Mindfulness

Marko_smt

Aktivan član
Poruka
1.083
U zadnje vreme mi je um prazan prosto rečeno, nekako ne mogu sebe da nateram da razmišljam kao pre.
Ne ometa me to u svakodnevnom životu ali sve radim mehanički.
Probao sam sa muzikom, fizičkom aktivnošću, da radim ono što volim, ali opet se nekako osećam prazno.
Ima li neko neki savet kako ponovo pokrenuti tu iskricu u sebi?
 
U zadnje vreme mi je um prazan prosto rečeno, nekako ne mogu sebe da nateram da razmišljam kao pre.
Ne ometa me to u svakodnevnom životu ali sve radim mehanički.
Probao sam sa muzikom, fizičkom aktivnošću, da radim ono što volim, ali opet se nekako osećam prazno.
Ima li neko neki savet kako ponovo pokrenuti tu iskricu u sebi?
Zar nije bolje da je prazan.
Ja opet ne znam šta ću sa mislima , sudaraju se i mrse ..Mozak radi 100 na sat.
 
U zadnje vreme mi je um prazan prosto rečeno, nekako ne mogu sebe da nateram da razmišljam kao pre.
Ne ometa me to u svakodnevnom životu ali sve radim mehanički.
Probao sam sa muzikom, fizičkom aktivnošću, da radim ono što volim, ali opet se nekako osećam prazno.
Ima li neko neki savet kako ponovo pokrenuti tu iskricu u sebi?
Posveti se necemu prazno se osecas jer nemas motivaciju... e sad kako do motivacije...
postavljaj sebi male ciljeve, kao kada dostignes nesto, pa si zadovoljan...
verovatno sve sto obavljas nema tu tezinu zadovoljstva, inace dopamin/serotonin
je kljucan u osecaju zadovoljstva i srece, prouci malo kako se proizvode :P
 
Cilj meditacije je utisati Um. To je tesko. Buka u glavi je konstantna. Ako nemas misli,to je dobro. Motivacija je nesto drugo. Probaj da se fokusiras na SADA, budi prisutan u svemu sto radis 100 posto.
 
U zadnje vreme mi je um prazan prosto rečeno, nekako ne mogu sebe da nateram da razmišljam kao pre.
Ne ometa me to u svakodnevnom životu ali sve radim mehanički.
Probao sam sa muzikom, fizičkom aktivnošću, da radim ono što volim, ali opet se nekako osećam prazno.
Ima li neko neki savet kako ponovo pokrenuti tu iskricu u sebi?
a da uzmes neku hemiju npr jedan anksiolitik i jedan antidepresiv uz kaficu pa posle hitaj u GYM
 
U zadnje vreme mi je um prazan prosto rečeno, nekako ne mogu sebe da nateram da razmišljam kao pre.
Ne ometa me to u svakodnevnom životu ali sve radim mehanički.
Probao sam sa muzikom, fizičkom aktivnošću, da radim ono što volim, ali opet se nekako osećam prazno.
Ima li neko neki savet kako ponovo pokrenuti tu iskricu u sebi?

Moje misljenje je da je to samo trenutna faza.
Da se vise manje svima dogadja slicno stanje uma priznali ili ne.
Kad se posloze sve price koje "potiskujes" i sva pitanja
na koja samo Ti sam sebi mozes dati odgovor.
Iskrica ce sama da se pojavi velika kao plamen.
 
I meni isto ali u podsvesti, nikako sebi otvoreno da kažem problem je to i to, rešenje je to i to.
Zato što rešenja nema. Problemi su veštački, nametnuti od krimi države (sad komotno mogu reći planetarne narko mafije, čitaj: farmaceutske industrije).
Razmisli zaista koji su tvoji problemi? Oni "opipljivi" a ne "imam anksioznost" imam i ja.
Nameću nam svakodnevno svakakve stresove da nema čoveka koji ne bi osećao ili tupost ili 200 na sat misli a za oboje treba lečenje.

Treba shvatiti da nam ne treba lečenje.
Malopre se "sretosmo" na temi kako baciti benzosa i tu ti svaka čast.

Prekopiraću sad još nešto, moglo bi biti korisno...

Manipulacija u 21. veku

- Održavajte ljude što više u radu, u svemu i svačemu što je marginalno i beznačajno, da potpuno okupira njihov um.

- Gradite im supermarkete. Mamite ih da troše pare, da kupuju, da kupuju, kupuju, troše, pozajmljuju, uzimaju kredite, kupuju, troše, pozajmljuju…

- Terajte i njihove žene da rade što više, neka se to zove emancipacija, muževe terajte da rade najmanje 6 do 7 dana u nedelji i to po 10 ili 12 sati. Neka im život bez posla postane prazan i nepoznat.

- Neka što manje vremena provode sa svojom decom.

- Neka im porodica nikad ne bude na okupu, tako da im dom ne može biti nikakvo utočište od napornog rada i mesto za opuštanje i razmišljanje.

- Toliko im okupirajte misli da dečije želje uopšte ne stignu ni da čuju.

- Potpuno im zaposednite sva čula. Podstaknite ih da svaki put kada uđu u automobil upale radio ili CD i napajaju mozak glupostima.

