Mi i oni

Sećam se kao klinac kad sam za raspust dolazio sa majkom kod bake i svih njihovih rasprava.Moje majke koja je bila vatreni komunista i bake velikog vernika koja nije mogla da shvati da je baš njena ćerka komunista.
I tako u jeku tih rasprava baka mi pokloni bibliju(i danas mnogo godina kasnije pitam se dali je to uradila samo da bi napakostila svojoj kćerci).

Par godina posle kada sam počeo da čitam ozbiljniju literaturu odlučio sam da procitam tu kontroverznu knjigu(bar sa stanovišta komunista) ne bi li saznao istinu,koji je pravi put.
Završavajući sa čitanjem shvatih da je istina verovatno negde u sredini.Istina je ustvari uvek tu negde u sredini,zar ne.

Danas mnogo,mnogo godina posle čitam razne poruke po forumima,razna prepucavanja,vređanja po verskoj,nacionalnoj,rasnoj osnovi.Koje više ubio mi ili oni?Koje više zapalio mi ili oni? I meni omiljeno koje veći patriota mi ili oni?
Tražimo u njima sve moguće mane a u nama samo vrline.
A da smo jednom pokušamo da kod njih nađemo jednu vrlinu a kod nas bar jednu manu.
Videli bi da je istina uvek tu negde u sredini.Videl bii da svet nije obojen u samo crne bele boje(osim kod nas grobara).
Ili kao što bi Kahlil Gibran rekao:”Crni reče belom kad bi ti bio siv,bio bih milostiv prema tebi”.
Istina je ipak negde u sredini.Svet je prepun boja, kao duga recimo.
Ponekad bi možda trebali posle kiše da izađemo napolje.Da se divimo tim bojama.
Možda ne bi bili toliko sumorni.I videli bi da ljudi oko nas nisu ništa lošiji od nas samih.
I više ne bi bilo mi i oni.
 

Back
Top