
(Ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime )
MOĆ
I reče davno jedan čovek „moćna je reč“
a drugi čovek poverova u reči ove
I reče dalje “moćna je reč”
pa treći čovek poverova
I tako, reč po reč ljudi počeše da veruju u reč.
I jeste moćna, najmoćnija na svetu, to oružje britko il’ meko ko pamuk. Umilna može biti, mazna I pitka il’ kao kamen teška, kao sablja britka. Ljubav da daje il’ mržnju da nudi…….ma može bolan I da ti sudi. Da spase svet, da povrati život……..il’ da ga zgasne ko’ žar cigarete. I sne da vrati, I krv u vene, I osmeh na tužnom il’ mrgodnom licu…..il’ san da uzme, krv da istoči I osmeh da skrije da se mrgud sa njim nikad ne umije.
Reč je misao izgovorena na glas. Reč je osećaj pretočen u glas. Znači, na kraju, ipak je glas. A glasova ima od raznih fela……milih I blagih, zvučnih il’ šupljih, zvonkih, veselih, dubokih ko’ klanac, ledenih ko reka što planinom juri ili toplih, mekih kao Niška banja.
A glas vlasnika ima……I imalaca glasa svakojakih ima. visokih I niskih, debelih I tankih, veseljaka, pijanaca,ćutologa, mudrologa, besnologa, udarača, presretača, tužnih ljudi, tamnih ljudi, zlih I zavidnih,….ima I dobrih, nežnih I dragih, razumnih I naglih ko’ I onih što ko’ sunce sjaju…….ma ima ih raznih.
I glasovi razni govore nam reči……..iste reči različito zvone…..na primer
Kad vam mek glas kaže “Lepa si” , onako osećajno, nežno kao miris ruže, ma jedva da čuješ, prosto misliš san je
Kad vam hladan, grub glas kaže “Lepa si”, sledi te hladnoića što iz njega bije I tamno se platno oko tebe svije
Eto kako reči, apsolutno iste, zavisno od toga koji vlasnik glasa kojim glasom kaže I šta taj glas kaže……..mogu čuti drugi, mogu čuti I ja…….i ti……..i svako……I ovako, al' I naopako.