Melanholija

Zelena milja

Poznat
Poruka
8.318
Interesuje me, kako biste nazvali stanje nakon buđenja, čudnovate trenutke između jave i sna.
Ponekada traju par sekudi, ponekad...većina dana prođe u tom nekom utihnutom stanju, kao obavijenom mrenom.
Nema tuge. Nema bola. Samo praznina i ublažene emocije ( i dobre i loše ).
Da li vas posećuju takvi dani, kako izlazite na kraj sa svakodnevnim obavezama.
Bojite li ih se ili ih dočekujete kao oslobađanje od stresa.

(Autorska)
1669023_900.jpg
 
Interesuje me, kako biste nazvali stanje nakon buđenja, čudnovate trenutke između jave i sna.
Ponekada traju par sekudi, ponekad...većina dana prođe u tom nekom utihnutom stanju, kao obavijenom mrenom.
Nema tuge. Nema bola. Samo praznina i ublažene emocije ( i dobre i loše ).
Da li vas posećuju takvi dani, kako izlazite na kraj sa svakodnevnim obavezama.
Bojite li ih se ili ih dočekujete kao oslobađanje od stresa.

(Autorska)Pogledajte prilog 1558447
Po meni je to dar , prirodan reset !
Na taj način mozak brani organizam (Daje mu vremena da se oporavi ) ili ga preventivno brani od nekog većeg stresa u najavi
Postoje čak studije o pozitivnim stranama depresije , melanholje
Normalno , sve pod uslovom da to nije hronično stanje , onda mora da se leči
 
To mi se dešavalo dok sam bio tinejdžer, ali kao odrasloj osobi ne. Nađite svrhu u svom životu inače vas to neće proći. Lutate kroz život besciljno i onda je razumljivo da ste prazni.
 
Interesuje me, kako biste nazvali stanje nakon buđenja, čudnovate trenutke između jave i sna.
Ponekada traju par sekudi, ponekad...većina dana prođe u tom nekom utihnutom stanju, kao obavijenom mrenom.
Nema tuge. Nema bola. Samo praznina i ublažene emocije ( i dobre i loše ).
Da li vas posećuju takvi dani, kako izlazite na kraj sa svakodnevnim obavezama.
Bojite li ih se ili ih dočekujete kao oslobađanje od stresa.

Da, obaveza je potrebna kao uzemljenje. Neko kome ćeš da se posvetiš,
nešto o čemu ćeš da brineš, biljka ili životinja.
Ali život današnjih ljudi u gradovima samo nije normalan. To je tempo
ludački. Divim se onima koji to izdržavaju. I ne verujem da su dobro, već
samo ne stižu da primete koliko su loše.
Negde između te dve krajnosti, gde možda i ništa ne moraš i gde ne
znaš kud ćeš pre, život može biti prijatan.
 
Da, obaveza je potrebna kao uzemljenje. Neko kome ćeš da se posvetiš,
nešto o čemu ćeš da brineš, biljka ili životinja.
Ali život današnjih ljudi u gradovima samo nije normalan. To je tempo
ludački. Divim se onima koji to izdržavaju. I ne verujem da su dobro, već
samo ne stižu da primete koliko su loše.
Negde između te dve krajnosti, gde možda i ništa ne moraš i gde ne
znaš kud ćeš pre, život može biti prijatan.
U pravu si, život u gradu je veoma naporan i brz. Ume čovek da iscrpi veoma, a to slobodno vreme koje ima ne može da iskoristi na neki lep način jer je zarobljen u stanu, nema nigde prirode koja je nama tako prekopotrebna. Da prošeta bosim nogama po travi, po zemlji, da zastane i pomiriše miris lipe. Ja mislim da ljudi u gradovima žive po automatizmu, kao mašine.
 
To mi se dešavalo dok sam bio tinejdžer, ali kao odrasloj osobi ne. Nađite svrhu u svom životu inače vas to neće proći. Lutate kroz život besciljno i onda je razumljivo da ste prazni.
Osećaj se javlja nakon buđenja, lagani prelazak u stvarni svet.
Nije reč o razmišljanju o svrsi života, već o osećanjima. Odnosno, odsustvu istih.
 
To mi se dešavalo dok sam bio tinejdžer, ali kao odrasloj osobi ne. Nađite svrhu u svom životu inače vas to neće proći. Lutate kroz život besciljno i onda je razumljivo da ste prazni.
Za tinejžere je to normalno. Ja sam moje htela psihologu da vodim, jer sam
mislila da su u depresiji: :lol: Pa mi je onda jedna psihološkinja rekla da ih
ostavim na miru, jer se deca u tom uzrastu traže. A ja nisam mogla da ih
gledam kako se po ceo dan razvlače od ugaone do kuhinje i menjaju kanale.

Ali nije neobično da nastupi još jedna takva kriza u ranim tridesetim i kasnim
četrdesetim godinama, pa posle i odlaskom u penziju. Ne baš precizno za godine,
kako kod koga. Ima čovek više perioda kada se malo jače preispituje i menja
pravac.
 
Moguće, nisam pronašla adekvatnu reč.
Započela si uvod sa periodom nakon buđenja da bi kasnije dodala da se to duži na ceo dan, ta neka praznina. Melanholija ne može trajati samo par sekundi, to je jedno stanje duha.
Za tinejžere je to normalno. Ja sam moje htela psihologu da vodim, jer sam
mislila da su u depresiji: :lol: Pa mi je onda jedna psihološkinja rekla da ih
ostavim na miru, jer se deca u tom uzrastu traže. A ja nisam mogla da ih
gledam kako se po ceo dan razvlače od ugaone do kuhinje i menjaju kanale.

Ali nije neobično da nastupi još jedna takva kriza u ranim tridesetim i kasnim
četrdesetim godinama, pa posle i odlaskom u penziju. Ne baš precizno za godine,
kako kod koga. Ima čovek više perioda kada se malo jače preispituje i menja
pravac.
Ako ne ume da živi i vlada sobom, onda će imati periode melanholije. Ali garantujem da su sve te bolesti duše zapravo posledica modernog načina života.
 

Back
Top