S. Kjerkegor: "Čovek je sinteza beskonačnosti i konačnosti, prolaznog i večnog, slobode i nužnosti, ukratko: sinteza. Čovek je duh. Ali šta je duh? Duh je ja. Ja biti, znači konkretno postojati... Ja je u svakom trenutku, u kome jeste, u postojanju. Jer ja nije stvarno tu, već nešto što treba da postane. Onaj ko egzistira stalno je u postojanju. Stvarno egzistentni subjektivni mislilac podražava, stalno misleći, svoju egzistenciju i preobraća sve svoje mišljenje u postajanje."
- Covek je sinteza telesnog/fizickog i svesnog/duhovnog. To je verovatno razlog sto je Kjerkegor coveka nazvao duhom. Ali, to nije adekvatan termin. Sintezom telesnog i duhovnog nastaje UM i u njemu JA. Sa JA nastaje svesnost o vlastitom postojanju kroz stalnu misaonu aktivnost preko koje se spoznaje, uci, razvija...
U APSOLUTNO ISTOM ne moze biti aktivnosti. Zato je potrebna komplementarna suprotnost subjektivno-objektivno. Misaona aktivnost subjekta se pokrece interakcijom s objektivnoscu. Dokle god postoji UM/JA koji vrsi interekciju s objektivnoscu postoji i misaona aktivnost, odnosno svest o postojanju. Ako nema UMA/JA ne moze biti ni misaone aktivnosti, samim tim ni svesti o postojanju. To je i Dekart istakao: "Mislim, dakle jesam."
Znaci, da bi postojao svesni nivo i misaona aktivnost potrebna je suprotnost. Pored spoljasnje suprotnosti (objektivnosti) postoji i unutrasnja u vidu nesvesnog/osecanja, pa subjekt vrsi i unutrasnju interakciju. Ona se, obicno, naziva introspekcija, kontemplacija, meditacija itd. Aristotel je nazvao filozofskim posmatranjem:
"Onaj ko živi u čisto filozofskom posmatranju nema nikakve potrebe bilo za čim u svojoj aktivnosti, moglo bi se čak reći da spoljna dobra predstavljaju prepreku njegovom razmišljanju. Samo što se on, utoliko što je ipak čovek i živi u društvu, odlučuje da u životu i postupa saobrazno vrlini, pa će stoga i njemu biti potrebna i ta spoljna dobra da bi kao čovek živeo među ljudima."
- Aristotel je zapostavio cinjenicu da bez spoljasnjeg sveta ne bi moglo biti ni unutrasnjeg, filozofskog posmatranja. Spoljasni svet omoguci spoznaju unutrasnjeg. Ta dva sveta su korelativna. Spoljasnje vrednosti se shvataju kroz unutrasnje. Ljudi koji nisu svesni znacaja duhovnih ili moralnih vrednosti ne pridaju znacaj ni spoljasnjem dobru. To i jeste razlog sto su njihove aktivnosti nepostene i nemoralne, odnosno sto se rukovode samo sebicnim, niskim strastima i nagonima.
- Covek je sinteza telesnog/fizickog i svesnog/duhovnog. To je verovatno razlog sto je Kjerkegor coveka nazvao duhom. Ali, to nije adekvatan termin. Sintezom telesnog i duhovnog nastaje UM i u njemu JA. Sa JA nastaje svesnost o vlastitom postojanju kroz stalnu misaonu aktivnost preko koje se spoznaje, uci, razvija...
U APSOLUTNO ISTOM ne moze biti aktivnosti. Zato je potrebna komplementarna suprotnost subjektivno-objektivno. Misaona aktivnost subjekta se pokrece interakcijom s objektivnoscu. Dokle god postoji UM/JA koji vrsi interekciju s objektivnoscu postoji i misaona aktivnost, odnosno svest o postojanju. Ako nema UMA/JA ne moze biti ni misaone aktivnosti, samim tim ni svesti o postojanju. To je i Dekart istakao: "Mislim, dakle jesam."
Znaci, da bi postojao svesni nivo i misaona aktivnost potrebna je suprotnost. Pored spoljasnje suprotnosti (objektivnosti) postoji i unutrasnja u vidu nesvesnog/osecanja, pa subjekt vrsi i unutrasnju interakciju. Ona se, obicno, naziva introspekcija, kontemplacija, meditacija itd. Aristotel je nazvao filozofskim posmatranjem:
"Onaj ko živi u čisto filozofskom posmatranju nema nikakve potrebe bilo za čim u svojoj aktivnosti, moglo bi se čak reći da spoljna dobra predstavljaju prepreku njegovom razmišljanju. Samo što se on, utoliko što je ipak čovek i živi u društvu, odlučuje da u životu i postupa saobrazno vrlini, pa će stoga i njemu biti potrebna i ta spoljna dobra da bi kao čovek živeo među ljudima."
- Aristotel je zapostavio cinjenicu da bez spoljasnjeg sveta ne bi moglo biti ni unutrasnjeg, filozofskog posmatranja. Spoljasni svet omoguci spoznaju unutrasnjeg. Ta dva sveta su korelativna. Spoljasnje vrednosti se shvataju kroz unutrasnje. Ljudi koji nisu svesni znacaja duhovnih ili moralnih vrednosti ne pridaju znacaj ni spoljasnjem dobru. To i jeste razlog sto su njihove aktivnosti nepostene i nemoralne, odnosno sto se rukovode samo sebicnim, niskim strastima i nagonima.
Poslednja izmena: