Mirjana Karanović

Mislim, cak sam sigurna da gresis.Zasto bi igrala sa manijakom,silovateljem..da bi ostala upamcena da sve moze..sem toga jedno je uloga na filmu a drugo na pozorisnim daskama...
Zato mislim da sam u pravu..

Seksualno zlostavljanje u Srbiji: Još jedna glumica optužila Branislava Lečića za silovanje, on se „ne oseća najbolje“

Po meni je odlicno uradila sto je dala javnu izjavu.Plisana revolucija po kojoj ga mnogi pamte u ovakvom slucaju nije dovoljna....
 
sa neta

Ibzenove „Aveti“ su jedna od građanskih drama njegovog srednjeg, naturalističkog perioda, koje se nalaze u temeljima pozorišta prve polovine dvadesetog veka. Ovaj komad, napisan kao odgovor na žestoku kritiku koju je pretrpeo zbog „Lutkine kuće“ („Nora“), zajedno sa „Hedom Gabler“, „Narodnim neprijateljem“, pomenutom „Norom“ i „Stubovima društva“ u stvari je veliki projekat „prebacivanja“ antičke grčke tragedije u građanski salon koji je novo središte društvenih sukoba u kome se raspravlja o prošlosti i definiše budućnost. U svojoj srži, ovo je problemski komad o instituciji braka, o palanci i o poziciji žene u građanskom društvu, žene koja je i dalje potlačena, samo što su ti „okovi“ sada nevidljivi. Napad na „Noru“ usledio je zbog Ibzenovog zaključka da je brak za ženu zatvor i da je jedini način da se njega oslobodi – napuštanje istog. Sa „Avetima“ i gospođom Alving, Ibzen praktično uzima tezu „šta bi bilo da Nora nije napustila muža?“ i onda je razvija do njenog krajnjeg ishodišta: život gospođe Alving bio je osuđen na propast u trenutku kada je odabrala „dužnost“ umesto „slobode“ i svi njeni pokušaji da svom životu da neki smisao su je samo još dublje gurali u propast.

U Ibzenovim komadima se mnogo govori, a malo radi. U svim tim razgovorima se konstruiše, dekonstruiše, rekonstruiše i uništava prošlost, a samim tim i likovi koji su je živeli/izmislili. U srcu svega je velika laž koju treba razotkriti, a do nje se dolazi isto kao i do središta glavice luka: mukotrpnim procesom koji izaziva suze i po neku posekotinu. U tom moru reči i njihovih raznih implikacija, kontradiktornosti, dvosmislenosti i nedovršenih misli, vrlo se lako može izgubiti srž likova i radnje. Ista replika se izgovori u trećoj i devetoj sceni, sa potpuno suprotnim podtekstima, ali kako ih povezati kada se između njih nalazi gomila i gomila digresija, pasivne agresije i anegdota iz prošlosti?

AVETI - UMETNICI
 
BURE BARUTA - DRUGI O PREDSTAVI
... Predstavu je teško opisati jer je prepuna svega što pozorište može da pruži danas u svojoj najčistijoj formi. Iz očaja stvoren je spektakl koji ima evropske dimenzije i samim tim za nas izuzetno značenje pa ga stoga treba videti da bismo osetili koliko pozorište može da bude veliko, uzbudljivo i moćno da nas ispuni i razjasni u našim istinama i iluzijama.
 
Bure baruta

Bure baruta

Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd​

Dejan Dukovski
režija Slobodan Unkovski

Додатне информације​


  • Naslov: Bure baruta
  • Autor: Dejan Dukovski
  • Pozorište: Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd
  • Režija: Slobodan Unkovski
  • Prevod: Jovan Ćirilov
  • Scenografija: Miodrag Tabački
  • Kostimografija: Angelina Atlagić
  • Muzika: Vlatko Stefanovski
  • Uloge:
    • Dimitrije - Vojislav Brajović
    • Anđelko - Slobodan Ninković
    • Sveta - Dragan Jovanović
    • Blagoje - Branko Cvejić
    • Aca - Boris Milivojević
    • Simon - Dragan Mićanović
    • Ana - Tamara Vučković
    • Andreja - Nebojša Glogovac
    • Žena - Cvijeta Mesić
    • Čovek - Branko Cvejić
    • Šofer - Josif Tatić (Toni Laurenčić)
    • Svetle - Milica Mihajlović
    • Đorđe - Sergej Trifunović
    • Gele - Vojin Ćetković
    • Đore - Dragan Nikolić
    • Topuz - Goran Daničić
    • Boris - Slobodan Beštić
    • Policajac - Josif Tatić
    • Kiril - Goran Šušljik
    • Mane - Nebojša Ljubišić
    • Džimi - Vojislav Brajović
    • Evdokija - Mirjana Karanović
    • Kosta - Boris Isaković
 
DRAGI TATA


Mirjana Karanović, jedana od vodećih glumica u regionu i rediteljka filma ” Dobra žena” , postavla je na scenu dramsko delo “Dragi tata” scenariste i pisca Minje Bogavac.
Reč je o delu koji je snažan i iskren prikaz raspada jedne porodice koja više nije utočište,okrilje i oslonac za zdrav razvoj adolescenata već ruševina koja emotivno povređuje pri čemu tako oskrnavljenji mladi pokušavaju da nađu utočište u drugim grupama koje se nameću kao njena negacija. Boljka od koje pate glavni junaci ove drame čije su potrebe i prava zanemareni mogla bi da bude pogubna za celo društvo,ukoliko se problem ne prepozna i ne utiče na njegovo rešavanje poruka je ove moderne predstave u kojoj su pojedine scene ekranizovane.
Projekat “Dragi tata” je zapravo sinteza pozorišta i filma iz kojih nastaje “thetre movie” odnosno film u pozorištu.
Mladi glumci i čitav autorski tim potrudili su se da prirede inspirativno i interesantno za gledanje ali i slušanje pozorišno delo o kome će konačnu reč dati publika.
U predstavi igraju mladi glumci koji su igrali u filmu “Pored mene” Gorica Regodić,Darko Ivić,Marko Vojinović,Nikola Dragutinović,Milica Petrović,Ana Stanković,Jelena Puzić,Andrej Pipović i Jelena Kesić.
Producenti su: Jelena Dobrković I Aleksandar Angelovski
Reditelj video materijala je Hadži Aleksandar Đurović.
Kostimograf je Sanja Mimić,scenografi Iva Kokeza i Nina Rajković
 
PLAKAT-Drama-o-Mirjani-i-ovima-oko-nje-385x535.jpg


Аутор плаката: Славимир Стојановић

После представа Shopping&*******, Разваљивање и Федрина љубав, исти уметнички тим окупљен око редитељке Иве Милошевић поставио је овај пут на сцену Театра „Бојан Ступица“ савремено дело младог драмског писца из Загреба. Приказујући нам живот који Мирјана и они око ње воде – проводећи своје дане мирно, у тескобној свакодневици, уобичајеним баналним бригама, без много узбуђења и страсти – они суптилним средствима успевају да нам открију колико тај живот – баш као и наш сопствени – у себи носи лепоте, туге, хумора, бола и поезије.

Драма о Мирјани и овима око ње суделовала је на 55. Стеријином позорју и на фестивалима у Младеновцу, Загребу, Брчком, Ријеци и Сплиту.

На Међународном фестивалу малих сцена у Ријеци ова представа је освојила четири награде „Вељко Маричић“: за најбољу драму (Ивор Мартинић) и три глумачке (Мирјана Карановић, Јелена Петровић, Бранка Петрић), а на Марулићевим данима у Сплиту награду „Марул“ за глуму (Мирјана Карановић) и награду публике као најбоља представа у целини. Мирјана Карановић добила је на Сусретима позоришта у Брчком „Гранд приџ“ тог фестивала, а Марко Баћовић награду Новости за најбољу епизодну улогу на Стеријином позорју у Новом Саду.

  • Ива Милошевић
    Језичка адаптација
  • Горчин Стојановић
    Сценограф
  • Маја Мирковић
    Костимограф
  • Владимир Пејковић
    Композитор
  • Светислав Цалић
    Дизајн светла
  • Иван Јанкетић
    Инспицијент
  • Зорица Калчић
    Суфлер
Играју:
  • Мирјана Карановић
    Мирјана
  • Јелена Петровић
    Вероника
  • Бранка Петрић
    Виолета
  • Марко Баћовић
    Симон
  • Анђелика Симић
    Гроздана
  • Феђа Стојановић
    Јаков
  • Цвијета Месић
    Анкица
  • Бојан Лазаров
    Луцио



 

Back
Top