- Neka im je u kući stalno uključen TV, CD ili računar. Potrudite se da svaka prodavnica i svaki restoran ima muziku koja ih neće duhovno povezati sa Bogom.

- Treba im potpuno zakrčiti mozak i slomiti svaku eventualnu sponu sa Hristom.

- Kafiće napunite magazinima i novinama sa lakim sadržajem.

- Punite im glavu kojekakvim vestima 24 sata dnevno.

- Neka se na svakom ćošku grada i duž puteva nalaze reklamni bilbordi, tako da im misli ni jednog trenutka ne odlutaju… znate već gde.

- Napunite im poštanske sandučiće reklamama, potrošačkim katalozima i svim mogućim oglasima sa uslugama i lažnom nadom.

- Magazine napunite napirlitanim lepoticama kakve nigde ne postoje, tako da podstaknete njihovo konstantno nezadovoljstvo njihovim ženama. Neka u mislima stalno traže izmišljene lepotice iz filmova i magazina.

- Održavajte njihove žene umornim i nesposobnim za bilo kakvu ljubav sa muževima.

- I dajte im svakodnevnu glavobolju.

- I kada se rekreiraju, neka u tome preteruju. Neka beskonačno naduvavaju i zatežu svoje mišiće.

- Neka se iz teretana i sa džoging staza vraćaju potpuno iscrpljeni.

- Neka svako veče idu na zabave, koncerte, neka bulje u televizore, neka idu u restorane, diskoteke, pozorišta…

- Neka što više prate sport.

- Neka nikada ne stignu da odu u prirodu, gledaju u nebo i ni slučajno da ne počnu da se dive Božijoj kreaciji.

- Neka im deca na ušima stalno nose slušalice i neka ogluve od Ajpoda.

- Neka im se deca igraju petardama i neka se zaglupljuju video igricama koje će ih navići da stalno nekoga love, ubijaju i neka im prst navikne da okida na džojstiku kao na orozu.

- Neka im deca voze rolere i skutere i sve ono što će ih naterati da se naviknu da nose na glavi kacigu.

- Ne dajte im da se igraju sa psima lutalicama, mačkama, miševima, pticama, biljkama i svim onim što je Kreator stvorio. Neka se plaše pasa lutalica, mačaka, miševa, mrava, buba i svega ostalog što je Kreator stvorio.

- Dajte im Deda Mraza kako njihova deca nikada ne bi shvatila šta je zaista Božić.

- Dajte im uskršnjeg zeku kako nikada ne bi pričali o Vaskrsu, o snazi bezgrešnih i životu mrtvih.

- Neka se dive automobilima, motorima, jahtama, avionima, kućama…

- Ni jednog trenutka im ne dozvolite da budu opušteni, da počnu da saosećaju sa prirodom, da uđu u harmoničan odnos sa Tvorcem, da se međusobno pomažu i da počnu da misle da je snaga Kreatora u njima samima, te da svet mogu krojiti po sopstvenim željama i potrebama.

- Mirko Dok Grubić
 

Prilozi

  • FB_IMG_1649786345697.jpg
    FB_IMG_1649786345697.jpg
    45,5 KB · Pregleda: 2
Posveti se necemu prazno se osecas jer nemas motivaciju... e sad kako do motivacije...
postavljaj sebi male ciljeve, kao kada dostignes nesto, pa si zadovoljan...
verovatno sve sto obavljas nema tu tezinu zadovoljstva, inace dopamin/serotonin
je kljucan u osecaju zadovoljstva i srece, prouci malo kako se proizvode :P
Harvi Kušing: "Jedini način da se život izdrži je konstantno postavljati sebi neke ciljeve", inače citat je iz knjige Viktora Frankla "Zašto se niste ubili" (,prevod nisu tako trebali, ali šta da radim, nisam ja prevodio) koji opet pominje logoterapiju.

LOGOTERAPIJA je doslovno LEČENJE SMISLOM (čovek može opstati u bukvalnom smislu u svim mogućim okolnostima samo ako veruje da ima smisla.)

P.S. Nabacao sam puno informacija, Viktor Frankl je čovek koji je preživeo logor.
Eto, nekad logoraški život ima više smisla nego moj, jer će se njegova robija završiti, on koliko god ironično bilo ima cilj a ja nemam.
Ja sam prazan.
@Marko_smt
Mnogo sam ja čitao i čitao dok nisam stigao dovde, da se ne bedačiš ako ne znaš.
To što ti se dešava je normalna reakcija na nenormalne uslove.
 
ja sam je citao prevedenu kao
" Zasto se do sada niste ubili"
i da zaista je odlicna knjiga i jako brzo coveka da da se zamisli.
A odgovori se sami javljaju i otkrivaju...i mislis cudo !
A sam ne verujes da Ti jesi cudo sakriveno u zbunjenom coveku. Trenutno zbunjenom...

Dizi glavu pravac biblioteka i ne brini se da se ponovim nista Ti se neobicno ne desava sto se.nije i drugim ljudima.
Zbunjen si jer se desava prvi put.
 
