Od kako je TV Prva (eks Foks) počela sa emitovanjem turske sapunice "Hiljadu i jedna noć", interesovanje za istu ne jenjava! Naprotiv, sve više ljudi različitih profila (penzioneri, studenti, đaci, doktori, profesori, radnici...) prati seriju sa velikom pasioniranošću, željno iščekujući svaku novu epizodu. Lično znam neke koji svakodnevno prate epizode, ali onda odgledaju i vikend izdanje, omnibus epizoda iz te radne nedelje i to sa istom strašću i interesovanjem!
Serija je postigla ogroman uspeh u velikom broju zemalja (Turskoj, Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Italiji...), a ako ste pratili Ivana Ivanovića, mogli ste da čujete da se odnedavno serija emituje i u susednoj nam Hrvatskoj, gde je preko noći postala omiljena zanimacija Hrvata! U Hrvatskoj se više priča o seriji nego o Sanaderovom povratku iz Amerike i opštoj ekonomskoj situaciji u državi i zato je Mirela Španjol Marković, vodeći hrvatski stručnjak iz područja poslovne retorike - javnog nastupa, poslovnog prezentovanja, komunikacijskih i prodajnih vestina, rešila da uradi sociološko-komunikacijsku analizu serije.
Mirela je osnivač firme "Ciceron" i u okviru nje održala je više od 400 seminara iz područja komunikacija, a individualno trenira osobe iz javnog života za javni i medijski nastup. Gostuje u elektronskim medijima kao komentator javnog govora i komunikacje. Autor je fenomenalnog (prošitao sam ga i odgovorno tvrdim da je knjiga fenomenalna, te je stoga preporučujem svima kao korisno štivo za vaš lični razvoj) i jako korisnog priručnika za učenje retorike i javnog nastupanja "Moć uveravanja - govorništvo za menadžere i one koji to žele da postanu". Zbog njene kompetentnosti rešio sam da u ovom postu objavim zanimljivu analizu serije koju je ona nedavno uradila:
"Zaključak: konačno smo se zasitili američkih površnih, plitkih soap opera kojima su nas godinama filali, a koje ne odražavaju naš mentalitet i komunikaciju, u kojima nema poštovanja ni pravila, koja slave kapitalizam i materijalno bogatstvo kroz individualnost, drogu, razvrat i incest. Turska serija zamirisala nam je patrijarhalno - plemenskom životnom filozofijom u kojoj se poštuju autoriteti, obitelj, tradicionalne vrijednosti… Serija u kojoj je mater familias (kraljica majka, kako je znamo na ovim prostorima zvati) samo naizgled pokorna zena, a zapravo vuče sve konce, i koja podsjeca na naše bake, za razliku od prelijepe, promiskuitetne, zle Alexis iz Dinastije. Spori dijalozi, mirni vjetrić i vizura Bospora u pozadini, muškarci koji plaču bez kompleksa i žene raskošnih oblina, sve to očito treba Hrvatu (ici) umornom od posla, štrajkova i stupidne političke svakodnevnice. 'Ajde, na primjer, koja se Hrvatica moze identificirati s onom iglom od žene, Sammy Jo, dok nam stražnjica Benu, još u rezoluciji 16/9, izgleda čisto OK? Serija koja prikazuje život bez vrtoglavih zapleta, ali strastvene, patetične, istočnjacke retorike, ne samo da godi ovom krizom i nemoralom, uhićenjima i Oprosnicama izmučenom narodu iranskog porijekla, nego zadivljuje i u marketinško - prodajnom smislu. Ukratko, „1001 noć“ serija je koja je, čini se, Hrvatima legla k'o kec