Evo je:
https://rijksmuseum.nl/images/shop/product/5026
Nalazi se u Rijksmuseum (valjda se prevodi narodni?) u Amsterdamu.
Na reprodukcijama se ne vidi nista. Treba naci neku vecu reprodukciju na netu. Ono sto je cudno to je onaj Rembrantov potez, nonsalantno, velikom cetkom, po izradjenoj pozadini: i eto sake, ljudskog lica ili cipke: odaljis se tri metra i sve je tu. Pridjes: impresionisticka slika, mozda cak i apstrakcija, potezi i povrsine se redjaju u nekom magicnom ritmu... Pridjes i vidis: dat ti je celi svet na raspolaganju, polje za meditaciju, poklon naseg brata Rembranta, da se kroz vreme nalazimo tu i sa njim druzimo. On je slican Leonardu: voli da deli znanje sa najupornijima.
Radim sa tim starim holandskim bojama. Daju garanciju da je sve radjeno rucno, pigmenti mleveni kao sto su to radili stari majstori itd. Stvarno boja je toliko zasicena pigmentom za ne poverovati: dodas na paletu malo a traje kao da si isipao sleper... Ne mogu samo njih da si priustim (jedna tuba kosta kao celokupna paleta drugog proizvodjaca.) a i lepo je mesati ih sa ostalim bojama, koje imaju drugu viskoznost i raspon palete je drugaciji.
Njihovi medijumi su najbolji. Sve po originalnim receptima starih majstora. Kad otvoris bocicu preselis seu Vermerov (ver Meer) atelje...
Paleta: sve sto moze da se nadje. Jer nikad se ne zna sta ce se desavati u toku slikanja. Nesto u zadnje vreme volim da kupujem male tube raznih violet i ljubicastih. Lime green. ma sve. Probam sve boje, mesam ih eksperimentalno sasvim drugacije od onoga sto sam ucila, trazim ih, izazivam da mi se otkriju.
Volim svaki ton da bude magija.