Mitoloska bica u sakralnom slikarstvu i duborezu

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

lj_950

Ističe se
Banovan
Poruka
2.359
Nekoliko godina učestvujem u ekipi koja izradjuje ikonostese i crkveni mobilijar (nameštaj). Moj posao je projektovanje, izbor, obrada ornamentike i njeno komponovanje na elemente koji se ne slikaju, kao i oko samih slikanih prostora (ikona).

Naravno, izbor ornamentike i motiva je širok i uzimam gde ima jasnih i lepo oblikovanih. Dosta toga znam, ali...

Medjutim, na fotografiji tavanice pirga Stare crkve u Sarajevu naišao sam na jednu kompoziciju na kojoj su naslikane predstave jedne mitološke životinje koju prvi put srećem.

mitskabicakd1.jpg


Molim one koji imaju bilo kakavog dodira sa istorijom umetnosti da mi pomognu da odgonetnem šta je ovo?
 
Nije grifon... grifon je životinja iz basni sa somboličkim značenjem vladara dve oblasti života – zemlje (svojim lavljim telom i repom) i vazduha (glava i krila orla)... Doduše, u Rečniku simbola Hansa Bidermana, Bgd 2004, daje se grifonu, odnosno kod obe životinje koje ga čine, i simbolika sunca, pa je moguće da je umesto glave orla data predstava čovekolike lavlje glave, sa laticama koje je okružuju... mogla bi biti predstava sunca...

Ko bi ga znao... jer vrat je najnejasniji... ostalo: telo jeste lavlje, krila mogu da budu i orlova... ali vrat... pre je vrat uroborosa, zmije koja guta svoj rep...

grifonvm7.jpg
grifoni2qq6.jpg
napoznatazivotinjauu6.jpg
 
AKHENATON:
E Ljupče, pokazao sam sliku ćaletu. Kaže da je to tzv. lavlja krilata harpija.
Čuknuo sam to u google, i našao ovaj blog: http://karver07.wordpress.com/2007/05/16/lavlja-krilata-harpija/

Prema opisu rekao bih da je to-to.
Sva je prilika da je u pravu... U “Mitološkom rečniku“ (A. Zamurović, Bgd, 1998.) naišao sam na sledeći opis:

Harpije (G.), Harpyai, Harpyiae. Brze boginje oluje (thyella). Homer nam ne kazuje njihov broj i imenom spominje samo Podargu (brzonogu); o njoj kaže da je sa Zefirom
rodila Ahilejeve besmrtne konje, Balaja i Ksanta. Osim toga kaže kako se, kad je neko nestao na nepoznat način, verovalo da su ga ugrabile Harpije.

Hesiod spominje dve: Aelu i Okipetu. One su kod njega brze, krilate, lepokose boginje, ćerke Taumanta i Elektre, sestre Iride. Kasnije im se povećao broj, i zamišljali ih kao nečiste, proždrljive i grabljive ptice sa devojačkim licem. Kod Eshila su ružne, krilate veštice.

U argonautskom mitu Harpije muče slepog trakijskog proroka Fineja: otimaju mu i zagađuju jelo, dok ih Borejevi krilati sinovi (Zetrs i Kalais) nisu proterali i ubili, ili ih gonili do Strofada, gde su se zaklele da neće više uznemiravati Fineja. Tu ih je našao Eneja. U tom mitu se Harpije ne pojavljuju više kao boginje oluje nego kao reprezentantkinje prljave gladi koja sve grabi i otima.
............................
Međutim, prelistavao sam neke knjige grčke mitologije i na raznim mestima našao različite podatke... između ostalog, jedan od bitni – otimale su duše...
 
Lavlja krilata harpija

Mislim da je pravo vreme da vam preporučim jednu krajnje lucidnu knjigu: “Don Rigobertove beležnice” od Maria Vargasa Ljose. Prepisujem ovde jedan odlomak iz nje, reč je naime, o jednoj slici Egona Šilea, pa ukoliko neko shvati o kojoj je slici reč, nek je prosledi.