na 11. Ako i je „trash“, nek' nam je barem blizak. Glumica Berguzar Korel zasjenila je i samu Nikolinu Pišek, fala Alahu, pa sad na naslovnicama magazina mozemo vidjeti i nesto drugo osim liftinga kojim se ova naša počastila nakon razlaza s Curavicem. Bravo za Tursku na rebrandingu države - neki od nas jos uvijek Turke doživljavaju kroz literaturu kao što je „Na Drini ćuprija“. Ovo je neka druga, moderna Turska koja nam se tu prezentira i prodaje. Bravo i RTL-ovcima jer su imali "nos". Od kad ide „1001 noć“, Turkish Airlines u Hrvatskoj nudi popuste za letove prema Istanbulu, turski jezik pojačano se nudi u školama stranih jezika, turistički aranžmani za obilazak turske obale i unutrašnjosti povoljniji su nego ikad... Tako ova serija dodatno prodaje i turski identitet, ljepote države, imidž, poslovnu kulturu. U jednoj epizodi stari Burhan, trgovac, otkazom kažnjava prodavaca koji američkim turistima prodaje kožne jakne po duplo vecoj cijeni od uobičajene. Ha, dakle poslovno poštenje ono je što tamo možemo očekivati. Slučajno? A, jok. Turci su oduvijek bili poznati trgovci, a pregovaranje o cijeni uz obavezni čaj neizostavan je dio prodajnog procesa. Svatko tko je posjetio Istanbul mogao se u to uvjeriti kupujući na bazaru, ali i u ekskluzivnim dućanima. U svakom slučaju, ako padnete na ponudu Turkish Airlinesa i otputujete tamo, radoznali i prodajno orijentirani Turci svugdje će vas pitati od kuda ste. Kažete li da ste iz Bosne, steći ćete u startu bolju pregovaračku poziciju. „Bosna, brothers“, tapšat će vas po ramenu dok vas vode prema svom dućanu s rahat lokumom i začinima."
Nadovezao bih se na Mirelin zaključak o tome kako je serija doprinela rebrendingu Turske, podatkom da su i Italijani uradili odličan posao serijom "Kapri" kojom su promovisali čari prelepog ostrva. Nakon emitovanja serije zabeležena je rekordna posećenost na Kapriju, zato što su ljudi iz svih krajeva Evrope želeli da posete i lično uživaju u lepotama Kaprija.
Dakle, Italijani su uspeli, Turci su uspeli, a kakve su šanse da mi Evropi prodamo (prezentujemo) nacionalni identitet? Možda najgledanijom srpskom serijom "Selo gori, a baba se češlja"?
Nešto bi, svakako, moralo da se uradi po tom pitanju kako bismo se prikazali pred svetom u pravom svetlu, kako bismo pokazali da nismo narod koji demolira Beograd i huliganiše po Djenovi, već narod koji ima dušu, jer to je ono na šta je naš narod najviše ponosan!
* Ovaj tekst sam prvobitno objavio na blogu www.marketingkg.blogspot.com, 14.10.2010. god.
Serija je postigla ogroman uspeh u velikom broju zemalja (Turskoj, Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Italiji...), a ako ste pratili Ivana Ivanovića, mogli ste da čujete da se odnedavno serija emituje i u susednoj nam Hrvatskoj, gde je preko noći postala omiljena zanimacija Hrvata! U Hrvatskoj se više priča o seriji nego o Sanaderovom povratku iz Amerike i opštoj ekonomskoj situaciji u državi i zato je Mirela Španjol Marković, vodeći hrvatski stručnjak iz područja poslovne retorike - javnog nastupa, poslovnog prezentovanja, komunikacijskih i prodajnih vestina, rešila da uradi sociološko-komunikacijsku analizu serije.
Mirela je osnivač firme "Ciceron" i u okviru nje održala je više od 400 seminara iz područja komunikacija, a individualno trenira osobe iz javnog života za javni i medijski nastup. Gostuje u elektronskim medijima kao komentator javnog govora i komunikacje. Autor je fenomenalnog (prošitao sam ga i odgovorno tvrdim da je knjiga fenomenalna, te je stoga preporučujem svima kao korisno štivo za vaš lični razvoj) i jako korisnog priručnika za učenje retorike i javnog nastupanja "Moć uveravanja - govorništvo za menadžere i one koji to žele da postanu". Zbog njene kompetentnosti rešio sam da u ovom postu objavim zanimljivu analizu serije koju je ona nedavno uradila:
"Zaključak: konačno smo se zasitili američkih površnih, plitkih soap opera kojima su nas godinama filali, a koje ne odražavaju naš mentalitet i komunikaciju, u kojima nema poštovanja ni pravila, koja slave kapitalizam i materijalno bogatstvo kroz individualnost, drogu, razvrat i incest. Turska serija zamirisala nam je patrijarhalno - plemenskom životnom filozofijom u kojoj se poštuju autoriteti, obitelj, tradicionalne vrijednosti… Serija u kojoj je mater familias (kraljica majka, kako je znamo na ovim prostorima zvati) samo naizgled pokorna zena, a zapravo vuče sve konce, i koja podsjeca na naše bake, za razliku od prelijepe, promiskuitetne, zle Alexis iz Dinastije. Spori dijalozi, mirni vjetrić i vizura Bospora u pozadini, muškarci koji plaču bez kompleksa i žene raskošnih oblina, sve to očito treba Hrvatu (ici) umornom od posla, štrajkova i stupidne političke svakodnevnice. 'Ajde, na primjer, koja se Hrvatica moze identificirati s onom iglom od žene, Sammy Jo, dok nam stražnjica Benu, još u rezoluciji 16/9, izgleda čisto OK? Serija koja prikazuje život bez vrtoglavih zapleta, ali strastvene, patetične, istočnjacke retorike, ne samo da godi ovom krizom i nemoralom, uhićenjima i Oprosnicama izmučenom narodu iranskog porijekla, nego zadivljuje i u marketinško - prodajnom smislu. Ukratko, „1001 noć“ serija je koja je, čini se, Hrvatima legla k'o kec na 11. Ako i je „trash“, nek' nam je barem blizak. Glumica Berguzar Korel zasjenila je i samu Nikolinu Pišek, fala Alahu, pa sad na naslovnicama magazina mozemo vidjeti i nesto drugo osim liftinga kojim se ova naša počastila nakon razlaza s Curavicem. Bravo za Tursku na rebrandingu države - neki od nas jos uvijek Turke doživljavaju kroz literaturu kao što je „Na Drini ćuprija“. Ovo je neka druga, moderna Turska koja nam se tu prezentira i prodaje. Bravo i RTL-ovcima jer su imali "nos". Od kad ide „1001 noć“, Turkish Airlines u Hrvatskoj nudi popuste za letove prema Istanbulu, turski jezik pojačano se nudi u školama stranih jezika, turistički aranžmani za obilazak turske obale i unutrašnjosti povoljniji su nego ikad... Tako ova serija dodatno prodaje i turski identitet, ljepote države, imidž, poslovnu kulturu. U jednoj epizodi stari Burhan, trgovac, otkazom kažnjava prodavaca koji američkim turistima prodaje kožne jakne po duplo vecoj cijeni od uobičajene. Ha, dakle poslovno poštenje ono je što tamo možemo očekivati. Slučajno? A, jok. Turci su oduvijek bili poznati trgovci, a pregovaranje o cijeni uz obavezni čaj neizostavan je dio prodajnog procesa. Svatko tko je posjetio Istanbul mogao se u to uvjeriti kupujući na bazaru, ali i u ekskluzivnim dućanima. U svakom slučaju, ako padnete na ponudu Turkish Airlinesa i otputujete tamo, radoznali i prodajno orijentirani Turci svugdje će vas pitati od kuda ste. Kažete li da ste iz Bosne, steći ćete u startu bolju pregovaračku poziciju. „Bosna, brothers“, tapšat će vas po ramenu dok vas vode prema svom dućanu s rahat lokumom i začinima."
Nadovezao bih se na Mirelin zaključak o tome kako je serija doprinela rebrendingu Turske, podatkom da su i Italijani uradili odličan posao serijom "Kapri" kojom su promovisali čari prelepog ostrva. Nakon emitovanja serije zabeležena je rekordna posećenost na Kapriju, zato što su ljudi iz svih krajeva Evrope želeli da posete i lično uživaju u lepotama Kaprija.
Dakle, Italijani su uspeli, Turci su uspeli, a kakve su šanse da mi Evropi prodamo (prezentujemo) nacionalni identitet? Možda najgledanijom srpskom serijom "Selo gori, a baba se češlja"?
Nešto bi, svakako, moralo da se uradi po tom pitanju kako bismo se prikazali pred svetom u pravom svetlu, kako bismo pokazali da nismo narod koji demolira Beograd i huliganiše po Djenovi, već narod koji ima dušu, jer to je ono na šta je naš narod najviše ponosan!
* Ovaj tekst sam prvobitno objavio na blogu www.marketingkg.blogspot.com, 14.10.2010. god.