mediji o karadzicu.

[adem_ks]

Karadžićeve novčane mahinacije
24. jul 2008. | 11:23 -> 16:20 | Izvor: B92, FoNet
Sarajevo -- Za ime Radovana Karadžića, osim ratnih zločina, vezuju se i brojne finansijske malverzacije, kao i to da je nehuman i neodgovoran.

Radovan Karadžić odneo 36 miliona maraka iz Narodne banke RS, tvrdi Milorad Dodik (FoNet)

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je 2005. da je Radovan Karadžić odneo oko 36 miliona maraka iz Narodne banke RS. "Postoje dokumenti o tome da je Karadžić u proleće 1997. godine u torbi iz Banjaluke odneo 36 miliona maraka", rekao je Dodik 2005. I Biljana Plavšić ga je u svojoj knjiiz optužila za prevaru, nehumanost i neodgovornost.

"Prvo je iz trezora Narodne banke RS uzeo apoene u vrednosti od 28 miliona maraka, a drugom prilikom još osam. Tada je već bio smenjen i krio se od ruke međunarodne pravde", rekao je on.

Dodik je to rekao u intervjuu za Dnevni avaz 31. marta 2005. godine. Podsećajući na te tvrdnje, list ukazuje da je Dodik obrazložio da to krivično delo "nikada ne zastareva i ako neko hoće da pokrene istragu, može to i danas učiniti".

"Nedugo nakon ovog intervjua Dodik je seo u stolicu predsednika Vlade RS, ali nikada od tada nije pokrenuo istragu o pljački novca za koju je tvrdio da poseduje dokaze. Umesto toga, danas obećava pomoć Karadžićevoj porodici", konstatuje Dnevni avaz.

U istom intervjuu Dodik je, odgovarajući na pitanje kada se može očekivati da Karadžić i Ratko Mladić napokon otputuju u Hag, odgovorio da "ne bi da bude vidovnjak u tom pogledu", ali da ono što zna jeste da to zavisi od organa vlasti, "pre svih, u Srbiji".

Inače, Karadžić je i tokom 80-ih optuživan za prevare. Zbog optužbi da je državnim novcem sagradio vikendicu na Palama, 1. novembra 1984. godine je otišao u sarajevski istražni zatvor, ali je, u nedostatku dokaza, pušten nakon 11 meseci.

U Sarajevu je 26. septembra 1985. osuđen na tri godine zatvora zbog pronevere i prevare, ali kaznu nije odslužio.

 

[adem_ks]

Plavšićeva: Nehuman i neodgovoran

Biljana Plavšić, koja je bila je potpredsednica Republike Srpske u vreme kada je Karadžić bio predsednik, u svojoj knjizi "Svedočim", napisanoj u zatvoru, optužila je Karadžića da je rat koristio za lično bogaćenje.

Ona je objavila detalje koji su, kako je napisala, ukazivali na to koliko je Radovan Karadžić bio nehuman i neodgovaran čovek i da mu do naroda uopšte nije bilo stalo.

U predvečerje rata u Bosni, rukovstvo Srpske demokratske stranke (SDS) više je brinulo o novcu nego o ljudima. Biljana Plavšić navodi da je pohlepa bila prisutna već na prvom zasedanju Skupštine srpskog naroda BiH 1991, kada se u pauzi zasedanja tražilo da SDS uloži devize za otkup hotela Holidej In. Sa rasplamsavanjem rata, sve više se priča o švercu.

Prenosimo nekoliko hronološki poređanih citata iz njene knjige.

- "Prvo zasedanje Skupštine srpskog naroda BiH do 25. 10. 1991. u Plavoj sali skupštinskog zdanja. Izabran je predsednik Skupštine Momo Krajišnik. Ali iza pauze podeliše nam neke kartone, vidim da se radi o nekim parama. Vidim da SDS traži da se ulože devize za otkup hotela Holidej In. Kada sam pitala Karadžića da mi protumači onaj papir, reče da od nečega stranka mora živeti.

Ako sam u nekom pogledu idealista, ipak nisam izgubila smisao za realnost da se od nečeg mora živeti. Ali zar ovaj događaj, srpska skupština, ne zaslužuje posebno poštovanje? Zašto se sa zahtevom za pare nije moglo pričekati još koji dan? Već tada je pohlepa bila prisutna.

Tih dana se pričalo o sumnjivim poslovima Ljiljane Karadžić i Miroslava Toholja oko kioska lista ’Javnost’. Odbijala sam da to slušam. Mislila sam, što bi se supruga predsednika petljala u nečiste poslove. Kasnije, kako je vreme proticalo, uverila sam se da upravo ona ima afinitet prema nezarađenom novcu..."

- "Uveliko se priča o švercu, ali ja to odbijam, ne mogu da verujem da se to prakticira uz blagoslov Radovana i Mome i da oni dele dobit. Bilo mi je jasno da su po uzoru na komunističko rukovodstvo pribavili sebi sve privilegije jer je to karakteristika svih skorojevića, a takvi su oni, ali ne prihvatam da se bave švercom u ratnim vremenima.

Kakvi su to ljudi? Pa, to nisu Srbi i ja u to ne mogu poverovati. I dok se ja nadam da Radovan i Momo nisu upleteni u to, na moje pitanje Radovan odgovara:"Treba od nečeg živeti!" Isti odgovor kao i pre rata, kada je bio hotel Holidej In. A šta je sa nesretnim narodom, i on mora da živi, ja ih pitam, a Radovan kaže svoju omiljenu uzrečicu: 'Neka narod ide u p... m...'."

- "Jedna žena drži u naručju bebicu i kuka, udara se po grudima, jer je na putu koji je prešla izgubila devojčicu od devet godina. Ovo je samo jedna od priča, a svako od njih koji beže pred neprijateljem ima svoju i svaka je gora od one prethodne. Imaju pravo što optužuju rukovodstvo, a ja nemam pravo da stojim na kamionu i da ih sa visine gledam, nemam pravo na trun odbrane, bez ikakvog komenatara ih slušam...

Na povratku sa Sokoca u bašti vidim Radovana i njegovu suprugu, upravo su ručali. Ja mu referišem o zbivanjima na Sokocu i o jadnim goraždanskim izbeglicama. Nakon deset minuta njegova supruga Ljilja traži da odmah krenu jer ona to ne može slušati, a osim toga im se žuri. Radovan pođe za njom, ne upitavši ništa, ne prozborivši nijednu reč. Tako je to bilo tada i na žalost ponoviće se još više puta za vreme rata.

Uvek je bila prisutna nezainteresovanost za ljudsku muku ili ne samo to nego Radovan daje do znanja da neće dozvoliti da ga neko optereti tuđom tragedijom."

- "Na jednoj sednici Predsedništva, neposredno nakon mog izlaska na Pale, pitala sam da li imamo novaca da angažujemo neku stranu agenciju za odnose sa javnošću. Neko je morao saopštavati o tragediji Srba u Sarajevu, o logorima u Hercegovini, masakrima srpskih sela u istočnoj Bosni... Radovan je to sumirao u jednoj rečenici: "Mi nemamo za to para, ali istina će izaći na vidjelo".

Već tada su Radovan i Momo raspolagali velikim novcem koji nije njihovo vlasništvo, a što se tiče istine, i danas se borimo za nju i niko neće da se čuje. Obojica, ali i Koljević, bili su tada u kontaktu sa našom dijasporom. Upravo negde u avgustu dođe jedan naš čovek iz Švajcarske, zatekla sam ga kod Krajišnika. Nisam imala nameru da ih prekidam i htedoh da izađem, ali me Krajišnik zamolio da ostanem.

Čovek je doneo spisak imena Srba koji su dolazili u različitim vremenskim razmacima u posetu našim ljudima u Švajcarsku. Često su po njima slali novac u otadžbinu da pomognu stranku ili za neku namensku potrebu.

To je bio dugačak spisak onih koji su preuzeli novac i svojim potpisom to potvrdili i nema sumnje da su taj novac predali da se namenski potroši. Sve je bilo jasno i regularno do jednog, najvećeg novčanog iznosa, koji je preuzeo Radovan Karadžić, a odbio je da potpiše, još ih je izgrdio kako mogu od predsednika da traže potpis...

Da mu je to bila navika i praksa pokazao je još jedan slučaj, kojem sam takođe bila svedok. Mislim da je to bilo 1994. godine u Bijeljini, gde je održan sastanak humanitaraca, te su se okupili predstavnici mnogih humanitarnih organizacija iz dijaspore.

Među njima i Mićo Kojić iz Frankfurta, čestiti i vrlo požrtvovan čovek. Ja nisam prisustvovala sastanku humanitaraca u Bijeljini, a Radovan jeste. Dan posle sastanka došao je Mićo Kojić u moj kabinet zabrinut, moli da mu pomognem i objašnjava da je u Bijeljini dao 150.000 nemačkih maraka Radovanu i pripremio je potvrdu da mu potpiše. Ovaj je uzeo pare i rekao da on ne daje potpise na potvrdu...

Inače mi je Mićo rekao da mu je poznat Radovanov manir, razgovara dugo sa ljudima, ali kad primi novac, odmah prekida razgovar sa obrazloženjem da mu se žuri. To su i drugi pričali koji su bili u sličnim situacijama. Radovan Karadžić je iznad svega voleo novac, ali onaj do kojeg se dođe na lak način. Na ovu temu ima mnogo sličnih priča, ali ja ovde govorim o onome o čemu mogu svedočiti.

 

[adem_ks]

PORTPAROL TUŽILAŠTVA ZA RATNE ZLOČINE BRUNO VEKARIĆ O IZRUČENjU NAJTRAŽENIJEG HAŠKOG OPTUŽENIKA TOM SUDU
Karadžić u Hagu iduće nedjelje

Karadžić će u Srbiji imati pravni, odnosno stručni tim, koji će mu pomagati u odbrani, ali će se pred Haškim sudom braniti sam, precizirao Karadžićev advokat Svetozar Vujačić

Beograd, 23. jula – Tačan dan izručenja Radovana Karadžića Haškom tribunalu još uvijek se ne zna jer to zavisi od rokova koji će biti iskorišćeni prilikom odlučivanja o žalbi za izručenje Tribunalu, objasnio je portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić. On je najavio mogućnost i da Karadžić bude u Tribunalu tokom vikenda ili ili početkom iduće sedmice.

Međutim, Karadžićev advokat Svetozar Vujačić odbacio je mogućnost da Karadžić bude u Hagu tokom vikenda, i najavio da će žalbu na rješenje o izručenje Karadžića Hagu poslati u petak.

Vekarić je objasnio da nakon primljene žalbe od Karadžićevog advokata sudsko krivično vanraspravno vijeće ima tri dana da donese odluku o toj žalbi i da se sve završava potpisom Ministarstva unutrašnjih poslova.

“Realno je očekivati da to bude ponedjeljak ili utorak, a može biti i ranije - sve zavisi kada će zasjedati Vijeće", precizirao je Vekarić.

"Karadžić će u Srbiji imati pravni, odnosno stručni tim, koji će mu pomagati u odbrani, ali će se pred Haškim sudom braniti sam, oduševljen je Šešeljevom odbranom”, precizirao je Vujačić, najavivši da će jedan od članova tima za odbranu biti prof dr Kosta Čavoški.

Vujačić je novinarima rekao da su Karadžića ošišali i obrijali u pritvoru, kao i da se izvanredno fizički i psihički osjeća.

"Moj brat, advokat i ja nemamo ama baš nikakvih zamjerki na ponašanje zaposlenih koji su veoma korektni", rekao je Luka Karadžić, (brat Radovanov) govoreći o tretmanu u pritvorskoj jedinici Specijalnog suda.

Inače, policija se još uvijek nije oglasila kako je Karadžić došao do dokumenata na ime Dragan Dabić, a neki mediji su objavili da je ta lična karta izdata u Rumi.

Policija čuva važne objekte
Iako danas nije bilo okupljanja simpatizera Radovana Karadžića, u Beogradu su pored važnih zgrada i dalje primjetne pojačane policijske snage.

Međutim, policija tokom dana nije ništa saopštavala o stanju bezbjednosti u Beogradu, a u utorak je saopštila da je “stepen bezbjednosti zbog Karadžićevog hapšenja preventivno podignut na viši nivo”.
Protest desničarskih organizacija


Nekoliko stotina pristalica desničarskih organizacija među kojima su bili i poslanici Srpske radikalne stranke okupili su se na Trgu Republike i šetali centralnim gradskim ulicama protestujući zbog hapšenja Radovana Karadžića.

Šetnja centralnim gradskim ulicama prošla je bez većih incidenata, a jake policijske snaga obezbjeđuju državne institucije i ambasade. Manji incident se desio kada su demonstranti zastali ispred zgrade Turske ambasade i gađali policiju, ali policija nije reagovala.

Demonstranti su skandirali: “Izdaja”, “izdaja” i pominjali imena Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Demonstranti su napadali novinare a novinarka agencije “Srna” je fizički napadnuta kao i njen kolega kada je pokušao da joj pomogne. Takođe demonstranti su napali i novinare TV BN (televizija Bjeljina). Snimatelju TV B92 oštećena je kamera, gađani su gumenim crijevom, a snimatelja agencije Fonet pogodili su flašom u glavu.

Po povratku iz šetnje na Trg Republike demonstranti su zapalili zastavu Socijalističke partije Srbije i uzvikivali: "Tadiću, ustašo" i "Nož, žica, Srebrenica".

 

[adem_ks]

Dokumente Karadžiću izdala tajna služba?
Piše: Miloš Vasić, novinar tjednika Vreme

Sada kad je sve završeno i dok haaški optuženik Radovan Karadžić čeka avion za Scheveningen u VIP salonu Specijalnog suda u Beogradu, postavljaju se razna logična pitanja. Kako se netko toliko markantan i medijski poznat mogao skrivati punih 12 godina? Odakle mu osobni dokumenti te kvalitete i očito nesporni? Od čega je živio sve te godine?

Pitanja su to osjetljiva, kao i uvijek kada je o haaškim optuženicima riječ, naprosto zato što iza njih uvijek stoji država - barem u jednom razdoblju skrivanja. To je pojava općepoznata i u Hrvatskoj i u Srbiji, a potječe iz moralne i intelektualne insuficijencije tadašnjih režima koji od takvih prvo naprave heroje, a zatim su prisiljeni hvatati ih i izručivati. Karadžić nestaje “ispod radara” negdje 1996., iako je tadašnji SFOR u Bosni i Hercegovini imao nekoliko prilika da ga uhvati, ali ih je propustio iz neobjašnjivih razloga.

Neki autori tvrde - namjerno, zbog tajnih dogovora s velikim silama. Trezveniji promatrači smatrali su da je potraga gubitak vremena, kao što je gubitak vremena bio tražiti Mladića po šumama i gorama ili Gotovinu po Zagori. Gotovo je sasvim izvjesno da su protuobavještajne mreže namjerno širile ciljane dezinformacije. Radovan Karadžić, dakle, uhvaćen je u gradskom autobusu. Svjedok veli da su mu prišla četiri mlađa čovjeka, pokazali mu značke i ljubazno ga izveli van.

Čini se vjerojatnije da je uhićen u petak, jer srbijanska služba sigurnosti BIA (Bezbednosno informativna agencija) voli neko vrijeme biti nasamo s klijentima. Karadžić je imao osobne dokumente na ime Dragan Dabić, vrlo uvjerljivog izgleda, dapače autentičnog, jer nisu bili krivotvoreni, što se odmah vidi.

Ostaje, dakle, pitanje tko mu je te dokumente i kada izdao, što će biti rasvijetljeno na vrijeme. Neki izvori već tvrde da mu je te dokumente izdala Državna bezbednost još 1998., što objašnjava njegov smiren i siguran život.

A što je Radovan Karadžić radio? Bio je “bijeli mag”, “bioenergetičar” i “duhovni istraživač”, dakle pripadnik profesije marginalne i po prirodi stvari hohštaplerske, jednom riječju - šarlatan. Ljudi koji su ga poznavali još prije rata kažu da to nije nikakvo iznenađenje: Radovan je uvijek bio takav, kockar, varalica, ekstrovertni šarmer i mistifikator. Sjetimo li se njegove burne političke karijere - sve je jasno.

Jedva da ima mjesta sumnji da BIA nije znala i za tajni identitet “Dragana Dabića” i za njegovo kretanje. Pitanje je bilo samo kada će Radovanu Karadžiću isteći rok trajanja. Trenutak je odabran s profinjenim smislom za pakosni humor: tek što je socijalist Ivica Dačić preuzeo ministarstvo unutarnjih poslova i četiri dana nakon što je sjajni i pošteni policajac Saša Vukadinović postao direktor BIA-e.

Vukadinović, naime, još nije ni pregledao svoje direktorske ladice, a već su njegovi operativci došli s Karadžićem na tanjuru s plavim rubom. Sasvim nevini Ivica Dačić bio je samo neugodno iznenađen uhićenjem. U ponedjeljak u noći on izdaje priopćenje da MUP nema veze s tim. Tek će se Dačić naslušati optužbi za “veleizdaju” i “bratoubojstvo” od dojučerašnjih saveznika iz Radikalne stranke i DSS-a. Praf mu budi, što vele Zagorci.

 

[adem_ks]

Na protestu napadnut snimatelj B92
24. jul 2008. | 12:31 -> 20:04 | Izvor: B92, FoNet, Beta, Tanjug
Beograd -- Napadnut snimatelj TV B92 na današnjem protestu na beogradskom Trgu Republike povodom hapšenja Radovana Karadžića.


Snimatelj B92 Boško Branković prebijen je večeras na mitingu predstavnika nacionalističkih organizacija i Srpske radikalne stranke, na protestu zbog hapšenja haškog opruženika Radovana Karadžića. Učesnici demonstracija napali su Brankovića u okolini ambasade Turske i razlupali mu kameru. Snimatelj B92 prebačen je na ortopedsku kliniku na Banjici, gde mu je ukazana lekarska pomoć.

Napad se desio kada se razulareni mladić iz kolone koja se kretala pored turske ambasade zaleteo na kamermana B92 dok je snimao kako demonstranti lome fotoaparat fotoreporteru Foneta.

Napadač je šutnuo snimatelja i oborio ga na zemlju, a potom je nastavio da ga šutira i naneo mu više povreda.

Za to vreme masa je skandirala "Udri, udri novinara“.

Pet metara od mesta gde se sve desilo stajali su policajci pod punom opremom za razbijanje demonstracija, koji nisu ništa učinili.

Ovom incidentu prethodio je napad na fotoreportera Foneta, kome su demonstranti razbili fotoaparat.

Podsetimo, zamenik predsednika Vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je, povodom pretnji novinarima i snimateljima, koji su 13. jula bili na licu mesta ubistva Saše S. na bazenu u Zaječaru, naložio da se novinari zaštite po svakom osnovu od bilo koje vrste pritiska i napada, kako bi mogli objektivno da informišu javnost.

Policija je tadašnji napad na novinare kvalifikovala kao ometanje službenog lica u obavljanju svog posla, a ministar policije Ivica Dačić tada je najavio da će se tako i ubuduće postupati.

Skup pristalica haškog optuženika Radovana Karadžića završen je oko 18:30 sati posle obraćanja potpredsednika Skupštine Srbije Božidara Delića.

Nekoliko stotina ljudi okupilo se danas da protestuje zbog hapšenja Karadžića. Policijske snage u opremi za razbijanje demonstracija bile su raspoređene ispred državnih institucija u ulicama kojima se kreću demonstranti.

Predstavnici nacionalističkih organizacija, posle okupljanja na Trgu Republike, otišli su u protestnu šetnju gde su napravili nekoliko incidenata. Demonstranti su krenuli Dečanskom ulicom ka Bulevaru revolucije, a zatim skrenuli u Ulicu Kneza Miloša.

Najpre su bacali petarde ispred ambasade Turske, a zatim se izdvojila jedna grupica koja je fizički napala snimatelja Televizije B92 i udarila ga nekoliko puta. Policija nije bila u blizini kada se dogodio incident, a snimatelj RTV B92 zadobio je povrede noge.

Demonstranti su zatim ušli u ulicu Kralja Milana, gde su se na nekoliko minuta zadržali kod zgrade Narodne skupštine i Predsedništva, upućujući uvrede predsedniku Srbije Borisu Tadiću.

Na čelu kolone blii su Radovanov brat Luka Karadžić sa narodnim poslanicima Srpske radikalne stranke Vjericom Radetom, Lidijom Vukićević, Gordanom Pop Lazić i drugima.

Okupljeni, kojih je bilo oko 300, nosili su zastave SRS i slike sa likom Karadžića i drugog haškog optuženika Ratka Mladića. Takođe, nosili su i zastave sa likom lidera SRS Vojislava Šešelja i plakate sa natpisom "Ulica Ratka Mladića".

Demonstranti su se Ulicom Kralja Milana zaputili ka Trgu republike, gde su završili protest. Na njihovoj trasi nije bilo mnogo policije, ali su u okolnim ulicama stacionirane snage u opremi za razbijanje demonstracija.

 

[adem_ks]

Predstavnici Srpske radikalne stranke učešćem na protestima i izjavama otvoreno su stali na stranu haškog optuženika Radovana Karadžića.

"Luda kuća" nelegalan objekat

Kafana "Luda kuća" na Novom Beogradu, gde je često dolazio Radovan Karadžić, nelegalni je objekat, jer nema građevinsku dozvolu, saopšteno je danas iz te opštine. Objekat je bespravno sagrađen i postoji rešenje staro devet godina o njegovom rušenju, navedeno je u saopštenju.

Navodi se i da je vlasnik kafane Tomaš Kovijanić podneo zahtev za legalizaciju u novembru 2003. godine, ali da je legalizacija odbijena. Rušenje objekta bilo je zakazano za oktobar 2006, ali je vlasnik zajedno sa članovima udruženja "Opstanak" to fizički sprečio.

Opština Novi Beograd navela je da je Kovijanić vlasnik još dva nelegalna objekta na teritoriji te opštine, kao i da je jedan od glavnih organizatora aktivnosti udruženja "Opstanak". Ta organizacija, kako se navodi, fizički sprečava organe opštine i MUP-a u izvršenju rešenja o uklanjanju bespravnih objekata.



Predstavnici Srpske radikalne stranke, sa Nemanjom Šarovićem na čelu, prošli su posle sednice Skupštine opštine Voždovac pored zgrade Specijalnog suda u Ustaničkoj ulici pevajući četničke pesme i skandirajući "Rašo, Srbine".

Haški optuženik Radovan Karadžić nalazi se u pritvorskoj jedinici Specijalnog suda.

Grupu je činilo 20-ak odbornika Skupštine opštine Voždovac, koja se nalazi odmah pored zgrade Specijalnog suda, kao i poslanika SRS-a u Skupštini Srbije, koje je predvodio Nemanja Šarović.

A Rašo Vučinić, mladić koji tvrdi da je guslao zajedno sa Radovanom Karadžićem u restoranu "Luda kuća" na Novom Beogradu, jedan je od privedenih u noći kada je grupa radikala protestovala na beogradskom Trgu Republike zbog hapšenja Karadžića.

On se tada sa još nekolicinom istomišljenika sukobio sa policajcima zbog čega je bio priveden. Vučinić je, inače, odbornik Srpske radikalne stranke u Skupštini grada.

Zamenik predsednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić najavio je za utorak miting u Beogradu pod nazivom "Za očuvanje demokratije, a protiv diktature koju zavodi Boris Tadić".

Nikolić je, na konferenciji za novinare, na miting pozvao Demokratsku stranku Srbije, Novu Srbiju i "sve čestite ljude" iz Socijalističke partije Srbije "koji nisu znali šta će Ivica Dačić da uradi".

Pravobranilaštvo sprema krivične prijave

Gradsko javno pravobranilaštvo podneće krivičnu prijavu protiv organizatora protesta na Trgu Republike, u kom su demonstranti koji su protestovali zbog hapšenja Radovana Karadžića polomili sklupture izložene na BELEF-u.

Prijavu najavljuju i organizatori Beogradskog letnjeg festivala.

Oko 20 odsto umetničkih dela koja su bila izložena na Trgu republike u okviru manifestacije BELEF, potuno je uništeno. Demonstranti su sklupturama gađali policajce, a u neredima su polomljeni i izlozi na nekoliko prodavnica u centru grada.

Gradsko javno pravobranilaštvo sutra će podneti krivičnu prijavu zbog nasilničkog ponašanja protiv nepoznatih osoba.

U javnog pravobranilaštvu kažu da je tužba poruka onima koji lome Beograd da takva dela nikada više neće proći nekažnjeno.

Oko 1200 skulputra, na kojima je 125 umetnika radilo godinu dana, bilo je izloženo na ulicama Beograda od 15 jula, a prema rečima direktorke BELEF-a Milene Stojićević, sve do protesta, nijedna od njih nije ni najmanje oštećena.

Organizatori BELEF-a u utorak su, kada se prvi talas demonstranata razišao, zajedno sa prolaznicima dela sklonili u pozorište Boško Buha i zgradu Kulturnog centra.

 

[adem_ks]

ANEM i NUNS protiv napada

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) pozvalo je danas policiju i nadležne državne institucije da zakonskim merama suzbiju rušilačko ponašanje i fizičke nasrtaje na novinare tokom protesta koji su organizovani zbog hapšenja Radovana Karadžića.

U saopštenju, NUNS je osudio vandalsko ponašanje učesnika protesta zbog hapšenja haškog optuženika Radovana Karadžića i ponašanje funkcionera Srpske radikalne stranke koji javno najavljuju da će svim raspoloživim sredstvima rušiti ustavni i pravni poredak.

NUNS je pozvao najviše državne organe, posebno Vladu Srbije, da javno osude opasne izjave i ulično nasilje i da preduzmu sve mere za očuvanje mira i bezbednosti građana.

"Političko nezadovoljstvo ne moze biti opravdanje za organizatore uličnog nasilja koji se moraju identifikovati i sankcionisati", ocenio je NUNS.

Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) ocenila je da su napadi na novinare tokom protesta zbog hapšenja Karadžića pokušaj kreiranja atmosfere straha i sprečavanja medija da obavljaju svoj posao.

U saopštenju, ANEM je pozvao nadležne da zaštite novinare i javnost koja ima pravo na informacije, kao i da identifikuje napadače novinara i izvede ih pred lice pravde.

Učesnici protesta koje su organizovale desničarske i nacionalističke organizacije, napali su snimatelje novinske agencije Fonet, RTV B92 i novosadske TV Apolo, kao i novinare agencije Srna i RTV BN iz Bijeljine.

DS osuđuje napade

Demokratska stranka najoštrije osuđuje nedopustivo nasilništvo nad novinarima i snimateljima beogradskih redakcija koji profesionalno prate proteste organizovane povodom privođenja Radovana Karadžića.

Demokratska stranka smatra da svaki novinar u Srbiji mora da se oseća slobodno i sigurno u vršenju svog posla, saopštio je DS.

Svojim radom, izveštavanjem i beleženjem događaja, novinari prenose informacije od značaja za čitavo društvo i čine to u interesu građana, zbog čega njihov rad mora biti poštovan, a njihov integritet zaštićen, podseća stranka.

DS podseća organizatore ovih događaja, a posebno pripadnike političkih stranaka koji u učestvuju u protestima, među kojima ima i narodnih poslanika, da je njihova odgovornost da poštuju zakon.

 

[adem_ks]

Karadžić general bioenergetike
24. jul 2008. | 17:24 -> 20:09 | Izvor: B92, Beta
Beograd -- Za vreme bekstva Karadžić je stigao da završi kurs bioenergetike i stekne titulu generala za otrove, zlato i pogodak minskih polja


Radovan Karadžić je kurs završio u Beogradu i sam se nudio da radi u beogradskim ordinacijama, a često je posećivao i skupove Udruženja bioenergetičara, koji su se održavali po Srbiji. Niko od ljudi sa kojima je komunicirao nije znao da je to Radovan Karadžić.

General za otrove, zlato i pogodak minskih polja - tu je titulu Radovan Karadžić alijas Dragan Dabić dobio u školi koja je smeštena u privatnoj kući na Bežanijskoj kosi u Beogradu.

Mina Minić, vlasnik te neobične škole, priča kako je jednog dana Dabić došao sa buketom cveća za njegovu ženu i zamolio da uči kod, kako ga je nazvao, maestra. Od tada je provodio i dane i noći kod čoveka od koga je želeo da izuči zanat.

Minić kaže da nikada nije imao radoznalijeg učenika, pa mu je dao nadimak David jer je, kako objašnjava, Karadžić želeo sve da vidi. Iako nikada nije ni posumnjao u njegov identitet, njegovo ponasanje mu je bilo čudno.

Minić je inače bivši vojnik i član Ruske akademije nauka za tradicionalnu medicinu, za koju je želeo da predloži i Dabića kao svog najboljeg učenika.

Koliko su se sprijateljili govori i podatak da su zajedno počeli da pišu knjigu o tradicionalnoj medicini, ali Minić kaže da mu je Dabić neke podatke o sebi otkrio tek posle nekoliko meseci.

Iako mediji danima istražuju Karadžićev privatni život. Minić kaže da ga nikada nije video ni sa jednom ženom, pa se zato trudio da ga upozna sa svojim prijateljicama, uglavnom udovicama.

Niko od ljudi sa kojima se svakodnevno družio nije uspeo da ga prepozna. Neki od njih, poput Mine Minića, toliko su se zbližili sa njim da je želeo da mu pokloni i deo kuće u kojoj bi mogao da živi stalno.



Sa Karadžićem se svakodnevno nije sretao samo Minić. Tu priliku imali su i u Specijalnoj bolnici za internu medicinu Nova Vita u Rakovici.

Vlasnik klinike kaže da je Karadžić nudio svoje usluge, ali da on ipak nije stigao i da ga zaposli. U klinici su čak Dabića smestili u bolničku sobiu kako bi mu pomogli da reši zdravstvene probleme.

Iako u bolnici kažu da je Karadžić često svraćao i u obližnji manastir u Rakovici, tamo su ekipi B92 rekli da čoveka sa tim imenom i takvim izgledom nikada nisu videli.

Da je Karadžić voleo da šeta po manastirima ukazuje i poseta Ravanici. U manastiru Ravanica to nisu želeli da potvrde, ali ni da demantuju, ali su meštani čuli da je Dabić dolazio.

 

[adem_ks]

Kraj storije o neuhvatljivom Karadžiću
Od podizanja haaške optužnice (1995.) i raspisivanja međunarodne tjeralice (1996.) pa do danas ispletene su bezbrojne priče o tome gdje se Karadžić krije, tko ga štiti, kakve je »dealove« sklopio s međunarodnim čimbenicima …
Slučaj Radovana Karadžića, »najtraženijeg« haaškog bjegunca zapravo je, uz sve ostalo, i vrlo zanimljiva priča o neučinkovitosti međunarodne zajednice u sprječavanju kriza i saniranju njihovih posljedica. Karadžić je, još u vrijeme dok je bilo izgleda da Bosna i Hercegovina prođe mirnu tranziciju, sa skupštinske govornice otvoreno zaprijetio uništenjem jednoga naroda. Govoreći u Skupštini BiH, Karadžić je 14. listopada 1991. zaprijetio kako, u slučaju da Bosna i Hercegovina krene putem koji su pošle Slovenija i Hrvatska, muslimanski narod može nestati.
Nepunu godinu dana nakon prijetnje izrečene u Skupštini BiH, nakon opsežnih političkih i organizacijskih priprema i nekih probnih vojnih akcija (razaranje hercegovačkog mjesta Ravnog), Karadžić je ozbiljno krenuo u projekt proširenja Srbije na 64 posto teritorija BiH, i uništavanje onih koji su bili zapreka njegovoj realizaciji. Stotinama tisuća ljudi u Bosni i Hercegovini tim je projektom bila namijenjena smrt, progon i patnja, glavni grad BiH pretvoren je u golemi koncentracijski logor, na koji bi s Trebevića Karadžić, zajedno s »uglednim« gostima, povremeno »bacio oko«.
Mnoga mjesta i gradovi bili su poprište masovnih zločina nad nesrpskim stanovništvom, otvoreni su koncentracijski logori kakve Europa nije vidjela od završetka Drugog svjetskog rata, a strašna završnica odigrala se u srpnju 1995. u Srebrenici gdje je, naočigled vojnika Ujedinjenih naroda, ubijeno oko 8000 ljudi. Što zbog »podbačaja« vojnih snaga, kojima je na čelu bio drugi haaški optuženik Ratko Mladić, što zbog međunarodnih pritisaka, koji su bitno intenzivirani nakon što je u Bijelu kuću uselio Bill Clinton, Karadžićev plan nije u potpunosti ostvaren - umjesto 64, Srbi su pod svoju kontrolu na koncu stavili 49 posto teritorija BiH, i to, makar formalno-pravno, u sastavu BiH. Crna statistika Karadžićeva projekta je više od 100.000 mrtvih, 13.500 nestalih, više od dva milijuna protjeranih, od kojih se dio uspio vratiti, ali mnogima to iz ovih ili onih razloga nije pošlo za rukom, tako da su stotine tisuća građana BiH u troipolgodišnjem ratu zauvijek izgubili dom…

 

[adem_ks]

deo II

Protiv Karadžića (i Mladića) je 25. srpnja 1995. Haaški sud podigao optužnicu u kojoj ga se tereti za genocid i zločine protiv čovječnosti, pa onda 16. studenoga iste godine još jednu, s sitim kvalifikacijama, ovoga puta za zločine počinjene u Srebrenici.
Iako optužen u Haagu, Karadžić je i dalje sudjelovao u političkom i javnom životu, sve do konca lipnja 1996. kad je ovlasti predsjednika Republike Srpske, koja je Daytonskim sporazumom legalizirana kao jedan od dvaju entiteta Bosne i Hercegovine, prenio na Biljanu Plavšić. Otprilike mjesec dana nakon toga zadnji put je viđen u javnosti.
Zašto ga međunarodne snage nisu uhitile u tih godinu dana od podizanja optužnice do povlačenje u ilegalu? Razlog je, makar onaj koji je kao objašnjenje ponuđen javnosti, vrlo jednostavan: vojnici mirovnih snaga će, izjavio je svojevremeno glasnogovornik SFOR-a Chris Railey, uhititi Karadžića i Mladića samo u slučaju da ih presretnu tijekom obavljanja svakodnevnih dužnosti. A tadašnji glavni tajnik NATO-a Javier Solana je 1998. izjavio da Ujedinjeni narodi nisu NATO-u dali mandat za uhićenje Karadžića i Mladića. Po njegovim riječima, SFOR je uhitio dvije trećine osoba koje je Haaški sud tražio, ali nije dobio UN-ov mandat za uhićenje Karadžića i Mladića. Ka objašnjenje takvog stava međunarodnih snaga u BiH najčešće se isticao rizik koji bi pokušaj uhićenja nosio, budući da je Karadžić, tvrdilo se, imao brojno, dobro opremljeno i uvježbano osiguranje. Od administracije Milorada Dodika se, pak, uhićenje Karadžića i drugih optuženika nije očekivalo, jer bi to bilo prerizično za krhku strukturu postkaradžićevske vlasti.
Od podizanja haaške optužnice (1995.) i raspisivanja međunarodne tjeralice (1996.) pa do danas, ispletene su bezbrojne priče o tome gdje se Karadžić krije, tko ga štiti, kakve je »dealove« sklopio s međunarodnim čimbenicima …
Sve one upućivale su na jedan zaključak - Karadžić je neuhvatljiv i nikada se neće naći pred licem pravde.
Uhićenjem u Beogradu, nakon punih 12 godina uspješnog skrivanja pokazalo se da Karadžić nije u Rusiji, niti na Hilandaru, da se nije zamonašio i »ošišao na nulu«, ali i da je s privođenjem u Haag trebalo pričekati da se neke srbijanske unutarnjopolitičke i neke međunarodne okolnosti »poslože«.
Jugoistok Europe više nije ni nalik onome kakav je bio u vrijeme podizanja optužnice protiv Radovana Karadžića. U Beogradu je na vlasti politička grupacija koja možda nije posve raščistila s nekim političkim mitovima, ali shvaća da Europska unija nema alternativu, a to znači da alternativu nema ni određeni tip političkog ponašanja. U BiH je, barem na razini opće i vlasničke sigurnosti te slobode kretanja napravljen golemi napredak i uspostavljeno stanje koje je dovoljno stabilno da ga uhićenje jednog haaškog optuženika, pa makar to bio i Radovan Karadžić, ne može uzdrmati.
Opća je ocjena da će uhićenje Radovana Karadžića, nakon početnih tenzija, izazvanih euforijom jednih i razočarenjem drugih, dugoročno dodatno pridonijeti stabilnosti BiH. Uhićenje je, doduše, iznova skrenulo pozornost na činjenicu da je Republika Srpska, bez obzira što je danas, kako veli Milorad Dodik, »ustavna kategorija«, rezultat Karadžićeva projekta. No, RS i njezin status unutar BiH ionako su »vječni« kamen smutnje oko kojeg će se još dugo voditi bitke u sklopu pregovora o ustavnoj reformi.
Uhićenje Karadžića, po svemu sudeći, naviše će se odraziti na samu Srbiju, i to u vidu bržeg napretka prema članstvu u EU. Naime, koliko se vidi iz dosadašnjih reakcija, nitko od međunarodnih čimbenika ne bavi se činjenicom da je Karadžić, doduše pod lažnim identitetom, slobodno i vrlo aktivno živio u glavnom gradu Srbije - to ionako ide na dušu bivšem premijeru Vojislavu Koštunici, ali se zato ističe kako se dogodila »prekretnica u suradnji Srbije sa Haaškim tribunalom«. A to je, kako je rekao europski povjerenik za proširenje Olli Rehn, »vrlo značajno za europske težnje Srbije«.
Ivan

 

[adem_ks]

BiH: Uhićenje Radovana Karadžića otvorilo potisnute političke probleme
Daytonska BiH na mnogo je načina i posljedica Karadžićevih zločina, rezultat kompromisa kojima su bosanski Srbi nagrađeni za zločine
Uhićenje Radovana Karadžića izazvalo je cijelu lavinu reakcija u Bosni i Hercegovini, a vrlo brzo se pokazalo da će i ovaj događaj, te očekivano haaško suđenje bivšem lideru bosanskih Srba, umjesto prilike za iskreno suočavanje s prošlošću, postati povod i za nove političke rasprave i međunacionalne svađe u BiH.
Radovan Karadžić optužen je za neke od najtežih zločina počinjenih u Europi nakon završetka Drugog svjetskog rata. Bio je jedan od najutjecajnijih predvodnika politike koja je u Bosni i Hercegovini dovela do rata u kojem je ubijeno gotovo 100.000 ljudi, a trajno raseljeno i prognano više od milijun i pol osoba. Politički je vodio Republiku Srpsku (RS) u vrijeme kad su institucije ove tadašnje paradržave počinile genocid u Srebrenici, u srpnju 1995. godine. Pod njegovim vodstvom sustavno je provođena politika etničkog čišćenja teritorija od Bošnjaka i Hrvata, što je bio eufemizam za ubojstva, silovanja, premlaćivanja, zastrašivanja i druge oblike nasilja nad građanima na teritorijima koje je pod nadzorom držala srpska vojska u BiH za vrijeme rata.
Današnja, Daytonska Bosna i Hercegovina na mnogo je načina posljedica Karadžićevih zločina.
Primjerice, njezin sadašnji politički ustroj izravno je povezan s rezultatima rata. Entiteti u BiH, pa tako i Republika Srpska, nisu postojali prije rata. Trenutni nacionalni sastav stanovništva u mnogim dijelovima BiH također je neposredna posljedica rata i drugih zločina.
Spomenimo tek da na teritoriju Republike Srpske, na području na kojem je do 1992. godine živjelo oko 220.000 Hrvata, danas živi svega oko 20.000 Hrvata. Slično je i u drugim dijelovima zemlje. Ostalo je vrlo malo mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima brojnost manjinskog u ukupnom broju stanovništva, bez obzira koje su oni nacije, prelazi 10 posto. Vidljive i nevidljive crte etničkih podjela kojima je danas ispresijecana Bosna i Hercegovina iz mnogo se razloga mogu smatrati ostvarenjem Karadžićevog političkog cilja, onoga o čemu je on govorio i što je radio početkom devedesetih, kada je bio jedan od ključnih »gospodara rata«.
Naravno, i postojanje Republike Srpske u ovom se kontekstu može smatrati ostvarenjem Karadžićevog projekta. Jer, upravo je ideja o stvaranju zasebne republike srpskog naroda u BiH, u kojoj bi bosanski Srbi bili fizički odvojeni od svojih dojučerašnjih susjeda Bošnjaka i Hrvata, bila u korijenu rata koji će od 1992. do 1995. godine razoriti same temelje bosanskohercegovačkog društva.
Pomalo je paradoksalno da, upravo u vrijeme kad je Karadžić uhićen i treba biti poslan u Haag, u javnosti postoji dojam da jača ideja Republike Srpske. Čak i s međunarodne razine ima ocjena po kojoj je ovaj centralizirani i de facto jednonacionalni entitet zapravo »bolji i učinkovitiji« dio Bosne i Hercegovine.
No, zanimljivo je da je priča o budućnosti Republike Srpske ipak zauzima značajno mjesto u početnim reakcijama najvažnijih političkih čimbenika u Bosni i Hercegovini na vijest uhićenju Radovana Karadžića.

 

[adem_ks]

deo II

Lideri sve tri vodeće političke stranke sa sjedištem u Sarajevu naglasili su da pravda neće biti ispunjena ako, usprkos suđenju Karadžiću, preživi njegov politički projekt. Tako je predsjedatelj Predsjedništva BiH i lider bošnjačke Stranke za BiH Haris Silajdžić kazao da se »ne smije dopustiti da projekt Karadžića i Mladića živi«.
»Ovo je barem neka satisfakcija za obitelji žrtava i nada da će pravda biti zadovoljena. Svjedoci smo da je Slobodan Milošević mrtav, da je Karadžić uhićen, ali da njihov projekt, nažalost, u BiH i dalje živi«, kazao je Silajdžić, pojasnivši da misli na posljedice genocida za koji su oni odgovorni. Po njegovim riječima, obveza cijele međunarodne zajednice nije samo uhićenje Karadžića te Mladića koji je još uvijek na slobodi, već i uklanjanje posljedica genocida za koji su oni odgovorni.
I predsjednik druge najjače bošnjačke stranke SDA Sulejman Tihić izrazio je očekivanje da će kroz suđenje Radovanu Karadžiću u Haagu biti preispitano i Karadžićevo djelo, odnosno Republika Srpska, te karakter rata u BiH: »Uhićenje Karadžića važno je za žrtve genocida i agresije na BiH. Svjesni smo činjenice, htjeli to priznati ili ne, da u BiH i dalje postoji Karadžićevo djelo Suđenje Karadžiću otkrit će nove detalje i istinu o njegovom djelu, a to je Republika Srpska koja u svjetlu te istine neće moći opstati, barem ne u ovakvom obliku.«
Zlatko Lagumdžija, čelnik SDP-a BiH, najjače oporbene stranke u Sarajevu tvrdi kako Karadžićevo uhićenje »trebamo iskoristiti kao poticaj da se okrenemo novim horizontima i da izgradimo nove puteve ka budućnosti, naučeni i poučeni kako završi zločinački projekt koji simbolizira Karadžić«.
»Odlaskom Radovana Karadžića u Haag počinje se suditi jednom projektu, projektu koji on simbolizira, projektu koji je značio da treba prvo ljude okupiti oko jedne ideje u jednom narodu, oko jedne vjere, i onda pobiti svakoga tko ne pripada toj vjeri i tom narodu«, kazao je Lagumdžija koji je pozvao premijera RS Milorada Dodika da kao simboličnu gestu vrati odličje koje mu je u ratu dodijelio Karadžić.
No, upravo je Dodik bio na čelu onih koji su oštro kritizirali ovakve reakcije iz Sarajeva na Karadžićevo uhićenje: »Umjesto da se uhićenje Karadžića tretira kao pravni posao i daytonska obaveza, suočeni smo s neodgovornim izjavama političara. U Haagu se sudi imenu i prezimenu, a ne Republici Srpskoj, i svaki pokušaj dovođenja u vezu toga sigurno će biti odbijen. Na kraju krajeva, i u ime BiH su činjeni zločini«, kazao je Dodik, po čijim riječima Vlada RS uhićenje Karadžića vidi kao jedan od posljednjih koraka koji ispunjavaju obavezu prema Haaškom tribunalu i procesuiranje svih onih optuženih za ratne zločine. »Republika Srpska nije djelo Karadžića, nego je nastala kao želja ljudi u teškim trenucima raspada zemlje da stvore institucionalnu zaštitu. Zbog toga je neodgovorno tražiti da se kroz proces suđenja Karadžiću sudi RS«, zaključio je Dodik.
Zanimljivo je ipak da Radovan Karadžić, barem ako je vjerovati onome što je novinarima prenio njegov brat Luka, u ovom trenutku upravo najviše strahuje za svoje »životno djelo«: »Radovan se iskreno plaši za Republiku Srpsku. Drugim ničim nije opterećen. On je optimist, ali je malo razočaran što se uhićenje dogodilo na ovakav način, jer, ipak, da je prošlo još ovo pola godine, da je bilo malo više mudrosti i strpljenja, sve bi drukčije bilo i za Republiku Srpsku i za sve«, kazao je Luka Karadžić, citirajući bratove riječi: »Bog je uz nas. Vidjet ćete, pobijedit ćemo, nemojte se brinuti. Bit će sve u redu.«
Doista, ako sadašnje podjele unutar Bosne i Hercegovine postanu trajno stanje, na neki način to će biti Karadžićeva pobjeda.