Gde si? U dvorani groteske u Austijskom muzeju barokne umetnosti, u bečkom Belvederu.

Šta tamo radiš? Pomno proučavaš jedno od ženskih bića Džonasa Drintvita koja predstavljaju maštovitost i slavu na njegovim zidovima.

Koju od njih? Onu koja pruža predugački vrat s ciljem da bolje istakne grudi i pokaže prelepu, zamišljenu dojku s crvenastim dugmencetom koju bi svako živo biće dolazilo da sisa da je ti nisi rezervisao.

Za koga? Za onoga koji je u tebe zaljubljen izdaleka, obnavljača tvog identiteta, slikara koji te rastvara i ponovo stvara po svom hiru, tvog budnog sanjara.

Šta moraš napraviti? Nauči napamet to stvorenje i zagledaj se u njega u diskreciji svoje spavaće sobe iščekujući noć kad ću doći. Neka te ne obeshrabi što znaš da nemaš repa ni kandže ptice grabljivice ni običaj da hodaš na četiri šape. Ako me stvarno ljubiš, imaćeš rep, kandže, hodaćeš na četiri šape te ćeš, malo-pomalo, zahvaljujući postojanosti i upornosti koju zahtevaju ljubavni poduhvati, prestati da budeš Lukresija iz Olivara i bićeš Lukresija Mitološka, Lavlja i Krilata Harpija, Lukresija pristigla u moje srce i moju žudnju iz legendi i mitova Grčke (s usputnom stanicom na rimskim freskama s kojih te je Džonas Drintvig preslikao).

Već si kao ona? Uvučenih sapi, uzdignutih grudi, ponosite glave? Osećaš već kako se pojavljuje mačji rep i rastu ti zamišljena rumena krila? Ono što ti još nedostaje, dijademu za čelo, ogrlicu od topaza, pojas od zlata i drago kamenje na kojem će se odmarati tvoje ljupko poprsje, donosi ti kao dar obožavanja i poštovanja onaj koji te ljubi iznad svih drugih stvari, stvarnih ili nepostejećih.

Mario Vargas Ljosa, “Don Rigobertove beležnice”
http://karver07.wordpress.com/2007/05/16/lavlja-krilata-harpija/
 
Čini mi se da je u zapadnoj ikonografiji ovo prilično česta pojava. Sv. Kristofer (Hristifor-Hristonosac) se na zapadu više poštuje nego kod nas.
Ako se dobro sećam priča ide ovako:
Neki čovek po imenu Hristifor morao je da pređe reku ali mosta nije bilo, pa on reši da je pregazi. Utom vidi dečaka kako sedi na obali i ne može da pređe. Hristifor ga uzme na leđa i počne da nosi. Ali, kad je došao do pola reke, dečak počne da postaje sve teži i teži, tako da je čovek jedva izdržavao teret na svojim leđima. Do kraja mu se činilo da na leđima nosi čitav svet, toliko je dečak bio težak. Kad je došao do obale, dečak (valjda) nestane, i Hristifor shvati da je dečak bio sami Hristos i da on na leđima JESTE nosio čitav svet.
Zato se ovaj svetitelj obično slika u sred reke, sa velikom motkom (pomoću nje prelazio reku) i sa detetom hristom na leđima. Hristos nekad u ruci nosi zemaljsku kuglu.
A to što ima konjsku glavu verovatno ima neke veze sa svim tim jahanjem ;)

Jedan Mazačo za laku noć
 
Da, ali ga na Zapadu prikazuju ponekad sa psećom glavom, jer se smatralo da je bio izuzetno ružan čovek tj. celo njegovo pleme imalo je "pseću facu". Medjutim crkva neodobrava prikazivanje Hristifora na takav način.

Legenda ide tako kako si rekla, kada je shvatio da je dete Isus odlučio je da predje iz paganstva u hrišćanstvo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top