Mjuzikl

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Zavesa na vekovnu cenzuru u pozorištu pala je 27. septembra 1968. godine. Nekoliko sati kasnije, grupa dugokosih mladih glumaca izašla je na pozornicu da odigra predstavu koja je prikazivala uzimanje narkotika, antiratne proteste i šokantnu golotinju. Londonski Vest End više nikada nije bio isti.
"Kosa" je bio mjuzikl koji je stvorio kontrakulturu 60-ih godina na pozornici. Pokazao je biseksualnost, međurasne odnose i odbacivanje monogamije pred publikom koja je ranije bila "zaštićena" od takvih tabu tema.

U jednoj sceni glumci su izašli na pozornicu nalazeći se iza lista, potpuno goli, pevajući reči: ptice, cveće, sloboda, sreća. Uprkos tome što je trajala samo nekoliko sekundi, to je nešto što se smatralo skandaloznim i mnogi članovi publike su jednostavno napustili pozorište to veče.
Pre jeseni 1968. bilo kakvo pozivanje na homoseksualnost, biseksualnost i golotinju smatrano je nečuvenim i nije mu bilo mesto na britanskoj pozorišnoj sceni.
 
Ghost: The Musical je mjuzikl sa knjigom i tekstom od Bruce Joel Rubin-a i muzikom Dave Stewart-a i Glen Ballard-a.

baziran na filmskom hitu iz 1990. god. pod istim imenom, mjuzikl je imao svetsku premijeru u Mančestskoj Operskoj kući u Mančesteru,marta 2011. godine
klip koji ću postaviti je blago "rečeno" srcecepajuć

 
"Chicago" (Čikago) (1975)​

11. marta 1924. godine u Chicagu u državi Ilinois, Chicago Tribune objavio je članak novinarke Maureen Dallas Watkins o glumici estrade koja je ubila svog dečka. Budući da su priče o seksualnim zločinima bile posebno popularne među čitaocima, 3. aprila 1924. objavljen je još jedan Watkinsov članak. Ovaj put se radilo o udatoj ženi koja je pucala u svog ljubavnika. Hype koji je pratio ove i druge krimiće ostavio je snažan utisak na Maureen. Kasnije je, napustivši novine, otišla studirati dramu na Yale University. Tamo je, kao studijski zadatak, napisala dramu "Chicago".


30. decembra 1926. na Broadwayu je otvorena predstava "Chicago". Predstava je izdržala 182 izvedbe, 1927. godine snimljen je istoimeni film, a 1942. godine objavljen je film "Roxy Hart" reditelja Williama Wellmana s Ginger Rogers u naslovnoj ulozi.

Bob Fossey, poznati koreograf i brodvejski režiser, nije mogao proći pored takve radnje. Za provedbu projekta Fossey je angažirao kompozitora Johna Kandera, libretiste Freda Ebba i Boba Fosseyja. Partitura "Chicago" sjajna je stilizacija za američke hitove kasnih 1920-ih, a na način prezentacije muzičkog materijala i njegove teme, "Chicago" je vrlo blizu vodvilja.


Ovo je priča o plesačici trupa baleta Roxy Hart, koja je hladnokrvno ubila svog ljubavnika. Jednom u zatvoru, Roxy upoznaje Velmu Kelly i druge ubice. Roxyju pomažu upravnica zatvora Matron Mama Morton i dosadni advokat Billy Flynn. Sud Roxy smatra nevinom, ali to joj ne donosi radost. U završnoj sceni mjuzikla zabavljač najavljuje prvijenac "dvojca dviju blistavih grešnica", kraljica podzemlja u Chicagu, Velme Kelly i Roxy Hart. Uputili su se u show business.

Mjuzikl je premijerno izveden u 46 Street Theatru 3. juna 1975. godine sa Gwen Verdon kao Roxy, Chita Rivera kao Velma i Jerry Orbach kao Billy. Chicago se otvorio na West Endu tek 1979. godine. Ova produkcija nije imala nikakve veze s produkcijom Boba Fosseyja. Nakon 898 emisija na Broadwayu i 600 emisija na West Endu, emisija je otkazana. 1996. emisija je nastavljena pod vodstvom Waltera Bobbyja i koreografkinje Ann Rinking. Četiri predstave odigrane u City Centeru bile su primljene s toliko oduševljenja da su producenti emisije odlučili da je presele na Broadway. U glumačkoj postavi bile su Rinking kao Roxy, Bebe Neuwirth kao Velma, James Naughton kao Billy Flynn i Joel Gray kao Amos. Chicago je dobio šest nagrada Tony, kao i nagradu Grammy za najbolji album.


1997. godine mjuzikl je otvoren u londonskom pozorištu Adelphi. Londonski Chicago osvojio je nagradu Laurence Olivier za najbolju mjuzikl i Ute Lemper za najbolju glumicu u mjuziklu. Ažurirani nastup izveden je u Kanadi, Australiji, Singapuru, Hong Kongu, Holandiji, Argentini, Njemačkoj, Švedskoj, Meksiku, Japanu, Švicarskoj, Austriji, Portugalu i Rusiji.

Krajem 2002. godine, Miramax je producirao filmsku adaptaciju mjuzikla sa Catherine Zeta-Jones (Velma), Renee Zellweger (Roxy) i Richardom Gereom (Billy Flynn), u režiji i koreografiji Roba Marshalla. Film "Chicago" publika je sa oduševljenjem primila i dobila je Zlatni globus za najbolju mjuzikl ili komediju. Uz to, slika je nominirana za Oscara u 12 nominacija, od kojih je osvojila šest.
 
"Evita" (1978)

U oktobru 1973. Tim Rice vozio se automobilom i slučajno čuo kraj radio emisije. Program je vodio o Eviti Perón, supruzi argentinskog diktatora Juana Peróna, a pjesnika je zanimala ova priča. Tim Rice je smatrao da bi Evina životna priča mogla postati tema novog mjuzikla. Njegov koautor Lloyd Webber nije bio oduševljen tom idejom, ali složio se s razmišljanjem.


Rice je detaljno proučio biografiju glavnog junaka svog budućeg mjuzikla, šetao londonskim bibliotekama i putovao u Argentinu, gdje je napisao veći dio priče. "Evita" kombinuje različite muzičke stilove, latinoamerički motivi su uključeni u partituru. Tim Rice u mjuzikl uvodi pripovjedača, izvjesnog Chea (čiji je prototip Ernesto Che Guevara).

U ljeto 1976. godine, na prvom festivalu u Sidmontonu, gostima su predstavljeni prvi demo snimci novog mjuzikla Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea. Ubrzo je započelo snimanje albuma u studiju "Olympic". Dio Evite izvela je glumica Julie Covington, Che je postao mladi pjevač Colm Wilkinson, Peronu Paul Jones. Album je postigao veliki uspjeh. Tri mjeseca nakon izlaska, broj prodanih primjeraka iznosio je 500 tisuća, pa čak i u Argentini, gdje je disk zabranjen, svaka porodica koja poštuje sebe smatrala je potrebnim da ga kupi.


Poznati reditelj Hal Prince započeo je rad na produkciji. Elaine Page postala je nova Evita, a poznati rock pjevač David Essex pozvan je da glumi Chea. Premijera filma "Evita" održana je 21. juna 1978. Predstava je postigla veliki uspjeh i osvojila je nagradu za najbolji mjuzikl West End Theatre Society-a 1978. godine, a Elaine Page dobila je nagradu za najboljeg glumca u mjuziklu. CD s originalnom postavkom Evite iz Londona postao je zlatan u prvim sedmicama objavljivanja.

8. maja 1979. godine, Evita se otvorila u Los Angelesu. Četiri mjeseca nakon američke premijere, 21. septembra 1979, emisija je na Broadwayu premijerno izvedena od iste glumačke ekipe. Evita je osvojila srca javnosti i osvojila 7 Tony nagrada.


Nakon uspjeha na Broadwayu, mjuzikl je postavljen u velikom broju zemalja: Australija, Španija, Meksiko, Austrija, Japan, Izrael, Koreja, Južna Afrika, Mađarska. Snimanje je započelo dvadeset godina nakon rođenja Evite. Režija je povjerena Alanu Parkeru, Evu Peron glumila je Madonna, zvijezda španske kinematografije Antonio Banderas pozvana je u ulogu Chea, a britanski glumac Jonathan Price Peron. Nova pjesma napisana je posebno za film - "Morate me voljeti", koji je svojim autorima donio "Oskara".

 
Les Miserables.

Kompozitor Claude-Michel Schonberg i libretist Alain Bublil rodili su drugo klasično djelo Victora Huga "Les Miserables". Rad na stvaranju mjuzikla odvijao se dvije godine. Rezultat je dvodasovna skica, koja je potom transformirana u konceptualni album u nakladi od 260 tisuća primjeraka. Gravira na kojoj je prikazana mala Cosette postala je svojevrsna posjetnica mjuzikla. Scenska verzija predstavljena je 17. septembra 1980. u Palati sporta u Parizu. Kao rezultat, performans je gledalo više od pola miliona ljudi. Ulogu Jeana Valjeana glumio je Maurice Barrier, Javerta Jacques Mercier, Fantine Rose Laurence, a Cosette Fabienne Guyon. Konceptualni album "Les Miserables" privukao je mladog redatelja Petera Feraga, koji je na posao privukao engleskog producenta Camerona McIntosha. To nam je omogućilo da stvorimo zaista vrhunsku predstavu. Profesionalni tim redatelja Trevora Nunna i Johna Caeda radio je na produkciji i prilagodio tekst engleski Herbert Kretzmer uz pomoć stvaralaca mjuzikla. Kao rezultat - premijera predstave pod pokroviteljstvom Royal Shakespeare Company u Barbican Theatru 8. oktobra 1985. Do danas su Les Miserables najčešće prikazani u londonskom Theatre Palace, gdje je održano više od 6.000 predstava mjuzikla. 1987. Les Miserables došli su na Broadway i tako započeli svoj marš širom svijeta. Iako je predstava stara više od dvadeset godina, još uvijek je na scenama svjetskih kazališta. Les Miserables prevedeni su na mnoge jezike, od kojih su neki čak egzotični poput japanskog, mavarskog i kreolskog. Ukupno je ovaj mjuzikl postavljen u 32 zemlje širom svijeta. Stvaranja Schonberga i Bublila na kraju je vidjelo preko 20 miliona ljudi.
 
"Mačke". Osnova ovog popularnog mjuzikla bio je T.S. Eliotova "Knjiga starih mačaka Opossuma" koja je objavljena u Engleskoj 1939. Zbirka je s ironijom govorila o navikama i navikama mačaka, ali iza ovih obilježja lako su se mogle naslutiti ljudske osobine. Elliotove pjesme privukle su Andyja Lloyda Webbera, koji im je tokom 70-ih polako komponovao muziku. Tako je do 1980. kompozitor prikupio dovoljno materijala da ga transformiše u mjuzikl. Budući da Britanci jako vole mačke, njihova je izložba jednostavno bila osuđena na uspjeh. Pored Webbera, u timu su bili producent Cameron Mac, režiser Trevor Nunn, umjetnik John Napier i koreograf Gillian Lynn. Ali sa scenskim utjelovljenjem pjesama, pokazalo se da radnja nije bila razumna. Međutim, zahvaljujući Eliotovoj udovici pronađeni su nacrti i pisma pjesnika, odakle su, pomalo, autori mjuzikla mogli sakupljati ideje za sastavljanje radnje predstave. U "Mačkama" su se umjetnicima nametali posebni zahtjevi - nije bilo dovoljno dobro pjevati i govoriti jasno, već je trebalo biti vrlo plastičan. Pokazalo se da je u samoj Engleskoj gotovo nemoguće regrutovati trupu od 20 takvih glumaca, pa su među izvođačima bili pop pjevač Paul Nicholas, glumica Elaine Page, mlada plesačica i pjevačica Sarah Brightman i zvijezda Kraljevskog baleta Wayne Sleep. Kazalište Cats stvorio je vlastiti dizajner John Napier, što rezultira time da uopće nema zavjese, a pozornica i dvorana stapaju se u jedinstveni prostor. Radnja se ne odvija frontalno, već cijelom dubinom. Sama scena zamišljena je poput smetlišta - na njoj se nalaze planine slikovitog smeća, ali zapravo je pejzaž opremljen sofisticiranom tehnologijom. Glumci se uz pomoć složene višeslojne šminke pojavljuju u obliku gracioznih mačaka. Hlačne nogavice su ručno oslikane, perike su izrađene od jakove vune, repovi i ovratnici su od vune, a nose sjajne ovratnike. Mjuzikl se prvi put pojavio pred publikom 11. maja 1981. u Londonu, a na Broadwayu se pojavio godinu dana kasnije. Kao rezultat toga, "Mačke" su mogle postati najdugovječnija predstava u istoriji britanskog pozorišta do zatvaranja 11. maja 2002. Ukupno je izvedeno 6.400 predstava, produkciju je vidjelo više od 8 miliona ljudi, a kreatori su mogli zaraditi oko 136 miliona funti. A u državama je mjuzikl oborio sve moguće rekorde. Već 1997. broj predstava premašio je 6100, što je omogućilo da se predstava nazove glavnom brodvejskom dugom jetrom. Kao rezultat toga, za sve vrijeme "Mačke" su postavljene više od 40 puta, ukupan broj gledalaca u 30 zemalja premašio je 50 miliona, pjesme su izvedene na 14 jezika, a ukupan bruto iznos bio je 2,2 milijarde dolara! Mjuzikl je dobio mnoge nagrade, među kojima su najpoznatije Laurence Olivier Award, novinska nagrada Evening Standard za "Najbolji mjuzikl", 7 Tony nagrada, Moliereova nagrada u Francuskoj. Originalne snimke na Broadwayu i Londonu dobile su Grammy.
 