 

[latinv]

Адеме, Адеме! Знам да се приближио крај мјесеца али мислим да претјерујеш. Оригиналност би се требала награђивати, а не преписивање. Знам да ускоро предајеш дужност (ако ниси заобилазио истину у широком луку) па ме интересује да ли имаш петљу да јавно кажеш кога симпатишеш од албанских политичара на КиМ, односно Косову, како га ти зовеш?
П.С. Молим те, немој навести неког минорног или рећи да ти се нико посебно не свиђа! Одабери једног!

 

[adem_ks]

Адеме, Адеме! Знам да се приближио крај мјесеца али мислим да претјерујеш. Оригиналност би се требала награђивати, а не преписивање. Знам да ускоро предајеш дужност (ако ниси заобилазио истину у широком луку) па ме интересује да ли имаш петљу да јавно кажеш кога симпатишеш од албанских политичара на КиМ, односно Косову, како га ти зовеш?
П.С. Молим те, немој навести неког минорног или рећи да ти се нико посебно не свиђа! Одабери једног!

posto verujem da ce ubrzo i onaj omatoreli mladic da.... mislim ajde da vidim na jednom mestu sta su sve novine pisale o njima. ovo ce biti jos par dana i....
kasnije ce se otvarati teme o karadzicu, a da ne bih trazio sta su novine pisale, kao dokaz o njegovom herostvu...
ps. zaista ni jednog, ono ranije sam navijao za haradinaja, a zasluzio je njegovim ponasanjem posle rata, kaopremijer, kada je na svaki nacin pokusao da priblizi srbe i albance, otkako se vratio previse kritikuje, a takve ne volim, u ovakvim situacijama ,ako si vec na vlasti, trebas pomoci da drustvo ide napred a ne izigravati "pametnjakovica" i kritikovati, kada je to sasvim lako.

 

[adem_ks]

Lajčak: Uveravanja, pa dokumenta
25. jul 2008. | 08:53 -> 11:29 | Izvor: Beta
Sarajevo -- Miroslav Lajčak kaže da će dokumenta porodici Kradžić biti vraćena kada bude siguran da to neće pomoći haškim beguncima.

Za razliku od Karadžićevih, žrtve ne mogu da posete svoje roditelje, podseća Lajčak

Visoki predstavnik u BiH je dodao da će deca Radovana Karadžića - Sonja i Saša - "imati još puno godina priliku da vide svog oca, što se ne može reći i za žrtve iz Srebrenice i mnogih drugih mesta", izjavio je Lajčak za TV OBN.

Članovi porodice Karadžić tražili su da im se ukine zabrana izlaska iz BiH kako bi mogli da otputuju u Beograd i posete Radovana Karadžića u zatvoru, pre nego što bude prebačen u Hag.

Supruzi Radovana Karadžića, Ljiljani Zelen Karadžić, i njegovoj deci Sonji i Saši, oduzete su putne isprave po nalogu visokog predstavnika u BiH 10. januara ove godine, a zbog sumnje da su deo mreže koja pomaže njegovo skrivanje.

Predsednik Srpske demokratske stranke, čiji je Karadžić bio lider, Mladen Bosnić stigao je danas pre podne u posetu haškom optuženiku Radovanu Karadžiću.

 

[adem_ks]

'Karadžić zdrav k'o dren'

Liječnici koji su pregledali Radovana Karadžića tvrde da se njegovo zdravstveno stanje može usporediti s onim 25- godišnjeg mladića. Kažu, nema poroka i živio je zdravim životom.

Radovan Karadžić zdrav je k'o dren!, piše srbijanski Press. Haškog optuženika pregledao je liječnik zatvora Specijalnog suda i iznenadio se njegovim odličnim zdravstvenim stanjem.

Tlak 64-godišnjeg čovjeka, koji je 12 godina živio kao bjegunac, danas je 130 s 80, što je idealno. Liječnik koji je u zatvoru Specijalnog suda pregledao 64-godišnjeg Karadžića bio je iznenađen njegovim odličnim zdravstvenim stanjem.
Radio u ordinaciji Splićanke
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, odnosno doktor alternativne medicine Dragan David Dabić, radio je u beogradskoj ordinaciji jedne Splićanke, piše Slobodna Dalmacija. Riječ je o doktorici psihijatrije koja je rodni grad napustila krajem osamdesetih. Studirala je u Moskvi, ali i Bogradu gdje i danas u samom srcu grada ima ordinaciju. Njezini roditelji posjeduju veliku obiteljsku kuću u splitskom predjelu Meje, a na njen prijedlog bjegunac je ovih dana i planirao doputovati u Split.

Karadžić je vegetarijanac, a u skladu sa svojim načinom života posti tijekom 21 dana i u to vrijeme pije samo vodu. To objašnjava i odbijanje hrane u zatvoru, za što se sumnjalo da je štrajk glađu.

"Za 64-godišnjaka koji nema povišen kolesterol, nije sklon debljanju, ne puši, koji je aktivan, normalno je da ima krvni tlak 130 s 80. I tlak 145 s 90 bio bi također idealan za njegove godine... To što često posti ne mora ugrožavati njegovo zdravlje", izjavio je liječnik za Press.

Pored dobrog zdravlja Karadžić je, kako kažu liječnici, i u odličnom psihičkom stanju.

"U susretima s njegovim bratom Lukom čovjek bi pomislio da je Luka, a ne on bio bjegunac 12 godina! U tim razgovorima Radovan je tješio i smirivao brata. Karadžić je vrlo dobro shvatio u kakvoj situaciji se nalazi i brzo se 'prešaltao' na onog starog Radovana! Tko je proteklih dana bio u kontaktu s njim, iznenađen je ponašanjem koje je sto posto pozitivno! Radovan se već sada počeo pripremati za obranu u Haagu", kazao je Pressov izvor.

