mimoilaženja...

...u sjećanju na neku provincijsku stanicu..oživiš ti...putujući u život kolosijekom koji baš i nema odredište...bez voznog reda..bez prtljage...sam...
uvijek se u ovo doba vrati sjeta i poneka suza zamagli pogled..uvijek u osvit jutra..dok magle putuju iznad našeg grada..i po koja kap rose zacakli se na crnom mramoru...uvijek u ovo doba..poneka pjesma spomen blijed...uvijek kada se osvrnem oko sebe, sjenke prošlosti lutaju po zidovima moje sobe, neizgovorene riječi..neizrečene priče...ja sam tek vlat, tek šapat u krošnjama breza, šumor sam šuma..šapat daljina...

 

[REVELIN]

....zivot i jeste satkan od mimoilazenja....nazalost,,...ili na srecu....
ko bi znao do Bog sam zasto je to tako....i kako nas njima stiti...
ponekad od drugih...a ponekad i od nas samih....ko zna zasto je to dobro.....ili mozda.....