IMG_20210221_203500.jpg
 
IMG_20210221_205715.jpg


Obećala sam slike sa večerašnje predstave, slikanje je strogo zabranjeno, ipak ugrabila sam i bila opomenuta.

Predstava je sjajna, muzika takođe, 2h i 45' proletelo kao tren.
Publika je dugim, duuuugim aplauzom nagradila glumce.
Sjajno!​
 
Predstava je zaista sjajna, i ovom temom odlično propraćena.
Sve preporuke za mjuzikl, za neiscrpnu temu, sjajne glumce, odličnu scenu, kostime, muziku, ples.
 
Lada:
Blo bi sjajno da ode ta korona...a gledala sam pre par godina u pozoristu na Terazijama,posle renoviranja pozorista.Sjajna je predstava...I opet cu,cim krene:heart:
Kliknite za proširenje...
Pozorište radi.
Prošle nedelje sam gledala mjuzikl 'Čikago', na repertoaru je 'Mama mia', 's druge strane jastuka' i ova koju ću gledati za dve nedelje, ostale naslove nisam zagledala.
 
cikago.jpg

O “ČIKAGU”

Radnja mjuzikla ”Čikago” odigrava se u istoimenom ozloglašenom američkom gradu dvadesetih godina 20. veka. U središtu radnje je neodoljiva plavuša Roksi, neostvarena barska pevačica i žena koja je ubila svog ljubavnika, zato što nju ”niko ne sme da ostavi”! Došavši u zatvor upoznaje poznatu barsku pevačicu, smeđokosu i zaista ”ubistvenu” Velmu (koja je ubila svoju sestru i svog muža zatekavši ih u preljubi) – kao i ostale zatvorenice, uglavnom ubice nevernih muškaraca. Velmu brani slavni advokat koga, prilikom preuzimanja odbrane zanima samo da li okrivljena ima 5000 dolara za njegov honorar. Kada Roksi pristane na visinu njegovog honorara, on krene u beskompromisnu manipulaciju, kako medija, tako i nje same…

Mjuzikl ”Čikago”, iako na prvi pogled mračnog sadržaja i oštrog i satiričnog oslikavanja stanja u američkom društvu, je veoma popularan kod publike. Kao razlog tolikog uspeha, navode se, pre svega, odlična muzika i koreografija Boba Fosija, kao i njegova izuzetna režija, koja nas u svet gangsterskog Čikaga uvodi kao u neki veliki kabare. Drugi razlog uspeha leži, verovatno, u godini njegove premijere. Naime, sedamdesete godine donele su građanima Amerike veliko razočarenje u ”američki san”, a otkrivanjem istine o vijetnamskom ratu, na ”svetlosti pozornice” izneta je prava slika o licemerju američkog društvenog morala. Treći razlog je, de facto, opčinjenost publike fotogeničnom slikom Čikaga sa prepoznatljivim gangsterskim imidžom, koji je privlačio publiku neodoljivim ukusom ”zabranjenog voća: alkohola u vreme prohibicije i ludim provodima sa ženama ”sumnjivog morala”.

Sama priča je istinita: ona je nastala onda kada je reporterka ”Čikago tribjuna”, Morin Votniken, dobila ekskluzivno pravo na intervju sa striptizetom koja je ubila svog ljubavnika. Na temelju tog intervjua, novinarka je napisala dramski komad ”Čikago”, kao školski zadatak na predmetu dramskog pisanja, Univerziteta u Jejlu. Drama je postavljena na Brodveju 1926. godine, gde je doživela 172 izvođenja, a kasnije je po njoj dva puta snimljen film: prvo nemi (pod nazivom ”Roksi Hart”), a zatim i zvučni sa Džindžer Rodžers u glavnoj ulozi.

Pravu slavu, zapravo, mjuzikl ”Čikago” (koji je postavljen na Brodveju 1975.), doživeo je tek 1996. godine, kada je prema originalnoj Fosijevoj produkciji, ponovo izašao pred publiku. Iduće godine, ovaj mjuzikl osvojio je mnoge nagrade, a, između ostalih, i 6 ”Tonija” (američkog pozorišnog ”Oskara”). I pored ne tako davno snimljenog istoimenog filma holivudske A produkcije (Rene Zelveger, Ketrin Zita Džons i Ričard Gir) nagrađenog sa šest nagrada američke filmske akademije, mjuzikl ”Čikago” se i danas neprekidno igra pred prepunim gledalištem na Brodveju.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top