo sta, samo da ne budu RASPUSTENICE.
Kako odvratna rijec.Biti raspusten znaci biti odvezan, biti pusten s lanca. Kad kazemo za dijete da je raspusteno, mislimo kako je razmazeno i nesnosno. Da li je raspustenica sinonim za nekog ko je razuzdan? Nije, ali kao da jeste, makar negdje u podsvijesti.
I zasto se bas za raspustenicu koja ima nekog kaze sa podrugljivim osmijehom- Hah, to je ona raspustenica. I nikome nije drago ako neko iz familije ozeni gore pomenutu. Iako je 21. vijek.
Nesto se ne sjecam da postoji rijec raspustenac. I ako postoji, toliko rijetko se pominje da nisam sigurna da je pravilno tako reci.
A nisam cula da je neko razocaran jer se cerka udala za raspustenca!
Nisam feministkinja, ali rekla bih da ovdje ima neke surovosti prema zenama i osude zbog razvoda. Posebno ako ima djecu!
Dakle, moderan brak je ovo sto ja imam ili mozda neki gdje je i prevara dozvoljena?
Hm, po tome je brak moje majke bio moderniji.
One su cesto znale da su prevarene i tolerisale prevaru. A u vrijeme moje babe se desavalo da muz dovede drugu, mladju, i "rodnu" , ukoliko njegova zena nema djece. Pa se cak, nerijetko, desavalo da mu zena sama nadje tu drugu.
A opet, sta ako nas udaljava to sto izlazimo odvojeno i sto imamo razlicita interesovanja. Da li bih bila srecnija ako bi mi bio apsolutno posvecen ili bi mi nedostajalo vrijeme koje imam samo za sebe? Jesmo li to mi razmazeniji od nasih roditelja ili prosto svjesniji sebe i svojih potreba.
Savjet moje strine je bio - Voli sve sto voli i on, gdje on ide idi i ti, nemoj da ti je tesko da se spremis kad te zove da izadjete. Budi sveprisutna. Budi uvijek sredjena. Ne brini za rucak, brini da uvijek mirises.
Ona ima dva neuspjela braka iza sebe.
Je li sad zakljucak onaj uobicajeni- svako od nas je prica za sebe, pa i svaki brak ima svoju pricu? Izgleda.
Rekla bih da je kljuc u umjerenosti. Opet.
Komentar na moj blog me je podstakao da razmislim o ovome.
Sta je definicija modernog braka?
Volim s vremena na vrijeme da izadjem samo da drugaricama, bez njega.
Voli i on da izadje sa svojim drustvom, bez mene.
Imam facebook i drustvo s kojim tamo ragovaram, sad imam i blog.
On ima igrice.
Ja mogu da obucem sta god zelim, ma koliko to kratko, usko ili providno bilo, samo ako se meni svidja.
On ima pirsing u obrvi i mindjuse na oba uva, tetovazu na prilicno neobicnom i vidljivom mjestu.
Kad bih pitala babu, sigurno bi rekla da nismo normalni bas sasvim.
Majka se samo ponekad sokira, ali vec je navikla na vecinu pomenutog.
Tetka koja me obozava sve moze da razumije, ali da izlazimo svako sa svojim drustvom, e to ne. Kako ga pustas? Sta ako se zaljubi? Sta ako ga neka u gradu napadne?
Smijem se i kazem da ce se on sigurno braniti.
Ali sta ako je u pravu? Da li je nase roditelje, a jos vise njihove, vezalo to sto su bili potpuno posveceni jedno drugom ili mozda to sto je bilo sramota biti razveden, pa su (uglavnom) zene bile spremne da trpe bilo sta, samo da ne budu RASPUSTENICE.
Kako odvratna rijec.Biti raspusten znaci biti odvezan, biti pusten s lanca. Kad kazemo za dijete da je raspusteno, mislimo kako je razmazeno i nesnosno. Da li je raspustenica sinonim za nekog ko je razuzdan? Nije, ali kao da jeste, makar negdje u podsvijesti.
I zasto se bas za raspustenicu koja ima nekog kaze sa podrugljivim osmijehom- Hah, to je ona raspustenica. I nikome nije drago ako neko iz familije ozeni gore pomenutu. Iako je 21. vijek.
Nesto se ne sjecam da postoji rijec raspustenac. I ako postoji, toliko rijetko se pominje da nisam sigurna da je pravilno tako reci.
A nisam cula da je neko razocaran jer se cerka udala za raspustenca!
Nisam feministkinja, ali rekla bih da ovdje ima neke surovosti prema zenama i osude zbog razvoda. Posebno ako ima djecu!
Dakle, moderan brak je ovo sto ja imam ili mozda neki gdje je i prevara dozvoljena?
Hm, po tome je brak moje majke bio moderniji.
One su cesto znale da su prevarene i tolerisale prevaru. A u vrijeme moje babe se desavalo da muz dovede drugu, mladju, i "rodnu" , ukoliko njegova zena nema djece. Pa se cak, nerijetko, desavalo da mu zena sama nadje tu drugu.A opet, sta ako nas udaljava to sto izlazimo odvojeno i sto imamo razlicita interesovanja. Da li bih bila srecnija ako bi mi bio apsolutno posvecen ili bi mi nedostajalo vrijeme koje imam samo za sebe? Jesmo li to mi razmazeniji od nasih roditelja ili prosto svjesniji sebe i svojih potreba.
Savjet moje strine je bio - Voli sve sto voli i on, gdje on ide idi i ti, nemoj da ti je tesko da se spremis kad te zove da izadjete. Budi sveprisutna. Budi uvijek sredjena. Ne brini za rucak, brini da uvijek mirises.
Ona ima dva neuspjela braka iza sebe.
Je li sad zakljucak onaj uobicajeni- svako od nas je prica za sebe, pa i svaki brak ima svoju pricu? Izgleda.
Rekla bih da je kljuc u umjerenosti. Opet.
