- Poruka
- 4.812
Pozdrav, sad sam ozbiljan kao nikad i imam mnostvo psihickih problema koje me mnogo nerviraju!
#1
Socijalna fobija, slabije izrazena i povuce se kada pocnem da redovnije izlazim iz kuce, ali mi je posao takav da moram biti kuci vrlo cesto (freelance programiranje) i kad izaadjem negde, recimo da polazem ispit neki, osecam se kao Alisa u zemlji cuda, polako se naviknem nije to toliko izrazenu, ali me nervira i stalno imam neprijatan osecaj u stomaku.
#2
Lenjost, ne mogu sebe da nateram nista, sve cekam na gotovo, kao da ce s'neba da padne, a svestan sam da nece, kada krenem nesto da radim, zaista mi nije tesko, ali samo da krenem je ne moguce, recimo cesto idem i radim na gradjevini i stvarno mogu mnogo da radim, ali me samo treba usmeriti...
#3
Stav, ne znam i da li ga imam, i kako uopste mogu da ga dobijem, imam neke linije preko kojih ne prelazim, znam sta volim, sta ne, da li ja imam stav?
#4
Zavisnost, grickanje noktiju, ses...
#5
Memorija, ovo sam mozda trebao staviti u vrh, ranije nisam imao problem sa memorijom, pazite ovako, malo je cudna situacija:
Secam se nekih stvari veoma davno kao da su juce bile, a nekih stvari pre samo 5-6 minuta ne, tako mi se desava da zaboravim sta mi je neko rekao, ja cujem, ali jednostavno to prodje kroz moje usi jer me ne zanima, stvari koje me zanimaju dovoljno je samo jendom da procitam i gotovo, dakle ovde imam vrlo ozbiljan problem i ne znam kako da ga resim, cini mi se da se nije desavao pre ovog konzervisanja u kuci, dakle moja radna memorija je ocajna...
A recimo kad spremam ispite lako naucim i zapamtim i ispricam i dobijem ocenu...
#6
Konverzacija, okej vec sam napomenuo za to da zaboravim sta mi je neko rekao, sem toga,i kada pricam nekome nesto, zaboravim sta sam hteo da mu kazem, kao da mi nesto skrene misli svaki put kada trebam nesto duze od jedne recenice da ispricam u "free style-u" odnosno da nisam to ucio napamet...
Pomagajte, da li mislite da je ovo sve zbog toga sto sam se konzervisao u kuci?
Ne savetujte mi da idem kod psihologa, jer dobra vecina samo da neke lekove za smirenje i pozdrav, muka mi od psihologa iskreno...
#1
Socijalna fobija, slabije izrazena i povuce se kada pocnem da redovnije izlazim iz kuce, ali mi je posao takav da moram biti kuci vrlo cesto (freelance programiranje) i kad izaadjem negde, recimo da polazem ispit neki, osecam se kao Alisa u zemlji cuda, polako se naviknem nije to toliko izrazenu, ali me nervira i stalno imam neprijatan osecaj u stomaku.
#2
Lenjost, ne mogu sebe da nateram nista, sve cekam na gotovo, kao da ce s'neba da padne, a svestan sam da nece, kada krenem nesto da radim, zaista mi nije tesko, ali samo da krenem je ne moguce, recimo cesto idem i radim na gradjevini i stvarno mogu mnogo da radim, ali me samo treba usmeriti...
#3
Stav, ne znam i da li ga imam, i kako uopste mogu da ga dobijem, imam neke linije preko kojih ne prelazim, znam sta volim, sta ne, da li ja imam stav?
#4
Zavisnost, grickanje noktiju, ses...
#5
Memorija, ovo sam mozda trebao staviti u vrh, ranije nisam imao problem sa memorijom, pazite ovako, malo je cudna situacija:
Secam se nekih stvari veoma davno kao da su juce bile, a nekih stvari pre samo 5-6 minuta ne, tako mi se desava da zaboravim sta mi je neko rekao, ja cujem, ali jednostavno to prodje kroz moje usi jer me ne zanima, stvari koje me zanimaju dovoljno je samo jendom da procitam i gotovo, dakle ovde imam vrlo ozbiljan problem i ne znam kako da ga resim, cini mi se da se nije desavao pre ovog konzervisanja u kuci, dakle moja radna memorija je ocajna...
A recimo kad spremam ispite lako naucim i zapamtim i ispricam i dobijem ocenu...
#6
Konverzacija, okej vec sam napomenuo za to da zaboravim sta mi je neko rekao, sem toga,i kada pricam nekome nesto, zaboravim sta sam hteo da mu kazem, kao da mi nesto skrene misli svaki put kada trebam nesto duze od jedne recenice da ispricam u "free style-u" odnosno da nisam to ucio napamet...
Pomagajte, da li mislite da je ovo sve zbog toga sto sam se konzervisao u kuci?
Ne savetujte mi da idem kod psihologa, jer dobra vecina samo da neke lekove za smirenje i pozdrav, muka mi od psihologa iskreno...