Kao što se jin ne može odvojiti od janga isto važi i za svesno i nesvesno u svesti. Um je neophodan za realizaciju nadsvesnog duhovnog potencijala, odnosno emocinalnu dubinu duše i visinu duha/razuma.
Duhovni potencijal je bezgraničan dok je svesni nivo ograničena realizacija toga potencijala. S obzirom da se potencijal realizuje kroz aktivnost misli znanje se stalno menja, proširuje i nadogradjuje. Um u kontaktu s nadsvesnim transformiše nesvesno u svesno, postiže nove uvide i dostiže viši stepen osvešćenosti. Zbog toga se uvek uči i osvešćuje.
Najveća zabluda i opasnost na putu duhovnog razvoja je uverenje da se postiglo apsolutno razumevanje i osvešćenost. To stvara najsuptilniju vrstu ograničenosti i arogantnosti pod plaštom poniznosti.
Davanje prednosti osećanjima i razumu nad mislima, tišini nad zvukovima i rečima itd. proizilazi iz jednostrane, površne interpretacije svesti/života. Svaka od tih razlika ima svrhu i funkciju u procesu stvaranja inteligentnog doživljaja ili razumevanja. Do dublje istine se stiže skladnim spojem svih elemenata svesti, a ne njihovim razdvajanjem. Biće samo u momentima svesnog jedinstva i celovitosti koristi puni kapacitet.
Reči nisu beznačajne već veoma moćne. Njihov vešt izbor ima snažan efekt na osećanja/misli i utiče na prihvatanje nekog shvatanja kao istine. Sofisti su poznati po tome što su to uspešno koristili usavršavanjem elokventnosti. Nije svejedno kako se nešto predstavi.
Na primer, izreka Eckhart Tolle: "Duboko shvatite da je sadašnji trenutak sve što imate." - ponekad se navodi i kao: "Duboko shvatite da je sadašnji trenutak sve što IKAD imate." Oba iskaza daju dragocenost i ekskluzivnost sadašnjem trenutku više nego kada se kaže: "Duboko shvatite da je sadašnji trenutak sve što UVEK imate."
I pored toga što u sebi nosimo prošlost i što smo, u većoj ili manjoj meri, svesni posledica svojih aktivnosti, samim tim i budućnosti, ne možemo umaći promeni, tj. aktivnom momentu vremena. On uvek postoji kao sadašnjost. Heraklit je rekao: „Jedina konstanta u životu je promena.“
Dajući promeni ime sadašnjeg trenutka uspelo se sve svesti na "ovde i sada" i stvoriti iluzija konačnog znanja. Zapostavila se činjenica da je život kompleksniji. Fizička sfera prolaznih pojava i oblika nije jedina. Iza nje deluje nevidljiva suština i potencijal svesti koji se nikada u potpunosti ne može spoznati u telu.
Duhovni potencijal je bezgraničan dok je svesni nivo ograničena realizacija toga potencijala. S obzirom da se potencijal realizuje kroz aktivnost misli znanje se stalno menja, proširuje i nadogradjuje. Um u kontaktu s nadsvesnim transformiše nesvesno u svesno, postiže nove uvide i dostiže viši stepen osvešćenosti. Zbog toga se uvek uči i osvešćuje.
Najveća zabluda i opasnost na putu duhovnog razvoja je uverenje da se postiglo apsolutno razumevanje i osvešćenost. To stvara najsuptilniju vrstu ograničenosti i arogantnosti pod plaštom poniznosti.
Davanje prednosti osećanjima i razumu nad mislima, tišini nad zvukovima i rečima itd. proizilazi iz jednostrane, površne interpretacije svesti/života. Svaka od tih razlika ima svrhu i funkciju u procesu stvaranja inteligentnog doživljaja ili razumevanja. Do dublje istine se stiže skladnim spojem svih elemenata svesti, a ne njihovim razdvajanjem. Biće samo u momentima svesnog jedinstva i celovitosti koristi puni kapacitet.
Reči nisu beznačajne već veoma moćne. Njihov vešt izbor ima snažan efekt na osećanja/misli i utiče na prihvatanje nekog shvatanja kao istine. Sofisti su poznati po tome što su to uspešno koristili usavršavanjem elokventnosti. Nije svejedno kako se nešto predstavi.
Na primer, izreka Eckhart Tolle: "Duboko shvatite da je sadašnji trenutak sve što imate." - ponekad se navodi i kao: "Duboko shvatite da je sadašnji trenutak sve što IKAD imate." Oba iskaza daju dragocenost i ekskluzivnost sadašnjem trenutku više nego kada se kaže: "Duboko shvatite da je sadašnji trenutak sve što UVEK imate."
I pored toga što u sebi nosimo prošlost i što smo, u većoj ili manjoj meri, svesni posledica svojih aktivnosti, samim tim i budućnosti, ne možemo umaći promeni, tj. aktivnom momentu vremena. On uvek postoji kao sadašnjost. Heraklit je rekao: „Jedina konstanta u životu je promena.“
Dajući promeni ime sadašnjeg trenutka uspelo se sve svesti na "ovde i sada" i stvoriti iluzija konačnog znanja. Zapostavila se činjenica da je život kompleksniji. Fizička sfera prolaznih pojava i oblika nije jedina. Iza nje deluje nevidljiva suština i potencijal svesti koji se nikada u potpunosti ne može spoznati u telu.
Poslednja izmena: