MEDITACIJA NA CAKRE I PODIZANJE ZIVOTNE ENERGIJE

Duša, ono što suštinski jesmo, nema nikakve čakre.
Mi kao Duša silaskom u niže svetove prvo prihvatamo Eteričko telo koje se još nazivas podsvesnim ili Super-um. Zatim oko tog tela se dobija još jedno telo ili omotač i to je Um telo ili čisto um. Nijedno od ova dva tela nema čakre. Tek sa sledećim Kauzalnim (Causal) telom počinje blago pojavljivanje čakri. Čakre su potpuno formirane u Astralnom telu koje obavija Kauzalno telo. Na kraju je Fizičko telo.

Moram priznati da je pomalo čudno da neko tako neobavešteno o unutarnjoj gradji nastoji igrati se čakrama i njihvopim otvaranjem. Tim postupcima se može izazvati imbalans koji se teško vraća u ravnotežu.

Pravilo je da niže čakre ne treba uzimati u razmatranje kada osoba želi raditi na svom duhovnom razvitku. Ovo ovde opisano više liči na pokušaj seoskih baba da vrše abortus trudnica nekim njihovim metodama, najčešće oštrim predmetima. Neretko takve metode uzmu danak.

Kada je reč o kundaliniju tu nedostaje još više potrebnog znanja. Kundalini se oslobadja tek onda kada osoba dosegne duhovni nivo ili čistu duhovnu svest (Samo-Realizaciju) a to je iznad traženog prosvetljenja metodama meditacije. Oslobadjanje kundalinija pre toga može biti fatalno i da se završi u mentalnoj instituciji.
Pogotovu, raditi tako nešto bez da se ima pravi Duhovni Master ili Učitelj koji je ujedno i spoljašni i Unutarnjni Učitelj je gotovo jalov pokušaj. Dosezanje potrebne duhovne čistoće je nemoguće dok se ne odradi sva karma iz ranijih života i dok se ne izvrši unutarnji balans muških i ženskih (pozitivnih i negativnih) principa ali i eliminacija svih strahova i zebnji.
Duhovni razvitak je i te kako delikatan i celoživotni proces i on se čini da bismo ekspandirali svoj kapacitet ljubavi ali i duhovne svesti. Svaki drugi cilj je unapred osudjen na neuspeh. Praktično je aktivni duhovni razvitak svestan rad na dosezanju pune duhovne slobode i vraćanje u najviše duhovne svetove preko Samo-Realizacije do realizacije Bog-Svesti.
Otuda, treba svoju pažnju usmeriti samo na dve gornje čakre - uglavnom na Tizra Til odnosno Duhovno ili Treće Oko koje se još naziva i Deseta Vrata.
Uz sve rečeno treba znati da je meditacija pasivna metoda i ona iziskuje nekoliko života da bi se postiglo ono što iziskuje samo jedan život preko metode kontemplacije.
Ako se potraži živi duhovni učitelj koji je ujedno i Unutarnji učitelj onda pojedinac dobija sve neophodne pouke kako spolja tako i iznutra budući da je takav učitelj svake sekunde svih 24 sata dnevno uz svog učenika.

Unutarnji učitelj bolje pozna svoje učenike nego što oni poznaju sami sebe. Zna tačno kakve unutarnje probleme imaju i koju karmu trebaju odraditi. On preuztima upravu nad karmom svojih učenika i preuredi njeno odradjivanje tako da ista bude odradjena još za vreme ovog života. Unutarnji Učitelj svoje učenike podučava preko snova i redovno ih vodi svim višim svetovima a često im pruži mogućnost da sami zavire u karmu iz ranijih života koja je na Kauzalnom svetu.

Pa ipak, ne treba zaboraviti da svako ima i mora imati slobodnu volju da sam odabere što mu odgovara i što želi činiti na putu svog duhovnog razvitka.

Ko želi može probati sa pevušenjem svetih imena Boga od 5 do 10 minuta a onda kontemplirati još toliko vremena sa usmerenom pažnjom na Treće Oko da vidi Svetlost i/ili čuje Zvuk duhovnim uhom......
 
Poslednja izmena:
Duša, ono što suštinski jesmo, nema nikakve čakre.
Mi kao Duša silaskom u niže svetove prvo prihvatamo Eteričko telo koje se još nazivas podsvesnim ili Super-um. Zatim oko tog tela se dobija još jedno telo ili omotač i to je Um telo ili čisto um. Nijedno od ova dva tela nema čakre. Tek sa sledećim Kauzalnim (Causal) telom počinje blago pojavljivanje čakri. Čakre su potpuno formirane u Astralnom telu koje obavija Kauzalno telo. Na kraju je Fizičko telo.

Moram priznati da je pomalo čudno da neko tako neobavešteno o unutarnjoj gradji nastoji igrati se čakrama i njihvopim otvaranjem. Tim postupcima se može izazvati imbalans koji se teško vraća u ravnotežu.

Pravilo je da niže čakre ne treba uzimati u razmatranje kada osoba želi raditi na svom duhovnom razvitku. Ovo ovde opisano više liči na pokušaj seoskih baba da vrše abortus trudnica nekim njihovim metodama, najčešće oštrim predmetima. Neretko takve metode uzmu danak.

Kada je reč o kundaliniju tu nedostaje još više potrebnog znanja. Kundalini se oslobadja tek onda kada osoba dosegne duhovni nivo ili čistu duhovnu svest (Samo-Realizaciju) a to je iznad traženog prosvetljenja metodama meditacije. Oslobadjanje kundalinija pre toga može biti fatalno i da se završi u mentalnoj instituciji.
Pogotovu, raditi tako nešto bez da se ima pravi Duhovni Master ili Učitelj koji je ujedno i spoljašni i Unutarnjni Učitelj je gotovo jalov pokušaj. Dosezanje potrebne duhovne čistoće je nemoguće dok se ne odradi sva karma iz ranijih života i dok se ne izvrši unutarnji balans muških i ženskih (pozitivnih i negativnih) principa ali i eliminacija svih strahova i zebnji.
Duhovni razvitak je i te kako delikatan i celoživotni proces i on se čini da bismo ekspandirali svoj kapacitet ljubavi ali i duhovne svesti. Svaki drugi cilj je unapred osudjen na neuspeh. Praktično je aktivni duhovni razvitak svestan rad na dosezanju pune duhovne slobode i vraćanje u najviše duhovne svetove preko Samo-Realizacije do realizacije Bog-Svesti.
Otuda, treba svoju pažnju usmeriti samo na dve gornje čakre - uglavnom na Tizra Til odnosno Duhovno ili Treće Oko koje se još naziva i Deseta Vrata.
Uz sve rečeno treba znati da je meditacija pasivna metoda i ona iziskuje nekoliko života da bi se postiglo ono što iziskuje samo jedan život preko metode kontemplacije.
Ako se potraži živi duhovni učitelj koji je ujedno i Unutarnji učitelj onda pojedinac dobija sve neophodne pouke kako spolja tako i iznutra budući da je takav učitelj svake sekunde svih 24 sata dnevno uz svog učenika.

Unutarnji učitelj bolje pozna svoje učenike nego što oni poznaju sami sebe. Zna tačno kakve unutarnje probleme imaju i koju karmu trebaju odraditi. On preuztima upravu nad karmom svojih učenika i preuredi njeno odradjivanje tako da ista bude odradjena još za vreme ovog života. Unutarnji Učitelj svoje učenike podučava preko snova i redovno ih vodi svim višim svetovima a često im pruži mogućnost da sami zavire u karmu iz ranijih života koja je na Kauzalnom svetu.

Pa ipak, ne treba zaboraviti da svako ima i mora imati slobodnu volju da sam odabere što mu odgovara i što želi činiti na putu svog duhovnog razvitka.

Ko želi može probati sa pevušenjem svetih imena Boga od 5 do 10 minuta a onda kontemplirati još toliko vremena sa usmerenom pažnjom na Treće Oko da vidi Svetlost i/ili čuje Zvuk duhovnim uhom......

Treba da dodas da je to tvoje 'vidjenje ' stvari.....Narocito pocetak teksta o umu je proizvoljan, i formiranju astralnog tela.
 
Duša, ono što suštinski jesmo, nema nikakve čakre.
:ok:
Дао бих ти репутацију, али се не слажем са целом поруком.

За нас Православне Бог лично је духовни учитељ. Он зна шта нам треба, ми не знамо. Зато се молимо да буде воља Божја. И лично не верујем да било који духовни учитељ осим Бога може да нас познаје изнутра. Духовно везивање за друге људе, или створене ентитете у најширем смислу, није добро, јер не може творевина да прими благодат од друге творевине, али може од Творца који ју је створио. И зашто би неко тражио помоћ од другог човека, кад може од Бога лично? Мислим да је твоја прича о живим учењима Светог Духа ОК, и у принципу исто се дешава у Православљу када се верник активно бави својом вером и Црквеним животом. Свети Дух као Бог наравно може да делује и на оне који нису Православни јер Бог може шта хоће, једино што у Православљу имамо сигуран пут ка Светом Духу. Можда је ово мала дигресија на тему, али имао сам инспирацију.
 
Moram da dodam....Ucenje Istocnjacko ne poznaje termin, dusa....Karma je zivotni put coveka na koji se moze uticati...Procitajte knjigu razgovor Dalaj lame sa Engleskom kraljicom ako vec brkate pojmove um, dusa Astralno telo...
Još nikada nisam pisao proizvoljnosti niti sada postoj ikakva proizvoljnost o umu - takvih potreba nemam. To je samo način kada hoćemo da ignorišemo istinu koja do nas dodje. Lakše je da je nazovemo izmišljotinom nego da je prihvatimo. Ali i to je u redu jer svako zrno istine prihvatamo onda kada smo spremni za njega - ni brže ni sporije.

Prvo i osnovno što se neko treba da zapita jeste sledeće: Da li želim istinu i najbolji duhovni put kao put vlastitog razvitka ili želim samo nešto različito od onoga što me okružuje.
Tada se može shvatiti da širom sveta ima obilje učenja i religija koje imaju po koji deo istine ali je nemaju kompletnu. Tačnije rečeno, Istočnjačka učenja imaju po nešto u sebi što je dobro i valjano ali to nije i celovito.
Istovremeno ko je ikada rekao da Dalaj Lama zna put i način i da zna Istinu. Dalaj Lama je samo još jedan mentalista ili čelnik jednih moralističkih učenja a nikako duhovnog puta koji bi pomogao pojedincu, Duši, da dosegne vrh svog duhovnog razvitka.
Ukoliko tebi odgovara čitanje bilo koje knjige onda to i čini, ako ti odgovara bilo koje učenje slobodno ga prigrli, budući da ljudi medjusobno moraju garantovati slobodu jedni drugima kako bi svako od svih saznanja uzimao ono što mu u datom ttrenutku izgleda najprihvatljivije.
Stoga, ja ne pobijam tvoj ili bilo čiji izbor, umešao sam se da bih dao jednu kompletniju sliku onoga što je izlagano na ovoj temi.
Valja dodati da karma jeste način funkcionisanja života u nižim svetovima ali Karma je samo još jedan naziv za Zakon Uzroka i Posledica koji je još poznat kao Zakon Zub za Zub ali i Kako poseješ tako i žanješ (u Hrišćanstvu). Dakle, samo naše nepoznavanje misli da smo na Istoku otkrili nešto novo i da toga nema u drugim učenjima ili religijama. Na karmu se može uticati na jedan jedini način a to je da živimo u skladu sa Zakonom Ljubavi. Nikako drugačije.
Mnogi se boje svoje Karme ili svojih dugova iz ranijih života ne shvatajući da je Karma način učenja ljubavi i odradjivanje ima za cilj da nas nauči kako da više i jaće volimo ljude oko sebe, ostali živi svet ali i Samog Boga.
Svako učenje ili religija koji osnovnu suštinu života ignorišu, a to je Ljubav, oseudjeni su na neuspeh i jalovost.
Mnogi jure za Istočnjačkim učenjima samo zato što su koji od nedavnih ili možda baš poslednji život imali negde na Istoku i sledili su neko od tih učenja. Sada podsvesno teže tamo a da ni ne shvataju da su se našli u drugom podneblju da bi otkrivanjem i sledjenjem nečg novoh sebe bolje izbalansirali. Taj proces teče sve dok osoba ne prepozna i prihvati živa učenja Svetoga Duha na čijem čelu uvek stoji pravi i jedini predstavnik Boga u svim svetovima.
Nijedna religija nije živa religija ako na njenom čelu ne stoji živi duhovni učitelj koji je predstavnik Boga i koji jedino može ljudima objasniti prave principe duhovnog razvitka i koji im jedino može odgovoriti na njihova pitanja. Ne on kao fizičko biće već ona kao Duhovno biće budući da on poseduje sveprisutnost i uvek je tu da pomogne sa Unutarnje strane...


:ok:
Дао бих ти репутацију, али се не слажем са целом поруком.

За нас Православне Бог лично је духовни учитељ. Он зна шта нам треба, ми не знамо. Зато се молимо да буде воља Божја. И лично не верујем да било који духовни учитељ осим Бога може да нас познаје изнутра. Духовно везивање за друге људе, или створене ентитете у најширем смислу, није добро, јер не може творевина да прими благодат од друге творевине, али може од Творца који ју је створио. И зашто би неко тражио помоћ од другог човека, кад може од Бога лично? Мислим да је твоја прича о живим учењима Светог Духа ОК, и у принципу исто се дешава у Православљу када се верник активно бави својом вером и Црквеним животом. Свети Дух као Бог наравно може да делује и на оне који нису Православни јер Бог може шта хоће, једино што у Православљу имамо сигуран пут ка Светом Духу. Можда је ово мала дигресија на тему, али имао сам инспирацију.
Milsu,
svidja mi se tvoj komentar iz dva razloga. Što nosi istinu u sebi i što je pisan blkagim jezikom čak i tamo gde ima neslaganja. To je ono što bi trebalo da odlikuje svakog od nas ko poželi baviti se aktivnijim duhovnim razvitkom.
(Pre nego nastavim reći ću da nisam na Forumu da bih prikupljao reputacije kojima bih nekome rekao da se ono što pišem drugima dopada ili ne. Jednostavno sam tu da kažem nešto od mojih saznanja u procesu istraživanja koja će neko možda prepoznati i odlučiti da proba nešto od onoga što izlažem. Šta je to? Ništa više do li pevušenje svetog i drevnog imena Boga na dnevnoj osnovi od 10 min sa kontemplacijom još 10 minuta. I to je sve. Onaj ko bude probao duhovnu vežbu za jedno mesec ili dva dana znaće za sebe.)
Da nastavim:
Potpuno je tačno da je Sveti Duh taj koji zna šta svakom od nas treba pa je zato Sveti Pavle rekao sledbenicima: "Molite se braćo ali jedino Sveti Duh zna šta vama treba..." Tačno je da je najispravnija molitva, "Bože neka bude volja Tvoja," a na nama je da oslušnemo i prepoznamo šta Bog nama govori. Ali postoji još jedan stih Svetog Pavla koji skriva važnu istinu, "Iako sa vama nisam u fizičkom telu ja sam sa vama u duhu (duhovnom telu)..." (Ovaj poslednji, parafrazirani, citat govori jednu veoma važnu osobinu sveprisutnosti duhovnih velikana kakvim je postao sveti Pavle.)
Preveliki broj ljudi, u skoro svim religijama upražnjava molitve u stilu, 'Bože ja znam šta meni treba a na Tebi je da mi ispuniš želju. Ukoliko to ne učiniš više neću verovati u Tebe." Verujem da ćeš se sa ovim složiti.
Zato bih odmah preporučio zgodnu duhovnu vežbu u smislu, "Danas slušam šta mi Bog govori!" Način da se sluša šta Bog govori nama kao Duši navešću kasnije.
Nesporno je da nama nije potreban čovek posrednik izmedju Boga (odnosno Svetog Duha) i nas samih. To i nije svrha Duhovnog učitelja. Njegova uloga je potpuno nejasna ljudima.
Čitaj polako.
Sveti Duh (sa više destina različitih imena) jeste poznat i pod imenom Reč ili Reč Božja pa zato i stoji u Bibliji da, "Ko sluša Reč Božju više ne umire..." Ovo svakom ko je svojim unutarnjim osećajem proučavao Bibliju moglo je da nametne pitanje, 'Šta je to Reč Božja?" i da posle toga ne nadje mira dok ne dobije ispravan odgovor. Sveti Duh je Reč Božja i on se sastoji od dva aspekta - duhovne Svetlosti i Zvuka koje mi kao Duša možemo iskusiti. O tome su govorili mnogi u Hrišćanstvu (bar o Svetlosti) a poznata su i iskustva Svetog Pavla sa Svetlošću dok je putovao za Damask....
Nijedan duhovni učitelj bilo koje prošlosti ili sadašnjosti nije mogao niti je bio Bog niti je bio jedno sa Njim. Takvi su uvek dostizali i dostižu stupanj svesti Svetoga Duha. Takvi duhovni učitelji poput Sokrata, Isusa, Rame, Kvecalkoatla i stotine drugih jesu iznosili istinu onog stupnja i obima kakva je m ogla biti shvaćena i kava je bila potrebna stanjima svesti ljudi tih vremena. Ništa drugačije nije danas a neće biti nikada drugačije u bilo kojoj budućnosti. Njihov zadatak nije bio da oni kao fizička strana budu sledjeni već da bude sledjen jedan unutarnji princip kojeg ljudi još nikako da shvate. Postizanjem jedinstva svesti sa Svetim Duhom takav pojedinac je ostvario jedinstvo sa Svetim Duhom koji je sveprisutan, sveznajući i svemoguć. To znači da takva svojstva imaju i duhovni učitelji tog nivoa svesti. (Navešću odmah da tu ne spada Dalaj Lama ali ni Sai Baba ili Ošo i stotine drugih koji kruže danas po ovom svetu.)
Otuda, Isus nije imao drugi deo imena Hrist već je to bio naziv stanja svesti kojeg je dosegao tzv. Bog Svest. Zato i važi onaj stih iz Biblije, "Kada sam u Hristu ja sam drugo biće..." Što znači, Kada sam u tom visokom stanju svesti (Bog-Svest) ja sam biće bez ikakvih ljudskih slabosti i pasija..."
Otuda, čak i danas ili u bilo kojoj budućnosti ako iko želi ostvariti duhovni razvitak neće moći izaći iz reinkarnacionog točka sve dok ne prihvati živa učenja Svetoga Duha na čijem čelu stoji Duhovni učitelj datog vremena. Niko drugi iz bilo koje prošlosti, makako bio veliki u našim očima, neće nam moći pomoći.
To je božanstveni princip.
Ako iko, ko bude pročitao ove reči, želi da proveri neka se moli Bogu da mu da odgovor da li ove napisane reči govore istinu ili laž. Tj. da li uistinu postoji Duhovni učitelj današnjeg trenutka koji je pravi predstavnik Boga u nižim svetovima.

