Memento Mori

Slika "ambasadori"iz 16 veka prikazuje dvojicu bogatih ljudi a mrlja dole je lobanja kojim ih umetnik upozorava na "memento mori"...
Ja to gledam da bez obzira na tu mrlju proslost me definise

IMG-cc3953b53dbbe7ea68c3f077ad514393-V.jpg
 
Ne znam kako da se odnosim prema prošlosti.. Kažu uživaj u svojim sećanjima koja su bila lepa.
Međutim, sećanja blede, tačno osećam da to nije to, da je prošlost otišla i to više nisam ja... lepo što sam u pojedinim momentima bila srećna, ali želim to i sada da budem.

Meni znači Memento mori, jer nas on dovodi u sadašnji momenat. Da sada umirem, šta bih promenila? Šta bih uradila? Da li bih nekome rekla da ga volim kome to nisam rekla? Koga bih prvo nazvala? Da li bih tražila oprost od nekoga, ko bi mi sve padao na pamet? Sve to bi nam trebalo pomoći da proniknemo dublje u sebe DANAS, kako bi ostalo vreme života proveli mnogo sadržajnije i u skladu sa sobom, svojim potrebama, težnjama, osećanjima itd
 
Iz nekog mog ugla to memento mori doživljavam kao:
Realnost je da se svaki život u jednom momentu mora okončati.
Ništa ne traje večno, sve je prolazno.
Ako je sve prolazno, i bol, tuga, negativna stanja će u jednom momentu proći.
Ako je sve prolazno ne mora postojati potreba da se za sve i svakoga vežem nepokidivim nitima, niti da neku negativnost prema drugima i/ili sebi držim u sebi.
Ako sam smrtan, koliko je živeti = sporo umirati?
Ako znam da će moj život imati kraj, zašto da ograničavam samog sebe da uživam u sopstvenom životu?

Vezano za prošlost, lično gledam da sva iskustva koja sam imao ne postanu ti neki lanci koji me "vezuju u mestu i ograničavaju"
 
"Seti se da ces umreti"
"Ovo je nasa velika greska,
Svi trenuci koji su prosli,
Pripadaju smrti"
Seneka
Koliko god da postujem i cenim Seneku i njegove izjave sa ovom se duboko ne slaxem.
Svi trenutci koji su prosli pripadaju nasim secanjima.cak i losa secanja i dogadjaji su deo nase licnosti i bica.smrt je samo finalni korak i neizbeznost necega.
Memento Mori je koncept, znacneje je da se covek seti da je smrtan i prolazan i samim tim da ne bude previse arogantan, da se ne valja u ponosu i da su ovozemaljska zadovoljstva prolazna i zato se treba drzati moralnih vrlina.
 
Našla sam na Guglu zanimljive tekstove https://www.jastoik.com/sticizam-filozofija-memento-mori-znacenje/

https://www.jastoik.com/stoicizam-o-smrti/

Ne znam kako bi razmišljanje o smrti pomoglo da bolje i kvalitetnije živimo.

Memento Mori je koncept, znacneje je da se covek seti da je smrtan i prolazan i samim tim da ne bude previse arogantan, da se ne valja u ponosu i da su ovozemaljska zadovoljstva prolazna i zato se treba drzati moralnih vrlina.

Bold: Slažem se, mada znamo da arogantni ljudi o tome ne razmišljaju..i ne samo arogantni.
 
Ne znam kako bi razmišljanje o smrti pomoglo da bolje i kvalitetnije živimo
F. Dostojevski je bio osudjen na smrt i zamalo streljan, sama blizina smrti ga je promenila i njegova najbolja dela su nastala posle toga i njegova filozofija koja odise nekom duhovnom pozitivnoscu,

generalno ljudi koji su bili blizu smrti cesto pocnu da gledaju svet oko sebe drugim ocima, cesto prestaju da se brinu o nebitnim stvarima i sitnicavostima, postanu manje sebicni, vise uzivaju u malim stvarima jer postanu svesni (svoje) prolaznosti i da izlazak i zalazak sunca nece vecno gledati,
Memento Mori pokusava da prenese koncept, s tim da je u vreme rimskog carstva smrtnost bila mnogo veca i samim time su tada ljudi “osecali” to, jer mislim da se taj koncept ne moze razumeti racionalno, jedino ljudi koji su imali bliske kontakte s smrcu to mogu istinski razumeti, iliti sit gladnoga ne razume.
 
F. Dostojevski je bio osudjen na smrt i zamalo streljan, sama blizina smrti ga je promenila i njegova najbolja dela su nastala posle toga i njegova filozofija koja odise nekom duhovnom pozitivnoscu,

generalno ljudi koji su bili blizu smrti cesto pocnu da gledaju svet oko sebe drugim ocima, cesto prestaju da se brinu o nebitnim stvarima i sitnicavostima, postanu manje sebicni, vise uzivaju u malim stvarima jer postanu svesni (svoje) prolaznosti i da izlazak i zalazak sunca nece vecno gledati,
Memento Mori pokusava da prenese koncept, s tim da je u vreme rimskog carstva smrtnost bila mnogo veca i samim time su tada ljudi “osecali” to, jer mislim da se taj koncept ne moze razumeti racionalno, jedino ljudi koji su imali bliske kontakte s smrcu to mogu istinski razumeti, iliti sit gladnoga ne razume.
Sa smrću ili teškim bolestima, da. Dok ne izgubiš nešto, ne znaš da si imao i koliko je bilo vredno. Nezahvalnost kao definicija čoveka.
 
jedino ljudi koji su imali bliske kontakte s smrcu to mogu istinski razumeti

Nisam lično imala blizak kontakt sa smrću, ali sam gledala kako nestaju moje drage, voljene osobe. Znam koliko je život dragocen i da treba da živimo a ne da životarimo.

Iskreno, plašim se razmišljanja o smrti, ne o svojoj smrti već o smrti voljenih koji mogu da odu, zbog godina koje imaju.

To je, verovatno, strah od napuštanja i ne mogu da pobedim taj strah.
 
To je, verovatno, strah od napuštanja i ne mogu da pobedim taj strah.
Ne treba se boriti protiv takvog straha, jer svi cemo otici, pre ili kasnije, treba provesti vise vremena s dragim ljudima i upoznavati druge drage ljude.

Koliko sam svatio iz literature Dostojevskog i od raznih drugih osoba koji su imali blizak kontak s smrcu (near death experience),
cini se da oni imaju drugaciju definiciju srece, dok je kod vecine ljudi sreca zapravo vrsta uzbudjenja, i rezultat neke stimulacije-
za njih je sreca osecaj mira i izostanak zlobe i nepravde- tj izostanak negativnog je dovoljno da oni budu srecni.
Memento Mori.
 
Prvo jasna definicija i istorijske činjenice:

U starom Rimu je postojao običaj da se rimski general, pobednik u ratu, dočekuje velikom uličnom proslavom. Tokom parade pobednik je nosio crvenu, zlatom ukrašenu togu, a na glavi bi imao krunu, poput nekog kralja. Dok se njegova kočija sa četiri konja probijala kroz ulice grada, masa je klicala: ,,Živeo Pobednik!’’

Neposredno iza generala u kočiji je po običaju sedeo rob koji je imao samo jedan zadatak. Svaki put kada bi neko viknuo: ,,Živeo!’’ ovaj bi viknuo: ,,Memento Mori!’’ Na taj način, Pobednika bi sve vreme pratio eho reči Memento Mori – ,,Seti se da si smrtnik!’’ Ova praksa je korišćena kako bi se obuzdao ego rimskih generala da se vine previsoko i pomisli da je je veći od drugih.

FB_IMG_17382364692794092.jpg
 

Back
Top