Milan St. Protić: Tonemo zato što se bojimo istine!

Ja sam mislio da liberastija ne moze dublje da potone. Kad ono klasicar velica St Protica.
.

Za libose nema dna. Osim par zaluđenika slabijeg mentalnog stanja većini su roditelji ili dede i babe komunjare odrpanci koji su jeli svoje cipele do 45-te. Libosi nemaju problem sa mimikrijom tako možeš da ih čuješ kako urlaju nešto što liči na monarhiju, kralja, crkva ali po smradu ih provališ.
 
Poslednja izmena:
Koliko znam Bošnjaci prihvataju svoju državu BIH uključujući i teritorije Republike Srpske a poželjno bez Srba, Hrvati su prihvatili svoju Hrvatsku ali celovitu i to bez Srba pošto su ih oterali. Jedino Srbi treba da sa entuziazmom da prihvate život u sadašnjoj Srbiji i to bez Kosova jer su ih Protićevi mentori Amerikanci oduzeli. Velika Protićeva pamet :hahaha::hahaha:

To je gemeralno poruka ne samo Protića nego cele takozvane Druge Srbije čiji Protić ako se ne varam i nije bio neki istaknuti pripadnik ili nije bio uopšte.
 
Nema razloga da toliko skaces od srece.
Demokratija u SAD, komunizam nekada u SSSR a danas u Kini su imena za sistem. Sistem drzavnog jedinstva koji se ne dovodi u pitanje. Samo ime je najmanje bitno, pogotovo sto je u sve tri zemlje ekonomski kapitalizam, u jednoj ili drugoj fazi. Zemlje politickog "komunizma" (ideja nikada nije zaista sprovedena, tako da je sama upotreba naziva veoma sporna) su pre par decenija batalile ekonomski komunizam uvidevsi da je on previse slab... krut i neefikasan.
Danas je kineski kapitalizam najjaci od svih. Posle toga je americki... pa na dalje moz' da se dogovorimo.

- - - - - - - - - -



Samo mi je cudno da se nikada ne promasi etiketa da neko ima mentore na zapadu ili prosto da je zapadni placenik... Da nije nekome nekada palo na pamet da bi ovde mogao da postoji neko (ili mnogo njih) ko ima mentore na istoku?
Jednaka je stvar. Placenik je placenik, radi za lovu a ne za nas interes.

Ispostujmo neutralnost... mada su i autori neutralnosti sami priznali da je to samo "Nato veto" i da drugi cilj nije postojao.
Što se tiče Ukrajine, tako svežeg primera, znamo odakle je došla ucena.
Tako da samo za zapad može da se kaže da je mentor i da su više skloni toj nekoj plemenskoj politici. Ono, ko nije sa nama, on je protiv nas. Dok istok servira onu- ko nije protiv nas, on ja s nama.
Tako da, istok nije u tom glupom plemenskom fazonu.

Nije mi jasno kako ti to nije jasno:think:
 
Типичан пример србског либерала.

f4466355a6fbcf3ef0db61961bfda1ab_L.jpg
 
Što se tiče Ukrajine, tako svežeg primera, znamo odakle je došla ucena.
Tako da samo za zapad može da se kaže da je mentor i da su više skloni toj nekoj plemenskoj politici. Ono, ko nije sa nama, on je protiv nas. Dok istok servira onu- ko nije protiv nas, on ja s nama.
Tako da, istok nije u tom glupom plemenskom fazonu.

Nije mi jasno kako ti to nije jasno:think:
Jeste tako ali zato što je istok čitaj Rusuja slaba,izolovana bez saveznika i prijatelja u Evropi pa joj takav naizgled skroman stav izgleda najprikladniji u datim okolnostima međutim da je Rusija jača i ona bi brzo pokazala svoju nasilničku prirodu.
 
Jeste tako ali zato što je istok čitaj Rusuja slaba,izolovana bez saveznika i prijatelja u Evropi pa joj takav naizgled skroman stav izgleda najprikladniji u datim okolnostima međutim da je Rusija jača i ona bi brzo pokazala svoju nasilničku prirodu.
Ne bi reko da je to zbog toga, a i da jeste!
Ja jednostavno nisam primetio da Rusija nekog vreba, dok sasvim pouzdano znamo da ovi zlikivci vrebaju Rusiju.
To što se Rusija sporadično uplitala tamo gde su ugroženi njeni simpatizeri i njene manjin, to je sasvim druga stavka od Olbrajtovih izjava!
 
http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/24/radio-beograd-2/1926644/stepenik.html

U knjizi Pax Americana na Jadranu i Balkanu, Vjekoslav Perica istražuje mirovne misije SAD-a prema međunarodnoj istoriografiji, popularnoj kulturi i kulturi sećanja u poslednjih stotinu godina. akav je, dakle, tokom dvadesetog veka bio uticaj američkih intervencija na sudbine svih jugoslovenskih država koje su tom periodu nastajale, menjale se i nestajale? Kako se iz ovog primera globalne istoriografije posmatra i meri odnos centra i periferije, i kako iz današnje vizure može da se sagleda politička i kulturna perspektiva jedne epohe?
Studiju Pax Americana na Jadranu i Balkanu objavila je IK "Algoritam", a sa Vjekoslavom Pericom, prof. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci, razgovara Marijana Radulović.

WP_20150521_21_27_49_Pro.jpg


- - - - - - - - - -

Због чега је амерички председник Вудроу Вилсон подржао стварање заједничке државе Јужних Словена, сјајно је објашњено у овој одличној књизи; ако желите да чујете разговор са аутором, кликните на линк.
 
1612745997977.png





Arhiva Danasa - Izdanja od 1. do 7. februara 2001. godine

Milan St. Protić štrčao i pre 20 godina

Nedavni intervju Milana St. Protića za Danas izazvao je velike i podeljene reakcije čitalaca našeg lista, a pojava, rezoni i delovanje ovog bivšeg državnika intrigirali su javnost i pre 20 godina, kada je završio u popularnoj rubrici Ličnost Danas.


Milan St. Protić štrčao i pre 20 godina 1


Piše: Olgica Nikolić 07. februara 2021. 15.01 Izmenjeno: 15.02

„U nepuna dva meseca Milan St. Protić, istoričar ovdašnji, koopredsednik Nove Srbije i gradonačelnik Beograda, uspeo je da, čak i u ova burna vremena, po drugi put zatalasa političku čaršiju. Prvo je krajem prošle godine, posle samo dva meseca u fotelji prvog čoveka prestonice, najavio mogućnost da postane ambasador u Sjedinjenim Državama (i time zabio prst u oko Beograđanima). Sada se, kao starog ogrtača, oslobodio i funkcija i članstva u svojoj partiji“, moglo se pročitati februara 2001. o diplomcu beogradskog Pravnog fakulteta, doktorantu Univerziteta Santa Barbara u Kaliforniji i predavaču na Kembridžu, Harvardu i mnogim katedrama širom Evrope.
„Praunuku Stojana Protića, prvaku Narodne radikalne stranke i prvom predsedniku Skupštine Kraljevine SHS i unuku Milana St. Protića, glavnog direktora Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, četrdesetčetvorogodišnjem američkom doktoru i profesoru istorije, naučnom saradniku Balkanološkog instituta SANU, nekako i priliči da se nalazi u centru pažnje. Pored zavidnog porodičnog pedigrea i istorijske potkovanosti, Milanu St. Protiću se ne može osporiti ni lična harizma“, objasnio je autor teksta posvećenog piscu više knjiga o srpskoj i jugoslovenskoj istoriji.

Kompletna digitalna arhiva svih brojeva Danasa od 1997. do danas dostupna članovima Kluba čitalaca Danasa na portalu klub.danas.rs.
„Iako ga sada iz Nove Srbije prozivaju da se promovisao kroz stranku, Protić je svoju dosadašnju političku karijeru gradio pre svega sam i za svoj račun. Bio je član Glavnog i Izvršnog odbora DSS i član Saveta DEPOS-a 1992-1993, zapaženi učesnik Protesta 1996-1997, član Političko-pravnog tima Saveza za promene i koopredsednik i (uz Velju Ilića) stožer Nove Srbije. Na septembarskim izborima postao je poslanik Veća građana Savezne skupštine i odbornik u Skupštini Beograda, a u oktobru s jednim glasom protiv izabran je i za gradonačelnika“.

Posle petooktobarskih promena 2000, Milan St. Protić postao je gradonačelnik Beograda, a već sledeće godine postavljen je za ambasadora Srbije u Sjedinjenim Američkim Državama.


Povučen je sa te funkcije posle šest meseci, jer je javno kritikovao tadašnjeg predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunicu i(li) zbog prijema patrijarha Pavla i osveštavanja prostorija ambasade, a u Danasu je tada opisan kao “prilično beskompromisan igrač”.

“Držeći se devize “ili ovako ili odlazim” uspeo je da, iako iza sebe nikada nije imao jako političko (partijsko) zaleđe, stopira beogradsku kontroverznu posebnu taksu od tri odsto, ali i “izboksuje” titulu ambasadorske ekselencije. Iako nije prvi koji “žrtvujući se za stvar” mora da ostane u funkciji, svojim obrazloženjem razloga “odlaska u osinje gnezdo” Milan St. Protić je doprineo srpskoj baštini političkog pravdanja. Ako ni zbog čega drugog, farmerke, “vijetnamka”, kaubojske čizme i bejzbol kapa, kao prepoznatljiv stil njegovog odevanja, preporučuju ga baš ta to ambasadorsko mesto”, zaključen je tekst o potonjem zameniku predsednika Demohrišćanske stranke Srbije.

Dve decenije kasnije, nekadašnji srpski ambasador u Švajcarskoj i Lihtenštajnu (2009-2014) preko Danasa je kritivovao sadržaj i formu vladavine Srpske napredne stranke, ali i pokajnički udario po režimu čiji je deo bio.

“Možda je 5. oktobar bio poslednja prilika da se Srbija iz temelja promeni. Tu smo šansu propustili, prokockali, potrošili. Mi, petooktobarci, mi smo najkrivlji. Ovo je posledica našeg neuspeha. Imali smo poverenje i podršku naroda punih dvanaest godina. I čime se možemo pohvaliti? Labavom demokratijom i ukidanjem viza zemlje za Evopske unije. Ovi sadašnji došli su na krilima razočaranosti građanstva u nas. Svako od nas za to nosi golemu odgovornost. Ponovo tražiti poverenje naroda podrazumeva, na prvom mestu, priznanje grešaka i molbu za oprost, pa tek onda kampanje i kandidature”, izjavio je ove godine Milan St. Protić u intervjuu Danasu.

Izradu sadržaja podržala Ambasada SAD u okviru projekta “Digitalizacija arhive Danasa”. Stavovi izneti u tekstu su stavovi autora i nužno ne izražavaju stavove Vlade SAD.
 
Svi jugoslovenski narodi, osim Srba, iz SFRJ su izašli ostvarujući svoje nacionalne snove o sopstvenim državama. Njih nosi taj mladalački nacionalni entuzijazam. Srbi su iz SFRJ preostali sa osećajem gubitnika i to je za nas porazno. Svaki od jugoslovenskih naroda birao je svoju budućnost, samo je Republika Srbija nastala voljom građana Crne Gore, koji su odlučivali i o svojoj i o našoj budućnosti. Mi, građani Srbije, nikad nismo stekli pravo da biramo svoju budućnost. Jedva smo se izborili za to da slobodno biramo svoju vlast. Evo jednog pitanja bez odgovora: Da li je Republika Srbija jedina otadžbina koju smo mi Srbi ikad imali ili je ona žalosni ostatak ostataka Titove Jugoslavije? Odgovora nema zato što odgovor ne znamo. I ne tražimo ga. Ni naši glavari ni mi sami. Mi smo narod na nizbrdici, a oni su narodi u usponu.


http://www.newsweek.rs/srbija/80645...-protic-tonemo-zato-sto-se-bojimo-istine.html

Istina istovremeno zna da bude depresivna i lekovita.
Pa to je istina, Srbi su imali ogromne gubitke sa raspadom Jugoslavije. Usli su u tu drzavu sa Makedonijom, Crnom Gorom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i delovima danasnje Hrvatske a izasli samo sa avnojevskom Srbijom. To je ogromni gunitak, za razliku od ostalih koji su usli bez icega a izasli sa ogromnim drzavama. Protic je crveni monarhista koji se zalaze samo za titove granice.
 

Back
Top