Milsu, nisam protivnik nijednih učenja ili religije pa ni Budizma ili Hrišćanstva jer svako učenje ili religija postoje sa odlukom i dozvolom Boga a zarad potreba ljudi (Duša) koje su na svom putu duhovnog razvitka da se jednoga dana vrate Njemu.

Mnogo je bolje pomoći nekome da se nadje u religiji ili učenjima koja su mu u ovom trenutku potrebna nego li da ga uguramo tamo gde se neće osećati prijatno i gde mu trtenutno ne odgovara iz bilo kog razloga.
Duhovni razvitak svih nas pojedinačno sledi odgovarajuće principe i izuzetno je osetljiva i kompleksna stvar. Daleko od toga da je to samo golo upražnjavanje nekih religijskih pravila i sledjenje dogmi....
Svako od nas mora svoj put odnosno svaki milimetar svoga puta da zaradi u punoj ceni. Jer, svako od nas jednopga dana mora osvojiti upravo to najviše stanje svesti, Bog-Svest, i vratiti se u Carstvo Božje. Ništa niko od nas neće dobiti na poklon.
Tačno je da tu ima veliku ulogu Milost Božja ali na nama nije da je izmolimo već da i nju zaradimo svojim zalaganjem, trudom i radom a pre svega ljubavlju u našim srcima.

Verujem da ćeš shvatiti da nisam pisao da bilo koja učenja ili religiju potisnem ili negiram. Naprotiv, one su nas podizale i pomagale pa to još uvek čine a na nama je da sa sobom učinimo najbolje što znamo i umemo.

Oh da, umalo da zaboravim na obećanu duhovnu vežbu, "Danas slušam Boga." Nju ću kasnije prikačiti.
 
