Misao

J. Krishnamurti: "Misao ne moze resiti ni jedan problem ljudi, jer je misao sama po sebi problem."

- Ne samo sto je to netacno nego je i besmisleno. Izjava je, takodje, misao i po logici izrecenog pobija sama sebe posto je okarakterisana kao problematicna.
---------
Tamara Kulish: "Najteži teret koji nosimo zapravo su naše misli."

- Ne uvek. Misli su kao i vreme. Promenljive. Kada su zivotne okolnosti teske pojave se i neprijatne misli. Ako su povoljne tada su i misli radosne, pune nade i entuzijazma.

Dobro je biti svestan toga. Postoje tehnike i metode koje pomognu da se lakse povrati kontola nad sobom i izadje iz vrtloga jalovih misli.

B.S. : "ako imate vremena pišite nam koje su te tehnike"

- Neke od tehnika su meditacija, regulisanje disanja, koncentracija na telesne senzacije itd. Ima dosta terapija od kojih je najpoznatija kognitivno-bihevioralna terapija, psihodinamska, psihoanaliticka, integrativna i druge.

Vazno je preispitivati unutrasnji dijalog. Kada se jave mucne misli ne treba im se pasivno prepustiti, vec treba reci: - Stop - a potom proveriti racionalnost onoga sto sebi govorimo.

Phil McGraw navodi pitanja kao npr.:
Da li je ovo sto sada sebi govorim stvarno istina?
Da li je u mom najboljem interesu?
Da li mi to omogucava do dobijem/postignem sto hocu?
Da li mi produzava zivot?

Misli uvek imaju uzrok nastanka. To moze biti nezadovoljstvo trenutnom situacijom, ali i predjasnjim potisnutim konfliktima i traumama. Nesto je u nasoj moci, a nesto nije. Treba se koncentrisati na ono na sta mozemo uticati ili sto mozemo izmeniti.

O onom sto ne mozemo ne vredi misliti. To se prepusti "visoj sili". Prihvati se ili kako kaze nas narod: "pomiri se sudbinom."

Ponekad je uzrok organske prirode. Neki delovi mozga su preterano aktivni, a neki nedovoljno ili je u pitanju hemijska neravnoteza i nepravilan rad transmitera .

Mislima se stvori i ropstvo i blagostanje. Zato je vazno imati kontrolu nad njima i razumeti razliku izmedju funkcionalnih i disfunkcionalnih misli, odnosno onih koje vode produktivnosti, progresu i miru i onih koje stvaraju nepotrebnu patnju.
 
Poslednja izmena:
Vazno je preispitivati unutrasnji dijalog. Kada se jave mucne misli ne treba im se pasivno prepustiti, vec treba reci: - Stop - a potom proveriti racionalnost onoga sto sebi govorimo.
Kad dobijes neku senzaciju pomislis dobro ili lose. Ako postanes svestan kada je lose, ucinis dobro. Potom negatvne misli se mogu odagnati
pozitivnim mantranjem. Posle nekoliko godina ce nestati.

Ponekad je uzrok organske prirode. Neki delovi mozga su preterano aktivni, a neki nedovoljno ili je u pitanju hemijska neravnoteza i nepravilan rad transmitera .
ovo je materijalisticko glediste koje je u psihijatriji pobijeno:
https://www.psychiatrictimes.com/view/debunking-two-chemical-imbalance-myths-again
 
Culne senzacije mogu biti prijatne ili neprijatne. Stvoriti zadovoljstvo ili averziju. Na primer, blaga toplina suncevih zraka na kozi je prijatna, a preterna neprijatna. Ko voli ukus cokolade jede je sa zadovoljstvom. Ako je primoran da pije gorak lek, ciji ukus ne voli, tada je reakcija drugacija.

Ljudski organizam je fascinantan. Sam sebe moze regulisati kao sto i opominje (bilo bolom ili drugim signalima i simptomima) kada se cini nesto sto ga ugrozava.

Medjutim, te senzacije ne aktiviraju toliko emocije, osecanja i misli kao interpersonalni odnosi. Oni su kompleksniji posto se ne svode samo na telo vec obuhvataju i duhovnu sferu ili celo bice. Telo je "instrument" svesti koja kroz njega deluje. Zato se i govori o "mind, body, spirit" vezi. Jedno drugo uvek uslovljava.

Svaka emocija/osecanje/misao stvara promenu u telu, kao i sto i promenjeno telo ima drugaciju konekciju sa svescu. Otuda i teskoca kada se pokusava pronaci uzrok nekog mentalnog poremecaja, jer "jedna velicina ne odgovara svima." Potreban je individualan prisup. Kod nekog je vise nature (genetika, povreda i bolest mozga) nego nurture, kod nekog je nezdav ambijent i stalna izlozenost stresu ili psihcki faktor koji dovodi do telesnih promena. U vecini slucajeva je kombinacija, pa se mora leciti i telo i psiha, promeniti ambijent, drugacije reagovati, postati svestan potisnutih konflikata, trauma itd.

Zanaci, ima vise faktora, a ne jedan. Hemijska neravnoteza i disfunkcionalan nacin misljenja su pre simptomi kompleksnijih uzroka. Iz tog razloga je potreban holisticki pristup koji razmatra i fizicku i nefizicku komponentu ili odnos um, telo, duh. Strogo odvajanje naucnog i duhovnog je jednostrano. Oboje treba ukljuciti da bi se dobilo adekvatnije razumevanje.
 

Back
Top