- Poruka
- 5.472
Ljudi koji veruju u ravnu Zemlju su poverovali u mit koji su 18. i 19.veka kreirali Washington Irving i John William Draper. Zavirite li u njihova dela videćete identičnu retoriku koju danas imaju pobornici ideje o ravnoj Zemlji. Deo njih je pritom iskren, a deo njih je vrlo popularan pa dobro zaradjuju na verovanjima prodavajući svoje knjige.
Papagajski ponavljan ravnozemljaški mit o njemu nije došao iz istorije, već iz mašte Vašingtona Irvinga (Washington Irving) (1783–1859) i njegove knjige Život i putovanja Kristofera Kolumba (The Life and Voyages of Christopher Columbus), objavljene 1828. godine. Irving je verovatno prvi američki autor najprodavanijih dela, ali je i sam priznao da je bio „sklon da se prepusti mašti.“ Verovanje u ravnu Zemlju je očigledan plod njegove mašte.
Bilo je dovoljno loše to što se ovaj mit raširio u javnosti zahvaljujući Irvingovoj širokoj čitalačkoj publici. Ali, postalo je gore kada je ovaj mit dobio naučnu glazuru, tako da je mogao da se koristi kao motka za mlaćenje po hrišćanstvu. Glavni zagovornici takve ideje su bili poznati antihrišćanski fanatici iz 19. veka, Džon Vilijem Drejper (John William Draper) (1811–1882) i Endrju Dikson Vajt (Andrew Dickson White) (1832–1918). Drejper, solidan hemičar i fotograf, i prvi predsednik Američkog društva hemičara, ali loš istoričar, objavio je 1874. godine knjigu Istorija sukobljavanja religije i nauke (History of the Conflict between Religion and Science), jednu šturo potkrepljenu polemiku protiv crkve. Vajt je bio nezadovoljni bivši episkopalac i osnivač Univerziteta Kornel (Cornell University), prvog otvoreno sekularnog univerziteta u SAD. On je 1896. godine objavio dvotomno delo Istorija ratovanja između nauke i teologije u hrišćanstvu (History of the Warfare of Science with Theology in Christendom).
Oba autora su se snažno oslanjala na radove Kozme Indikopleusta, opisujući njegovo učenje o ravnoj Zemlji kao uobičajeno, umesto kao gotovo zaboravljeno, manjinsko viđenje, što je ono i bilo. Oni su najodgovorniji za širenje „teze o sukobljavanju“ između hrišćanstva i nauke, umesto učenja prave istorije da je upravo hrišćanski pogled na svet doprineo rađanju nauke, dok je ona bila mrtvorođenče na drugim mestima, kao što su antička Grčka i Kina.
Kolin Arčibald Rasel (Colin Archibald Russell) (1928–2013), profesor koji je predavao istoriju nauke i tehnologije na britanskom Otvorenom univerzitetu (Open University), pisao je:
Papagajski ponavljan ravnozemljaški mit o njemu nije došao iz istorije, već iz mašte Vašingtona Irvinga (Washington Irving) (1783–1859) i njegove knjige Život i putovanja Kristofera Kolumba (The Life and Voyages of Christopher Columbus), objavljene 1828. godine. Irving je verovatno prvi američki autor najprodavanijih dela, ali je i sam priznao da je bio „sklon da se prepusti mašti.“ Verovanje u ravnu Zemlju je očigledan plod njegove mašte.
Bilo je dovoljno loše to što se ovaj mit raširio u javnosti zahvaljujući Irvingovoj širokoj čitalačkoj publici. Ali, postalo je gore kada je ovaj mit dobio naučnu glazuru, tako da je mogao da se koristi kao motka za mlaćenje po hrišćanstvu. Glavni zagovornici takve ideje su bili poznati antihrišćanski fanatici iz 19. veka, Džon Vilijem Drejper (John William Draper) (1811–1882) i Endrju Dikson Vajt (Andrew Dickson White) (1832–1918). Drejper, solidan hemičar i fotograf, i prvi predsednik Američkog društva hemičara, ali loš istoričar, objavio je 1874. godine knjigu Istorija sukobljavanja religije i nauke (History of the Conflict between Religion and Science), jednu šturo potkrepljenu polemiku protiv crkve. Vajt je bio nezadovoljni bivši episkopalac i osnivač Univerziteta Kornel (Cornell University), prvog otvoreno sekularnog univerziteta u SAD. On je 1896. godine objavio dvotomno delo Istorija ratovanja između nauke i teologije u hrišćanstvu (History of the Warfare of Science with Theology in Christendom).
Oba autora su se snažno oslanjala na radove Kozme Indikopleusta, opisujući njegovo učenje o ravnoj Zemlji kao uobičajeno, umesto kao gotovo zaboravljeno, manjinsko viđenje, što je ono i bilo. Oni su najodgovorniji za širenje „teze o sukobljavanju“ između hrišćanstva i nauke, umesto učenja prave istorije da je upravo hrišćanski pogled na svet doprineo rađanju nauke, dok je ona bila mrtvorođenče na drugim mestima, kao što su antička Grčka i Kina.
Kolin Arčibald Rasel (Colin Archibald Russell) (1928–2013), profesor koji je predavao istoriju nauke i tehnologije na britanskom Otvorenom univerzitetu (Open University), pisao je:
I Džefri Barton Rasel i Stiven Džej Guld su se složili da su Drejper i Vajt imali cilj da diskredituju hrišćane, koji su se protivili tada novim Darvinovim teorijama, kao „ravnozemljaše“. Nije se mnogo promenilo od tada!„Drejper je sebi dao takvu slobodu kad je reč o istoriji, predstavljajući legende kao činjenice, tako da je danas opravdano izostavljen u ozbiljnim istorijskim izučavanjima. Gotovo isto važi i za Vajta, iako njegovo upadljivo korišćenje obimnih fusnota može da stvori pogrešan utisak o pedantnoj učenosti.“
Poslednja izmena: