MI

Mi...
...izgubljeni u prostoru i vremenu,satkani od trenutka sadasnjosti,besciljno lutamo,trazeci nadu..bez proslosti,bez buducnosti!
Poput dva leptira,spojena na laticama mirisne ruze!
Nesvesni zavrsetka,koji iz prikrajka vreba ,ne pitajuci,jesmo li spremni?!
Otkinuce nam krila...mi necemo leteti,sputati nam noge...necemo hodati...
Ogrnuce nas svojim tamnim plastom i povesti u nepoznato!
Jesmo li dovoljno hrabri da se bar pokusamo odupreti ili smo samo tek dva slabica,prepustena sudbini na milost?!
Mozda to sada cak nije ni vazno.
Jer,mi smo postojali...osecali,a da se nismo ni dodirnuli,mi smo goreli,a da se nismo usnama ni takli.Nase se oci nikada nisu srele,ali mi smo se ispijali pogledima...
I nije bitno,sta nam donosi sutra...jer mi smo osecali jedno drugo i postojalo je to nase vreme,taj tren...posle koga vise nista nije vazno...samo on je bitan...taj osecaj,taj tren...i ti i ja...u njemu!
 
De si bejbi,sta mai, kako ide, e ovo si prvo fino napisala,bas sam se nekako uzivio u citanje,ali svi smo mi slabici,sto od umora zivota,sto od stalne borbe za boljim...Veliki pozdrav!
 
Koliko si spremna da ides dalje toliko ces i znati da li je moguci i drugaciji scenario zivota.Moras znati sta i koliko zelis-da li samo daleko ili pak tu na dohvat oka,srca,ruke.:heart:
 
Upravo tako kako je rekla cicoka.samo uz dodatak da niko ne znam svoju sudbinu,i ma koliko se trudio uvek moze da se desi svasta.lepo ili manje lepo.:) Predivan tekst.vezan za taj trenutak.nekada je trenutak sve sto je potrebno da bismo bili srecni.i treba ga iskoristiti.:)
 

Back
Top