Меланхолија

Џорџи

Srebrna tastatura
Poruka
235.518

E i sa ovakvom osobom se sretoh da li je to prolazno?

Меланхолија је душевна болест код које доминирају осећања туге, потиштености, безвољности, хроничног умора, празнине, безвредности и грешности. На моторичком плану је приметна општа успореност, а у екстремним случајевима чак и непокретност. Општи животни тонус је снижен, спавање је поремећено, јавља се губитак апетита, а смањен је и сексуални нагон.
 
zavisi, po meni, od toga koliko je osoba patološki tip
da li stavri shvataš kao trenutne faze
ili se saživiš i misliš da je večno
znači, kao i sve, ima dav puta
ili vodi ka depresiji
ili prolazno životno stanje
ipak melanholija i apatija su dominantan osećanja većine ljudi u ovoj zemlji, tako da...
 
Predlago sam yogu..sport..psihologa..prestanak pusenja..pokusao servirati voce..prica u nedogled..al ne vredi

možda di joj ponudio spalv, rakiju, čokoladnu tortu, kinky sex?
ne znam šta bih baš radio ako osoba odbija abš sve i ništa je ne zainteresuje...
pokušao bih razgovor od uopštenog da agresivnog, u smsilu hteo ne hteo moraš da probaš, ko sa bolesnikom i to ako mi je baš stalo al u principu neko mora da nađe ključić - dal uz pomoć stručne ili nestručne priče...
a neki ljudi prosto vole da budu nezadovoljni, lenji, bezlični - o da, odgovorno tvrdim
 
Da li se neko samo rodi sa predispozicijom da bude melanholican citavog zivota?
ili su to osjetljiviji ljudi od vecine,koje pogadja ono sto drugi ni ne primjecuju

Naprotiv vecina se totalno suprotno ponasa u drustvu..pusi pije luduje ne bi li ostavila utisak sigurnije osobe..dok kad je sama sve radi bezvoljno i iskljucivo potiskivajuci takvo stanje bezlicnosti..nema osecaj ni za koga..ne priznaje ni sebi da ima problem
 
Ne radi se tu samo o patologiji.
Majakovski je stradao od melanholije. Jesenjin takodje, Rade Drainac isto. Sve Srbi i Rusi.... sunce ti poljubim. Poetska bolest ili poetski usud. Malo je tesko ovo spektakularno osecanje deklarisati bas kao bolest, a nema poete koji od toga patio nije.
 
Poslednja izmena:
"Melanholija je mnoge ljude naterala da zavire u sebe, i tamo otkriju bozansko. Melanholija je stvorila vremenom neomedjenu umetnost. U velikim dozama izaziva smrt. A smrt je uvek ponizenje. Treba melanholiju pazljivo dozirati"

A ako ne otkriju bozansko i visine, vec samo strah od tame i dubine? I potrebu da se sa virkanjem stane jer nestaje i zrno obmane? Umetnost prihvatanja i dozivljaja boja ili vezbe koja savrsenu sliku stvara?
Smrt je oslobodjenje...ili odmor od preumora...ili nuznost preskakanja...ili oticanje prljavstine. Zasto je ponizenje, osim ako je preduhitrila ono sto se moglo mozda dati, a nije stiglo, ili jos gore nije umelo?
Melanholiju treba drzati cvrsto zatvorenu u drvenoj kutiji. Sa kljucicem zakopanim ispod treceg drveta levo, od poslednje klupe u parku. Zajedno sa uzrocima njenog postojanja...poput roditelja i deteta u zajednickom grobu.
 
Danas, svako nama suprostavljeno ponašanje je duševna bolest....postoje razne definicije, dijagnoze i šifre, mi sami zaključujemo ko je bolestan, a ko je zdrav...koja je definicija potpuno duševno zdravog čoveka, koji to sistematski pregled može ustanoviti.
Postoje četiri vrste temperamenta; kolerični, singvinični, flegmatični i melanholični.

Kolerični temperament se ogleda u jakim osećanjima, lakom rešavanju na akciju i čestom uzbuđivanju. Posebno karakteristično za kolerike je, da se lako naljute i žestoko manifestuju svoju ljutnju.....znači nagle i jake reakcije.

Singvinični temperament ima čovek koji brzo reaguje, ali čija osećanja nisu tako jaka i ne traju dugo...takav čovek lako menja raspoloženja i brzo prelazi iz negativnog u pozitivno raspoloženje....znači brze i slabe reakcije.

Flegmatični temperament ima čovek koji reaguje ređe reakcije su mu spore, a osećanja slaba i slabo se manifestuju, to je po pravilu miran staložen, slabo osetljiv i slabo pokretljiv čovek...znači slabe i spore reakcije.

Melanholični temperament bi posedovao čovek koji retko reaguje, ali kada reaguje onda to čini sa intezivnim osećanjima koja dugo traju...znači reakcije retke, spore ali jake

Nekada se govorilo temperament, karakter, narav....danas, je sve pod šifrom F.
 
Opasna je to stvar i treba je na vreme prepoznati i brzo joj se oteti, kako ne bi uzla maha i kostala osobu ljubavnog, drustvenog, porodicnog zivota, samospoznaje na pozitivan nacin, kvaliteta njenih edukativnih i poslovnih aktivnosti, celog zivota, generalno gledano.
 
Nije monotonija, sto me nocas ubija, sto mi srce raskida u sitne komade,
vec je melanholija, nije monotonija...

Gdano je to sanje. Imala sam faze depresije (po mom misljenju) mada po misljenju drugih i nisam. Sve je to jako relativan dozivljaj.

Od gore opisanog, ja sam i kolerik i singvinik.
 
Poslednja izmena:
Melanholija nije isto što i depresija ili totalna bezvoljnost, apatično stanje. Svi povremeno osećamo melanholiju odredjenog intenziteta, a prouzrokovati je može svašta, bio to nama poznat i jasan ili nepoznat, nesvestan uzrok. Melanholična stanja naravno ne moraju da traju doživotno kako neki tvrde, mogu biti kratkotrajna, bez ostavljana posledica na društveni život pojedinca.
 
Melanholija moze i da se integrise u svakodnevni zivot i da postane jedno cak uzivseno osecanje. Naravo kao sto je neko pomenuo treba pravilno dozirati sto je naravno daleko lakse reci nego uraditi....tako sta ce mozda osoba steci sa godinama i iskustvom, ako je zaista sklona melanholiji u toj meri...ako nije samo u pitanju hir koji deluje kao melanholija, a definisati bi bilo vrlo tesko. Svakako....cak i sa pravom dozom, uvek naidju periodi kad postane jace i izrazenije....u tim periodima meni to predstavlja znak da treba malo da se povucem u sebe, da budem sama sa sobom i malo "iskuliram" sto nije negativno nego pozitivno za mene...prosto receno napunim baterije...posvetim se svom unutrasnjem svetu i kreativnosti, da bi izasla osvezenija i spremnija za dalje.....mada, priznajem ponekad zelja za ostankom unutar sebe u toj melanholiji je veoma izrazena i tesko je odupreti se....ali uvek naidje nesto ili neko ko moze da me probudi........
 
Durer's 'Melencholia'

The bow of promise, this lost flaring star,
Terror and hope are in mid-heaven; but She,
The mighty-wing'd crown'd Lady Melancholy,
Heeds not. O to what vision'd goal afar
Does her thought bear those steadfast eyes which are
A torch in darkness? There nor shore nor sea,
Nor ebbing Time vexes Eternity,
Where that lone thought outsoars the mortal bar.
Tools of the brain--the globe, the cube--no more
She deals with; in her hand the compass stays;
Nor those, industrious genius, of her lore
Student and scribe, thou gravest of the fays,
Expect this secret to enlarge thy store
She moves through incommunicable ways.
 

Back
Top