Slusam vetrove kako se svadjaju pod prozorom, i ovaj luckasti mesec sto sanjareci luta gradom…pricaj mi mili…sve ono sto mozda treba..i sve ono sto mozda ne treba da znam…kao slucajno nek ti izleti…da me nasmejes i..oteras ovaj strah…Znam…da su reci ponekad lazljive…ali…ne bi ti mene…samo pricaj…zasto je tako hladno ove zime…I kako se ta tvoja maca igra sa misicem na sred tvog dvorista..sve mi pricaj. Ponekad me podseti na neki nas stih…na Balasevica…na neku nasu pesmu…znas Without you…oh..uvek se najezim kad je cujem…uvek iznova pustim I neku suzu..bas sam detinjasta…I pricam bez reda…I secas li se kako sam se naljutila…I rekla ti zbogom…kao da smo se vec mozda sreli…nekada u nekom proslom zivotu…I voleli se..i trazili…I bezali…I opet se vracali…a znala sam…znala…da je ovo…ono….zauvek. Oh ...kako se svadjaju ovi vetrovi pod mojim prozorom...a i taj mesec...odvlaci mi paznju...i misli...ali ti mi pricaj...sve mi pricaj...a ja cu da snim...