Uvek sam bio mizantrop, čak i kao dete, kad nisam shvatao šta to znači zapravo. Sećam se da su mi mnoge stvari smetale još u obdaništu - a to je povuklo sa sobom i tešku depresiju jer nisam dobro podnosio svet oko sebe i jedva sam ga trpeo. Kako se to očitavalo - pa upravo kroz mržnju, pritajenu ili otvorenu prema drugoj deci, njihovim dosadnim navikama, prema odraslima i dosadi koju šire i prema stvarima kojima svi robuju 'jer se tako mora'. A i generalno su mi smetale mnoge stvari kod ljudske rase - razgovori, stvari o kojima su lupetali, sastanci sa komšijama, kućnim prijateljima i slično.
Nikad nisam podnosio naredbe, uslovljavanje, da nešto 'moram' i da 'to tako treba', uvek sam se pitao - zašto idem u školu kad mogu negde u parku da se opijam ili blejim, ili da ležim u krevetu, slušam muziku, spavam. Ko bre sme da mi ograniči vreme sna?
Vremenom sam ukapirao da je to konstanta - i samo se pojačavala mizantropija. Čak i kod bliskih prijatelja sam primećivao stvari koje su me iritirale, pa sam bežao u opijanje, u što jaču stimulaciju... samo da skratim dosadu, ljudska prenemaganja i priče. Jedino sam cenio slobodne duhove, najviše tinejdžere, ali sam i tinejdžerstvo zamišljao kao daleko veću slobodu i tome težio. Uvek je tu bila neka obaveza iza ćoška da me obori na zemlju i vrati u 'realnost'.
Mogao bih ovde da nabrojim šta me sve iritira kod ljudi i čovečanstva generalno - od načina na koji sede i pričaju, od tema kojima se bave, preko forsiranja male dece, bljutavog naklapanja uvek istih stvari, ljubavi prema robovanju firmama i trendovima, sklonosti glupim putovanjima i turizmu, kad se svi kao ovce natrpaju na nekoj jadranskoj plaži pa se guraju u vodu kao morski psi i mažu uljima... pa škole, kao robijašnice, pa to famozno 'odrastanje' koje te nabije u kancelariju kao hrčka što trčakara na točku... pa one priče o poštenju, moralistička proseravanja, uzaludni životi... ima toga dosta, o tome sam već i pisao ali eto da opet napišem jer sam u depresiji već dugo vremena, od detinjstva, nikad nisam bio zadovoljan svetom oko sebe i ljudskom rasom... yebiga bajo moj tako ti je to
