- Poruka
- 93.660
(Wikipedia)
Mo Jen (kin. guǎn mó yè) (pravo ime Guan Moje) kineski književnik i profesor, dobitnik Nobelove nagrade
za književnost 2012. godine.U obrazloženju Nobelovog komiteta kaže se da je „kroz spoj fantastičnog i
stvarnog, istorijske i društvene perspektive Mo Jen stvorio svet koji podseća na onaj iz dela Foknera
i Markesa, istovremeno polazeći od tradicije kineske književnosti i usmenog stvaralaštva“.
Knjiga koju hoću da vam preporučim..
Glavni junak i pripovedač je zemljoposednik Simen Nao, kojeg su na početku romana komunisti streljali
za vreme zemljišne reforme 1950. Nezadovoljan načinom na koji je završio život, on se vraća u svoj
rodni kraj reinkarniran redom kao magarac, vo, vepar, pas, majmun i hemofilični dečak. Iz ovih različitih,
a ujedno iz iste perspektive, prikazuju se društvene promene kineskog društva u drugoj polovini
dvadestog veka, kao i dalji tok života Simenove porodice i sluga. Sam naslov knjige odnosi se na
budističko verovanje da umor od života i smrti - tj. od stalnog ponovnog rađanja jedne duše -
prozilazi iz preteranih želja i vezanosti za materijalni svet. U pogledu narativne tehnike Mo Jen se
velikim delom oslanjao na formu klasičnog kineskog romana podeljenog na poglavlja-epizode, ali
i na bogatsvo kineskog književnog folklora. Roman odlikuje crni humor, groteska, ironija, magijski
realizam, pažnja pri oblikovanju detalja, kao i metanarativno poigravanje sa položajem autora,
pošto se kao epizodni lik pojavljuje i sam pisac Mo Jen, o kome pripovedač govori sa netrepeljivošću
i nipodoštavanjem, tvrdeći da mu se ni po kojim uslovima ne sme verovati.
Na taj način potvrđuje se postmodernistička ideja da je istina uvek subjektivna i višestruka.
Mo Jen (kin. guǎn mó yè) (pravo ime Guan Moje) kineski književnik i profesor, dobitnik Nobelove nagrade
za književnost 2012. godine.U obrazloženju Nobelovog komiteta kaže se da je „kroz spoj fantastičnog i
stvarnog, istorijske i društvene perspektive Mo Jen stvorio svet koji podseća na onaj iz dela Foknera
i Markesa, istovremeno polazeći od tradicije kineske književnosti i usmenog stvaralaštva“.
Knjiga koju hoću da vam preporučim..
Glavni junak i pripovedač je zemljoposednik Simen Nao, kojeg su na početku romana komunisti streljali
za vreme zemljišne reforme 1950. Nezadovoljan načinom na koji je završio život, on se vraća u svoj
rodni kraj reinkarniran redom kao magarac, vo, vepar, pas, majmun i hemofilični dečak. Iz ovih različitih,
a ujedno iz iste perspektive, prikazuju se društvene promene kineskog društva u drugoj polovini
dvadestog veka, kao i dalji tok života Simenove porodice i sluga. Sam naslov knjige odnosi se na
budističko verovanje da umor od života i smrti - tj. od stalnog ponovnog rađanja jedne duše -
prozilazi iz preteranih želja i vezanosti za materijalni svet. U pogledu narativne tehnike Mo Jen se
velikim delom oslanjao na formu klasičnog kineskog romana podeljenog na poglavlja-epizode, ali
i na bogatsvo kineskog književnog folklora. Roman odlikuje crni humor, groteska, ironija, magijski
realizam, pažnja pri oblikovanju detalja, kao i metanarativno poigravanje sa položajem autora,
pošto se kao epizodni lik pojavljuje i sam pisac Mo Jen, o kome pripovedač govori sa netrepeljivošću
i nipodoštavanjem, tvrdeći da mu se ni po kojim uslovima ne sme verovati.
Na taj način potvrđuje se postmodernistička ideja da je istina uvek subjektivna i višestruka.