- Poruka
- 91.459
Molitva i meditacija su kao i sve drugo u životu: Ako se koriste znanjem, svešću i pravom namerom, mogu vam koristiti.
Mišele Roja Rad, profesionalni psiholog i motivacioni pisac je objavila članak još pre deset godina o pozitivnoj ulozi molitve:
Postoje jaki naučni dokazi koji ukazuju na to da vera i molitva mogu da nam pomognu da iskusimo bolje zdravlje fizički, mentalno i psihički. Mnoge studije su objavljene i u medicinskim i u psihološkim časopisima koji podržavaju pozitivne efekte molitve i vere. Međutim, neke studije vezane za molitvu imale su pomešane rezultate u zavisnosti od vrste molitve, demografije i metoda i kako su efekti bili izmereni. Dakle, važno je pratiti ove studije kritičkim umom da biste mogli da vidite zašto su došli do svojih zaključaka. Ali sveukupno većina zaključaka podržava pozitivne uticaje molitve i vere na ljudsko zdravlje i funkcionisanje.
Lekar i istraživač Leri Dosi, M. D., u svojoj knjizi "Molitva je dobra medicina", govori o tome kako molitva za sebe i druge može imati naučno merljivo isceljujuće dejstvo na bolesti i traume.
Kada je reč o vrstama molitve, postoje različiti tipovi. Za glavne religije kao što su hrišćanstvo, judaizam i islam, molitva je više usmerena na nešto "izvan sopstva", pa se mole Bogu. Ali što su mističnije tradicije tih religija poput gnosticizma, kabalizma i sufizma, čini se da su više fokusirane na aspekt "unutrašnjosti sebe", verujući da svi imamo božanstvo u sebi. A tu su i istočnjačke tradicije poput budizma i hinduizma, koje se fokusiraju na meditaciju, a ne na molitvu.
Što se tiče nauke, studije urađene preaćenjem moždanih aktivnosti na molitvi i meditaciji ukazale su na to da ljudi koji se redovno bave ovim aktivnostima imaju promenu u čeonim režnjima. Ovo je oblast koja kontroliše koncentraciju i fokus. Kada je neko u stanju duboke molitve, parietalni režanj se spušta, što može doprineti osećaju transcendentnosti. Pored toga, naznačeno je da ljudi koji se redovno mole i meditiraju imaju neke trajne promene u mozgu. Samosvesni ljudi koji meditiraju sa jasnom namerom već 15 godina ili više izgleda da imaju deblji frontalni režanj od onih koji nisu posrednici. Čeoni režanj je uključen u motorne funkcije, rešavanje problema, spontanost, pamćenje, jezik, inicijaciju, rasuđivanje, kontrolu impulsa, racionalnost i društveno i seksualno ponašanje.
Molitva i meditacija mogu da utiču na naše stanje uma, koje onda utiče na naše stanje tela. Može da pomogne kod anksioznosti, tuge, krvnog pritiska, sna, varenja i disanja. Takođe može da utiče na razmišljanje. Ovi, vremenom, mogu da promene moždanu aktivnost i na kraju subjektivna i objektivna iskustva nas u svetu.
Mišele Roja Rad, profesionalni psiholog i motivacioni pisac je objavila članak još pre deset godina o pozitivnoj ulozi molitve:
Postoje jaki naučni dokazi koji ukazuju na to da vera i molitva mogu da nam pomognu da iskusimo bolje zdravlje fizički, mentalno i psihički. Mnoge studije su objavljene i u medicinskim i u psihološkim časopisima koji podržavaju pozitivne efekte molitve i vere. Međutim, neke studije vezane za molitvu imale su pomešane rezultate u zavisnosti od vrste molitve, demografije i metoda i kako su efekti bili izmereni. Dakle, važno je pratiti ove studije kritičkim umom da biste mogli da vidite zašto su došli do svojih zaključaka. Ali sveukupno većina zaključaka podržava pozitivne uticaje molitve i vere na ljudsko zdravlje i funkcionisanje.
Lekar i istraživač Leri Dosi, M. D., u svojoj knjizi "Molitva je dobra medicina", govori o tome kako molitva za sebe i druge može imati naučno merljivo isceljujuće dejstvo na bolesti i traume.
Kada je reč o vrstama molitve, postoje različiti tipovi. Za glavne religije kao što su hrišćanstvo, judaizam i islam, molitva je više usmerena na nešto "izvan sopstva", pa se mole Bogu. Ali što su mističnije tradicije tih religija poput gnosticizma, kabalizma i sufizma, čini se da su više fokusirane na aspekt "unutrašnjosti sebe", verujući da svi imamo božanstvo u sebi. A tu su i istočnjačke tradicije poput budizma i hinduizma, koje se fokusiraju na meditaciju, a ne na molitvu.
Što se tiče nauke, studije urađene preaćenjem moždanih aktivnosti na molitvi i meditaciji ukazale su na to da ljudi koji se redovno bave ovim aktivnostima imaju promenu u čeonim režnjima. Ovo je oblast koja kontroliše koncentraciju i fokus. Kada je neko u stanju duboke molitve, parietalni režanj se spušta, što može doprineti osećaju transcendentnosti. Pored toga, naznačeno je da ljudi koji se redovno mole i meditiraju imaju neke trajne promene u mozgu. Samosvesni ljudi koji meditiraju sa jasnom namerom već 15 godina ili više izgleda da imaju deblji frontalni režanj od onih koji nisu posrednici. Čeoni režanj je uključen u motorne funkcije, rešavanje problema, spontanost, pamćenje, jezik, inicijaciju, rasuđivanje, kontrolu impulsa, racionalnost i društveno i seksualno ponašanje.
Molitva i meditacija mogu da utiču na naše stanje uma, koje onda utiče na naše stanje tela. Može da pomogne kod anksioznosti, tuge, krvnog pritiska, sna, varenja i disanja. Takođe može da utiče na razmišljanje. Ovi, vremenom, mogu da promene moždanu aktivnost i na kraju subjektivna i objektivna iskustva nas u svetu.