Banovic Strahinja
Ističe se
- Poruka
- 2.313
Metakognitivna terapija (MCT) je psihoterapijski pristup koji se fokusira na način na koji ljudi razmišljaju o svojim mislima, odnosno na njihove „metakognicije.“ Umesto direktnog bavljenja sadržajem misli (kao što su negativne ili stresne misli), MCT se bavi procesima razmišljanja koji održavaju problematične obrasce.
Osnovna ideja ove terapije je da su psihološki problemi često posledica toga što ljudi previše razmišljaju o svojim mislima, na primer, prekomerno analiziranje (ruminacija) ili stalno zabrinjavanje (anksioznost). Cilj MCT-a je da ljudi nauče kako da promene ove obrasce razmišljanja i razviju zdraviji odnos prema svojim mislima.
Ova terapija se često koristi za tretiranje anksioznih poremećaja, depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD) i sličnih stanja. Fokusira se na unapređenje svesti o sopstvenim obrascima razmišljanja i pružanje alata za njihovo regulisanje.
Metakognitivna terapija (MCT) u praksi funkcioniše kroz niz strukturisanih koraka, koji klijentima pomažu da identifikuju i promene disfunkcionalne obrasce razmišljanja. Evo kako obično izgleda proces:
Osnovna ideja ove terapije je da su psihološki problemi često posledica toga što ljudi previše razmišljaju o svojim mislima, na primer, prekomerno analiziranje (ruminacija) ili stalno zabrinjavanje (anksioznost). Cilj MCT-a je da ljudi nauče kako da promene ove obrasce razmišljanja i razviju zdraviji odnos prema svojim mislima.
Ova terapija se često koristi za tretiranje anksioznih poremećaja, depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD) i sličnih stanja. Fokusira se na unapređenje svesti o sopstvenim obrascima razmišljanja i pružanje alata za njihovo regulisanje.
Metakognitivna terapija (MCT) u praksi funkcioniše kroz niz strukturisanih koraka, koji klijentima pomažu da identifikuju i promene disfunkcionalne obrasce razmišljanja. Evo kako obično izgleda proces:
- Razumevanje metakognicija: Na početku, terapeut i klijent identifikuju šta klijent misli o svojim mislima (npr. „Moram da nastavim da brinem kako bih bio pripremljen“). Terapeut pomaže klijentu da razume kako ove metakognicije održavaju problematična stanja.
- Smanjenje ruminacije i zabrinutosti: Fokus nije na rešavanju specifičnih problema ili „ispravljanju“ negativnih misli, već na učenju kako da se prekine proces prekomernog razmišljanja. Klijent razvija veštine za „odvajanje“ od ovih mentalnih procesa.
- Tehnike fokusiranja pažnje: Klijent uči da svesno preusmerava pažnju sa problematičnih misli ili briga na sadašnji trenutak ili aktivnosti koje su mu značajne. Ovo smanjuje stalno zapetljavanje u negativnim mislima.
- Testiranje uverenja: Terapeut vodi klijenta kroz eksperimente kako bi testirao uverenja o brizi ili ruminaciji (npr. „Ako prestanem da brinem, dogodiće se loše stvari“). Na ovaj način, klijent vidi da ove misli nisu nužno tačne.
- Razvijanje novih strategija razmišljanja: Klijent stiče alate za upravljanje sopstvenim mentalnim procesima, uz smanjenje oslanjanja na prethodne obrasce kao što su prekomerno analiziranje ili izbegavanje.