Da li je moguće upoređivati dva istorijska trenutka ako se pri tome živi u jednom od njih?
Oni koji ih upoređuju a pri tome žive u jednom od njih zavaravaju sebe, verujući da je njihovo gledanje i procena jedino objektivna stavka.
Da li je?
Nartavno da nije.
Da bi se objektivno sagledalo treba se biti sposoban videti ono drugo i ovo stanje iz pozicije svesti ljudi koji su živeli tada i ljudi koji žive sada.
Jedina prava mera ne bi bilo upoređivanje samo materijalnih pogodnosti, jer čovek iz prošlosti je sigurno bio u mogućnosti da se oseća srećnim i sa mnogo manje materijalnoga. Da nije tako oni bi nestajali i pre nego im dođe prirodna smrt.
Ono što nama nedopstaje je da sagledamo da je jedina prava, a samim tim i najbolja mera stanje svesti iz kojeg posmatramo i analiziramo. Praktično ti ljudi u prošlim vremenima bili smo MI, Kao Bića ili Duše i sve te uslove i sva ta iskustva već smo upili u sebe i sva taiskustva iz tih patnji i srećnih momenata nas su podizala da možemo sveobuhvatnije razmišljati i analizirati.
Sama mnaterijalna strana niti je onda ali ni sada ne daje usllove za sreću. Ono što nas kao humanog bića čini srećnim nije opno što nam dolazi iz spoljašnog sveta već smo to Mi, Biće, ili Duša.
Nisam u pravu?
Pogledajte u jednom nizu desetak dana i analizirajte lični osećaj sreće i svim tim danima. Da li su vaša unutarnja osećanja sreće istovetna? Koliko puta se probudite a vama se ne ustaje jer vam sve izgleda preteško a koliko puta biste zapevali iako je sve u okruženju isto kao i ostalih dana.
Šta je to što unutar čoveka generiše osećaj sreće?
To je ono što mi jesmo.
Ovo kaže da trebamo to uočiti i shvatiti da trebamo nastojati delovati vsa svih mogućih pozicija da damo dodatni doprinos da češće opstajemo i živimo u tom povoljnijem stanju - sreći.
Kada to kao pojedinci uspemo po prvi put ćemo biti na putu da sagledamo ključ življenja i da ga koristimo za uspešnije kretanje kroz život, da budemo srećni i veseliji nezavisno od spoljašnih uslova.
To će nam reći, ili otkriti pravu svrhu, smisao i cilj našeg postojanja. Drugačije rečeno, mi samo moramo otkriti to i znalački živeti i da niko drugi nije obavezan da nam to otkriva niti iko drugi može to da nam otkrije.
Ovim ne kažem da život odmah postaje lakšim, jer i neće.
Zašto?
Zato što je život dizajniran tako da kada smo sposobniji da nosimo veći teret, zbog uzvišenije svesti, onda nam se daje još veći teret.
Zašto?
Baš zato što život ima svoju svrhu, smisao i cilj!
Život ovde školuje nas da se uzdignemo u svojoj svesti dosegnemo na stanja svesti koja čak ni filozofija naziva nesaznajnim iako ona postoje. To su ona stanja svesti i one oblasti življenja koje suz naša prirodna obitavališta. To sz svetovi čiste svesti, ljubavi i mudrosti. Svetovi u koje možemo ući tek što sebe kao Bića potpuno transformišemo, ne na intelektualan način, jer um nije nosioc svesti, već duhovno zato što je svest duhovna kategorija a mi jesmo Duša.
Zato je Sokrat i govorio, "Čoveče, znaj Sebe!"
Koga 'Sebe'?
Naravno, Sebe, Dušu.
Šta mislite zašto je on tek tako mirno popio čašu otrova?
Zato što je znao da je kao Duša besmrtan i zato što je iz dosegnutog stanja svesti znao da je njemu ionako došlo vreme da napusti ovaj svet.
Ako mi kao humana bića uđemo u ovaj svet sa jednim određenim stanjem svesti i u tom istom stanju svesti provedemo ceo život pa čak i napustimo ovaj svet u istom stanju svesti, onda mi nismo ni živeli. Koja korist od lepih kuća i komfora u njima od interneta i aviona, vina i rakije ili bilo čega drugog.
Čovek je pre svega lenjo biće koje kada se nebi pritiskalo da razmišlja ne bi ni prstom mrdnulo. Iz njega bi celog života isticale iste reči, isto zapomaganje i ista kuknjava.
Okrenimo se i pogledajmo naše komentare unazad.
Šta vidimo?
Da mnogi od nas ne bi ni trebali da komentarišu više ni po koju cenu jer iz njih izlazi sve potpuno istovetno od pre deset godina pa do današnjeg dana.
Koliko njih će se obrušiti da dokazuje da je sve ovo besmislica? Zašto bi to rado učinili ili će čak i učiniti?
Odgovor je već ispričan!
Prijatno svakom onom ko se prihvati da pročita ovaj duži tekst. Ujedno i pitam, šta se može reći u par rečenica?