
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
MEŠANO
Koliko ljudi, toliko sreća
I svi se trude da njihova bude još veća
Koliko ljudi, toliko tuga
I svi se trude da ne budu tugin sluga
Tuga je tuga, neće otići
Al’ zato može stići.
Jake su i velike te tuge naše
I nema stvora kome tuga paše.
Polome čak i najjače borce
Naprave od njih rite i konce.
A tek što možeš pisati tugom
Ih.....od toga se čini kao da šetaš zelenim lugom.
Tuga je nit debela i duga
Uglavnom jedna velika i moćna
K’o prokisla salata voćna
Te dugo imaš probleme
Život da svariš.....i to goleme.
Sreća je sreća i večna nije
Ipak malo tuge treba da nas bije.
Sreća je oko nas svuda
I nije luda.....ne nije luda
Sreća je lepo što oko vidi
Sreća je lepo što duša oseti
Sreću možeš ubrati i u džep staviti
Sreću možeš u srcu nositi
I kafu sa njom popiti
I obojiti je osmehom pčele.
A tek što možeš pisati srećom
Ih.....od toga se čini sve većom i većom.
Sreća je i kada neko gundja
Jer to gundja neko koga volim.
Zato ja život ovaj grubi i bolni
Za malene sreće uvek molim.
Srećice su male al’ ih ima mnogo
Ko puno niti upredenih u kanap
Zato su jače od jedne tuge
Ipak, one su životne druge.
Kod tuga golemih nema leka
Tu su, kraj nas celoga veka
Al’ može da se uzme po neki lekić
Da izleči po neki sat
Da ispravi po neku savijenu vlat
Vremenom bude više uspravnih vlati
I to nam snagu ipak vrati.
Tuga i sreća kroz život nas prati.
BORBA.....VOLJA .....SNAGA...
JOŠ NIJE KRAJ.....MA KAKAV KRAJ
EJ ŽIVOTE, DAJ JOŠ JEDNU TURU
PREŽIVEH JOŠ JEDNU BURU

SVIJA SE TUGA OKO NAŠEG TRUPA
OSTAVLJA BRAZDE DUBOKE I BOLNE
NA KRAJU TUGA PREDJE U SREĆU
TO ŽIVOT SVAKI ČAS MENJA ODEĆU

ŽIVOT KO BARMEN, VIČAN I STAMEN
SMUĆKA PO KOKTEL ZA SVAKOG OD NAS
I SLUŽI PEVAJUĆ' SOPRAN IL' BAS
A SAD AJDE DA DAMO GAS