I meni isto ali u podsvesti, nikako sebi otvoreno da kažem problem je to i to, rešenje je to i to.
Kada bi znao koji je problem ili bolje receno kada bi znao sta je resenje odmah bi to primenio, jer se radi o velikoj dobiti, radi se o sreci i o osecaju ispunjenosti.

Medjutim ti to ne znas. Nije dovoljno raditi ono sto volis, jer i ono sto je dobro ako se dovoljno ponavlja prelazi u svoju suprotnost. Mnostvo razocarenja takodje igra ulogu, nalozis se na nesto a onda te neko ili nesto spusti, razocaras se, vremenom se izgubi motivacija, covek izgubi svoje pasije, svoje zelje. Dok je u periodu blage depresije shvata da je sve u sustini bezveze, zato je depresija dobra. Pa onda kada covek ponovo negde pronadje gorivo (ili mu padne sa neba) onda opet u ulazi u zelju i akciju. Srecno.
 
Kada bi znao koji je problem ili bolje receno kada bi znao sta je resenje odmah bi to primenio, jer se radi o velikoj dobiti, radi se o sreci i o osecaju ispunjenosti.

Medjutim ti to ne znas. Nije dovoljno raditi ono sto volis, jer i ono sto je dobro ako se dovoljno ponavlja prelazi u svoju suprotnost. Mnostvo razocarenja takodje igra ulogu, nalozis se na nesto a onda te neko ili nesto spusti, razocaras se, vremenom se izgubi motivacija, covek izgubi svoje pasije, svoje zelje. Dok je u periodu blage depresije shvata da je sve u sustini bezveze, zato je depresija dobra. Pa onda kada covek ponovo negde pronadje gorivo (ili mu padne sa neba) onda opet u ulazi u zelju i akciju. Srecno.
Znam koje probleme imam. Samo ne mogu sebe da nateram da razmislim o tome i pronađem rešenje.
 
Ako si definisao problem
Znam koje probleme imam. Samo ne mogu sebe da nateram da razmislim o tome i pronađem rešenje.
TO JE VEC POLA RESENJA ! ovo nisam ja smislio ovo sam negde procitao. I uverio se vise puta da je tako.
Nisam ovakav blentav zato sto sam takav, godinama sam se nadogradjivao, menjao da postanem kvalitetna budala :D

Sam, samo ces sam pomoci sebi uz malu podrsku ljudi. Samo Ti hodas u svojim cipelama. Ostalo je teorija

🍺
 
Većina ne reši nikada svoj suštinski problem koji su stavili pod tepih, povremene krize nas podsećaju na to iako je veći deo takvih ipak u stanju da živi donekle i povremeno srećno i zadovoljno. Zato u nekim slučajevima ne treba previše čačkati. Čak ovi koji vole da istražuju zaobilaze korene problema zbog toga što ih sami ne mogu rešiti. Često oni sami nisu krivi jer su u detinjstvu nasledili teške tuđe energije koje prosto ne mogu sami u potpunosti transformisati i onda živimo sa tim posledicama. Uz pomoć odbrambenog mehanizma, koji to ignoriše, moguće je lepo živeti. Nešto od toga uspemo da pročistimo, nikada sve, neko ima više, neko manje kapaciteta, neko ima više na grbači, neko manje. Ovi koji često imaju krize treba da idu na psihoterapiju. Nikada nije sve crno, kao što nikada nije sve ok iako nam se često tako čini.
 
I koje je resenje psihoterapije? Druzenje ili hemija? Hemija nikada nije resenje nego guranje problema pod tepih,
grupne terapije mozda pomognu, ali to je samo oblik ispiranja mozga...
Mesas psihijatre sa psihoterapeutima, ovi drugi nisu lekari pa stoga nemaju prava da prepisuju lekove. Ako neko stalno ima krize to znaci da mu treba malo pomoci da bi posle sam sebi mogao pomoci. Razna verovanja u Boga su takodje jedna vrste hemije koja zaobilazi one probleme koje su pod tepihom. Kada mozgu das prolaz gde moze da pobegne od tih problema onda se energija rasprsava.
 
U zadnje vreme mi je um prazan prosto rečeno, nekako ne mogu sebe da nateram da razmišljam kao pre.
Ne ometa me to u svakodnevnom životu ali sve radim mehanički.
Probao sam sa muzikom, fizičkom aktivnošću, da radim ono što volim, ali opet se nekako osećam prazno.
Ima li neko neki savet kako ponovo pokrenuti tu iskricu u sebi?
Kaква је сад ситуација ? Боље си ?
 
Kaква је сад ситуација ? Боље си ?
Kao prvo, hvala na pitanju.
Kao drugo, mnogo je bolje.
Ukratko, falio mi je neki novi vid druženja i razumevanja.
Imam svoj krug ljudi ali malo smo upali u kolotečinu nakon toliko godina druženja.
Osvežili smo to sa nekoliko osoba koje inače poznajem od pre, u zadnje vreme smo malte ne nerazdvojni, shvatio sam da su mi te nove osobe jako drage.
U suštini, manjak emocija i ljudskog dodira.
 

Back
Top