Mimika, gestikulacija, drzanje <-> karakter?

Niste nikada primetili jednu čudnu pojavu - da nakon izvesnog vremena (a naročito nakon razočaranja), shvatite da je prvi utisak o nekom bio onaj "pravi"?
Drugi utisak, treći ... vrlo često zamagle ono što smo primili kao početnu informaciju, i to najčešće putem neverbalne komunikacije.
Da budem iskrena, gotovo nikad se ne sećam prvog utiska. :think:
Možda zato što mi treba vremena da steknem utisak o nekom. Pojma nemam, niti se razumem u psihoanalizu. Znam samo da ništa ne znam.
 
Ma brate pusti Borku, dobra je ona skroz je kul, nego živi u tom nekom svetu mašte. Znači kod nje sve može. Šta joj ne odgovara ona udesi opravdanje. I to zvuči naizgled ko da ima smisla. Ono kao u јеbote, vidi stvarno.
Sećam se ono kad je objašnjavala zašto žene varaju. Ma samo kad se nisam rasplako. Sve mi bilo jasno: i ta duboka osećanja, i ti lomovi u duši, i to što srce ište, i ta vatra što gori, ma sve živo. Prosto mi bilo žao što nisam žena, mogo bih da radim šta oću sve vadeći se na hormone i ljubav što pomućuje razum.
 
Niste nikada primetili jednu čudnu pojavu - da nakon izvesnog vremena (a naročito nakon razočaranja), shvatite da je prvi utisak o nekom bio onaj "pravi"?
Drugi utisak, treći ... vrlo često zamagle ono što smo primili kao početnu informaciju, i to najčešće putem neverbalne komunikacije.



istina ovo

ljudi imaju običaj da dopuste da im upoznavanje sa nekim pokvari taj prvi utisak pa da pomisle a možda ovaj/ova i nije toliki gaf ko što mi se učinilo na prvi mah
to rade zato što ili padaju na tovare i glumatanja (oni koji su glupi) ili što je još gore saživljavaju se... u tom slučaju ne mora ni da bude glumatanja i tovara, onima koji su meka srca je dovoljno da čuju nečiju priču, izmaštaju projektuju neke svoje momente i fantazije i tako putem nekih mehanizama vrlo srodnih uzročnicima stokholmskog sindroma dozvole da im se izbriše prvi utisak o nekome

koji je najčešće tačan
 
Poslednja izmena:
Ma brate pusti Borku, dobra je ona skroz je kul, nego živi u tom nekom svetu mašte. Znači kod nje sve može. Šta joj ne odgovara ona udesi opravdanje. I to zvuči naizgled ko da ima smisla. Ono kao u јеbote, vidi stvarno.
Sećam se ono kad je objašnjavala zašto žene varaju. Ma samo kad se nisam rasplako. Sve mi bilo jasno: i ta duboka osećanja, i ti lomovi u duši, i to što srce ište, i ta vatra što gori, ma sve živo. Prosto mi bilo žao što nisam žena, mogo bih da radim šta oću sve vadeći se na hormone i ljubav što pomućuje razum.

:zcepanje:
Jeste, i tada si mi rekao da je dobro što ne pišem na pdf Tinejdžeri, jer bih ih načisto pokvarila..

Viš šta ti je verbalna komunikacija - neko svašta može da kaže a da ipak nemaš pojma o toj osobi.:lol:
 
Ma brate pusti Borku, dobra je ona skroz je kul, nego živi u tom nekom svetu mašte. Znači kod nje sve može. Šta joj ne odgovara ona udesi opravdanje. I to zvuči naizgled ko da ima smisla. Ono kao u јеbote, vidi stvarno.
Sećam se ono kad je objašnjavala zašto žene varaju. Ma samo kad se nisam rasplako. Sve mi bilo jasno: i ta duboka osećanja, i ti lomovi u duši, i to što srce ište, i ta vatra što gori, ma sve živo. Prosto mi bilo žao što nisam žena, mogo bih da radim šta oću sve vadeći se na hormone i ljubav što pomućuje razum.

:zcepanje:
Jeste, i tada si mi rekao da je dobro što ne pišem na pdf Tinejdžeri, jer bih ih načisto pokvarila..

Viš šta ti je verbalna komunikacija - neko svašta može da kaže a da ipak nemaš pojma o toj osobi.:lol:

Tinedjzeri? Au... :rumenko: Uf... Malo mi neprijatno da kazem da ja jos uvek padam na tu pricu o ljubavi koja im pomucuje razum... :rumenko: ... nekad sam znao i dva, tri puta godisnje da se primim na to, u poslednje vreme sve redje, ali znajuci sebe bih, nije da ne bih... :rumenko:

:D
 
Једино ако неко превише афектира, то је показатељ несигурности, убеђивања саговорника. Међутим, не мора да значи, дебели људи и да хоће да афектирају, не могу јер им је тешко, али зато могу да у авиону ставе надлактице на стомак и имају увек тај, проклети, ослонац, што умногоме олакшава путовање.
Невербална комуникација је очита и у случају слепљених прстију политичара, па носе онда и наочаре, кад погледају преко, да мисле да је паметан. Иако је око јавног наступа ангажован тим професионалаца за случај слепљених прстију, одмах се види фолиража.
Како неко говори, шта говори, то је најбољи показатељ. Може вербално, мож невербално, у писменом облику, одмах све знаш, да л чучи у неком грму и кад је добио нет или томе ближе и слично.
 