Poslednja izmena:
Јавља се питање терминологије као "проблем", јер различитим изразима можемо назвати исте појмове, а онда нисмо сигурни да ли је то исто или различито. Када кажеш "Бог Свест", мени то звучи као неко секташење, међутим ако тим изразом мислиш на "живот који је у потпуном сагласју са Светим Духом", онда могу то да прихватим. Ако кажеш да имаш жива учења Светог Духа ван Православља, ја прво могу да посумњам, али онда морам да закључим да заправо не знам, и да је то ипак могуће ако је то Божја воља, то јест воља Светог Духа, да делује на начин на који жели и на кога жели. Слажем се и да свака религија носи део истине у себи, међутим верујем да само Православље као религија има благослов Светог Духа. Верујем да припадници других религија могу задобити благодат Светог Духа уколико их он препозна као своје, али да њихове религије као такве немају благодат. Зашто то верујем, па пре свега из интуитивног осећаја да Срби и Руси имају праву веру, затим из вековног искуства Православља које се у пракси доказало као права вера.

Оно са чиме се не слажем или што не разумем је питање "духовног учитеља данашњег тренутка", не знам о коме говориш и на кога мислиш. Свакако се не могу сложити да је Исус само духовни учитељ, пошто је он за нас Бог, то јест и сасвим Бог и сасвим човек у исто време. У реду, и у Православљу постоје духовници којима се човек може обратити да га воде кроз веру, по правилу монаси. Или, постоје светитељи којима се обраћамо, попут Светог Павла, који су за земаљског живота достигли сагласје са Светим Духом. Ипак, важнији од тога је директан контакт са Богом, на пример када преко Светог Причешћа уносимо у себе живо Христово тело које постаје део нашег тела, и живу Христову крв која почиње да струји нашим венама, уносимо у себе Богочовека да бисмо постали Човекобог. (Неверници ово називају људождерством, међутим они занемарују чињеницу да је Исус Христос жив, тако да ми њега не једемо, већ постајемо део живог њега и он постаје део живих нас.)

Хм, и као члан Цркве, не смем да примењујем никакве духовне вежбе коју су ван Цркве.
 
Razumeo sam tvoj komentar. Iz tih razloga ću se suzdržati od dalje diskusije. Ako nekada bude bilo pitanja o kojima bi trebalo porazgovarati, biću voljan da popričamo.
Pitanja su prava onda kada u nama samim već čuče odgovori i razumevanja a neko spolja je tu samo da nam da potvrdu da smo na doborm putu. Mnogi odgovori na naša pitanja ne bi trebalo da dodju ranije nego što ih poželimo saznanti i možemo razumeti i prihvatiti.
 
Ponekad i to bas u zadnje vreme kad se razocaram u ljude, drustvo dobijem zelju da odem, spakujem stvari, odem tamo kod budistickih monaha na otprilike 6 godina, da jos bolje upoznam sebe, smirim i duh i izbacim svu tu negativnu energiju, da me tih sest godina poduce kako da spojim duh i telo, da se razvijem duhovno i fizicki, sredim misli ali ne znam da li uopste oni primaju takog nekog kao mene, strance i to badava bez dinara u dzepu, nekog ko je jedva uspeo da dodje do njih obezbedi put da stigne tamo, mislim da je to ako se ne varam samo na filmovima?

Mislim sta treba da kazem, odem tamo stignem do neki manastir i udjem onako u njega i poklonim se i kazem nemam nista primite me ako hocete jer strasno zelim da mi preneste vasu mudrost znanje jer sam razocaran i zelim da pokusam da se osetim kao da sam ponovo rodjen?

Naravno posle toga mogo bih da zamislim ako se ne varam pogledali bi me ko ludaka nasmejali se i pokazali bi mi put iz hrama ako se ne varam?

A posle kako i cime da se vratim kuci to samo bog zna...
 
bo%C5%BEi%C4%87na%20jelka2.jpg


Svaki Alhemičar treba da podigne Stablo svoga života, Božićnu jelku: svetla (sijalice) koja osvetljavaju podsećaju nas na potpuno razvijene čakre u kičmenom stubu. Na vrhu sjaji zvezda koja predstavlja čakru krune, zvanu još i lotus sa hiljadu latica ili čakra Sahasrara.
Drama dostiže vrhunac dolaskom Božić Bate. Božić Bata nas podseća na Starca Dana (Otac naš koji je na nebesima, Keter) koji donosi poklone za autentične ljude: za one koji su ponovo osvojili detinjstvo u svojoj pameti, srcu i seksu. Božić Bata ulazi u našu kuću kroz odžak (kičmeni stub) i ostavlja svoje poklone u našoj obući, što bi značilo da nas poziva da nastavimo naš put prema Apsolutnosti.
 

Back
Top