Postoji čitava nauka o neverbalnoj komunikaciji: semiologija/semiotika.
I sjajna knjiga iz te oblasti D. Morisa, "Otkrivanje čoveka".

Негде су клинци затурили Морисову Упознајте вашу мачку, где он каже да мачка не преде зато што се умиљава и остаће ми енигма док не пронађем књижицу зашто, о зашто мачак преде.
И како је он то све скапирао и за људе и за животиње толике бесЦелере за које људи верују да је тачно тумачење неверв. понашања.
 
:zcepanje:
Jeste, i tada si mi rekao da je dobro što ne pišem na pdf Tinejdžeri, jer bih ih načisto pokvarila..

Viš šta ti je verbalna komunikacija - neko svašta može da kaže a da ipak nemaš pojma o toj osobi.:lol:

Da, neverbalna komunikacija je bitnija i upravo ona konstruiše prvi utisak o nekome.
Verbalni deo je manje bitan ili je bitan u tolikoj meri da upotpuni tu prvobitnu konstrukciju koja je praktično nesvesna.
Ako se poklope ta dva činioca, konačan utisak je pozitivan i teško je posle da ga se otarasiš...:lol:
 
prvi utisak nije dovoljan da bi znao sa cim tacno imas posla. ako pricamo o m/z odnosima moze da te u startu odbije neko sa kim u sustini mozes da imas dobar odnos. svaki mozdani sistem ima reperkusije na izgled osobe - kada procenjujes ljude sa kojima bi trebalo se slazes ti nesvesno obradjujes i podatke o kolicini estrogena i testosterona koje se vide u crtama lica i mozes da osetis lezernu odbojnost prema nekome samo na osnovu toga, ako nisi svestan/na postojanja mehanizma - a vecina ljudi nije.
nekada sretnes coveka u masi i srecete se stalno na proslavama, koktelima, imas ga dovoljno u blizini tokom duzeg vremenskog perioda da se naviknes na nju/njega ali nedovoljno da procenis kako i da li uopste mozete da se uklopite, a onda vas okolnosti bace u situaciju da morate da budete u produzenom kontaktu.
ako gledas samo neverbalnu komunikaciju recimo, posumnjaces da te neko laze ali neces moci da odredis zasto to radi - da li je patoloski lazov, da li je toksican, da li ima neki bitniji poremecaj licnosti ili mu je dopaminski sistem u mozgu razvijen toliko da za njega stalno postoje dve moguce realnosti iza cega nema zle namere ni potrebe da ti naskodi, sto za ostale tipove ne moze da se kaze. to za serotoninski tip nije bitno, jer ce automatski da odbaci potencijalnu opasnost (laz se ne uklapa u njihov sistem nikako) ali ce drugi dopaminski ili testosteronski sistem da bude privucen, jedan jer prepoznaje slicnost a drugi jer se pita sta se krije iza toga, intelektualna radoznalost i izazov.
 
Korisnije bi bilo da se taj neko ko govori saslusa, i sto rekose ljudi da se procenjuje na osnovu interakcije s doticnim. Ako se neko beci, trepce, koluta ocima, pilji i skilji ne mora da znaci da je prevejani lazov i varalica, mozda covek ima konjuktivitis. Ako neko pljucka ne mora biti nevaspitan i bez manira, mozda coveka davi astma, pa se bori za vazduh. Ako se neko krivi, izvija, grci, trza ne mora da bude agresivni manijak, mozda ga muce reuma, isijas, artritis...
 
pa ti svakako procenjujes na osnovu interakcije, ali ne mozes da pustis svakog u svoju blizinu ili jos gore u blizinu svoje porodice/dece. procena je bitna i svi to rade, to je bioloski neophodno za prezivljavanje. ako ne umes da prepoznas predatora unutar vrste tvoji geni imaju malo sansi da se prenesu u sledecu generaciju - osim ako imas partnera koji je na tom polju jaci od tebe.
a kad procenis o cemu se radi, to ne znaci da ga automatski iskljucujes - iskljucuju ljudi koji su skloni sudjenju (serotoninski tip, ili tip sudije) a ne oni koji su skloni proceni (testosteronski/racionalni), sto je bitna distinkcija.
 
Poslednja izmena:
Ovo me podseti na nekog lika iz kraja, on je blago pocupkivao pri svakom koraku, pricucne, pa se ispravi, kao macak je hodao, bas nekako predatorski. :lol: Par godina je bio stariji od nas klinaca, a curice iz nase generacije su se lozile na njega, bili smo strasno ljubomorni na "predatora", mada nama se cinio ruzan poput "elijena"... :lol:
 
E kad su m/ž odnosi u pitanju - kod mene je sve naopako.
Oni koji su mi bili najodbojniji na početku, kasnije su me obarali s nogu.
Mm je bio kralj u tome - nervirao me nadobudan tip, prepun sebe koji non-stop nešto filozofira, preterano se trudi da bude duhovit i šarmira sve žene u dometu.
Sad volim inteligentnog tipa koji racionalno razmišlja, zasmejava me i troši šarm pre svega na mene, a ostalima šta ostane.
Kad mi opet izbije onaj prvi utisak, znaću da je ljubavi došao kraj. :lol:
 

Back
Top