 

[adem_ks]

Karadžiću će zaplijeniti imovinu zbog tužbi žrtava

MOSTAR - Glavni zamjenik visokog predstavnika u BiH, američki diplomat Raffi Gregorian, izjavio je u petak za Dnevni Avaz kako Radovan Karadžić žrtvama rata "duguje nekoliko milijardi dolara" pa su zbog toga Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) i europske vojne snage u BiH (EUFOR) zainteresirani za konfiskaciju cjelokupne Karadžićeve imovine.

Gregorian je potvrdio da je "prije nekoliko godina Karadžić izgubio više parnica pri američkim sudovima, gdje je osuđen zbog stvaranja logora u kojima su žene sustavno silovane".

Tumačeći Karadžićeve izgubljene parnice pri američkim sudovima, Gregorian je rekao kako "Karadžić duguje žrtvama nekoliko milijardi dolara".

"Zbog toga je njegova sva pokretna i nepokretna imovina od tolike važnosti i interesa kako za OHR, tako i EUFOR, koji je za to nedavno čak izmjerio njegovu (Karadžićevu) kuću na Palama. Oni razmatraju opcije kako da se sva ta imovina konfiscira i kako bi žrtvama bila isplaćena djelomična ili, makar, simbolična naknada", rekao je Gregorian za Dnevni Avaz. (Hina)

 

[adem_ks]

Haaški sud ne da Karadžiću da se sam brani
Piše: Snježana Pavić

Karadžić bi se u sudnici Haaškog suda prvi put trebao pojaviti tek idućeg tjedna, a izručenje organiziraju vlasti Srbije i Nizozemske

BEOGRAD - Radovan Karadžić će inzistirati da se pred Haaškim sudom brani sam, kao prije njega Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj.

- Ako mu to ne dopuste, štrajkat će glađu. Ponašat će se upravo onako kako se ponaša Šešelj, jer se čovjeku apsolutno ništa ne može nametati - rekao je Karadžićev odvjetnik Svetozar Vujačić.

Šešelj je štrajkom glađu natjerao Sud da mu odobri da se sam brani, no i on i Milošević bili su pravnici. Glasnogovornica Haaškog tužiteljstva Olga Kavran rekla je da se Karadžiću ne može dozvoliti da se brani sam jer nema pravno obrazovanje. Karadžić bi se u sudnici Haaškog suda prvi put trebao pojaviti tek idućeg tjedna.

Ni jučer nije bilo poznato kada će i kako Karadžić biti izručen u Haag. Nitko ne želi otkriti sprema li se izručenje specijalnim avionom ili redovnom linijom JAT-a.

Prema Statutu Haaškog suda, suci će na javnoj sjednici Karadžiću pročitati optužnicu, a on treba potvrditi da razumije optužnicu i izjasniti se o krivnji. Ako se odbije izjasniti, smatrat će se da je rekao da nije kriv.
Žalba u zadnji trenutak
Moguće je da zbog ljetne pauze u radu Suda prvo pojavljivanje zakaže dežurni sudac. Karadžić će biti izručen ili krajem ovog ili početkom idućeg tjedna, ovisno kada će žalbeno vijeće odlučiti o njegovoj žalbi na izručenje.

Karadžićev odvjetnik Svetozar Vujačić najavio je da će žalbu poslati poštom danas u 19.55, na kraju radnog vremena poštanskog ureda. Po drugim tumačenjima rok za žalbu istekao je danas u tri sata ujutro, što je točno tri dana od utorka u tri sata kada je beogradski sud donio odluku o izručenju.

 

[adem_ks]

Spremaju mu doček u pritvoru
Radovan Karadžić, koji bi ovih dana trebao završiti u haaškom pritvoru, nakon dolaska će morati proći liječnički pregled te će biti smješten u jedno od tri zatvorska krila, doznajemo od glasnogovornice Haaškog suda Nerme Jelačić.

Zasad je nepoznato s kim će Karadžić dijeliti kat, ali tradicija je da zatvorenici za novog “stanovnika” prirede svojevrstan doček. Goran Mikuličić, odvjetnik generala Mladena Markača, kaže da je dio tradicije da pritvorenici za novog susjeda skuhaju posebno jelo.

- No ovisi s kim će Karadžić dijeliti kat. Ako će to biti njegovi istomišljenici, oni će mu sigurno nešto skuhati - rekao je odvjetnik Mikuličić. Objasnio je da se družiti mogu samo pritvorenici s istog odjela te da se na katu nalaze po dva odjela.

- Komunikacija s drugim pritvorenicima moguća je samo kada idu na misu, proslavu ili u vrijeme kartanja, šaha ili sportskih aktivnosti - istaknuo je Mikuličić. Odvjetnik Čedo Prodanović smatra da će Karadžićev doček ovisiti o tome s kim će biti na katu.

- Ako ga smjeste s njegovim istomišljenicima, onda će mu oni valjda nešto skuhati, ali ako ne, tko zna kako će ga dočekati - dodao je Prodanović. On, kao i odvjetnik Mikuličić, smatra da je Radovan Karadžić imao veliku pomoć nekoga iz srpskih vlasti.

- Netko mu je morao pomagati - smatra odvjetnik Prodanović.

 

[adem_ks]

Mladićeva karta za Hag
Kao što je to radio sa Zdravkom Tolimirom, a sada i s Karadžićem, predsjednik Srbije zasigurno će obaviti još jednu unosnu političku trgovinu...
25.07.2008. 07:10

(esarac@avaz.ba)

Nova Vlada Srbije jeste uradila ogroman posao. Na početku mandata stisnula je petlju i uhapsila durmitorskog psihijatra, kojem su Vojislav Koštunica i njegova radikalna bratija proteklih 12 godina pružali sigurno utočište i obavještajno ga pokrivali.

No, odlazak Radovana Karadžića u Hag ni po koju cijenu ne smije u drugi plan baciti priču o još odgovornijem za genocid nad Bošnjacima - Ratku Mladiću.

Kako se stvari sliježu, uz sagledavanje kojim je redoslijedom Beograd do sada izručivao ratne zločince, kristalno jasno postaje da je srebrenički monstrum teži od svog civilnog komandanta. Teži u smislu odgovornosti za masakre u BiH.

U slučaju njegovog suđenja, vrlo lako može se dogoditi (ako opet dokumenti ne budu zaštićeni) da se, napokon, dokaže i ono što i ptice na grani znaju - Beograd i Slobodan Milošević preko svojih poslušnika kreatori su i nalogodavci agresije i genocida nad Bošnjacima.

Upravo u toj činjenici leži odgovor na pitanje zašto je put Sheveningena odletio prvi Karadžić, iako su se svi kladili na neviđeno da će đeneral prije njega biti uhapšen.

 

[nisliya]

ima li neki TXT o tome kako je pravio kule u pesku kad je bio mali ?

 

[adem_ks]

SDS organizuje paljenje sveća i moleban za Radovana Karadžića
Međunarodni Radio Srbija - Pre 32 minuta

Srpske demoratska stranka organizovaće sutra u podne u svim opštinama u RS paljenje sveća i moleban za dr Radovana Karadžića, saopšteno je iz te stranke. Pozivamo sve članove i simpatizere SDS, kao i ostale građane RS da se mirno i dostojanstveno tačno u podne okupe na trgovima svojih gradova i odatle krenu u šetnju do crkve, simbolično nazvanu "Hod za Srpsku i snaga molitve", a potom zapale sveće i pomole se za dr Karadžića, navedeno je u saopštenju SDS. Karadžić je prvi predsednik SDS i sa tog mesta je otišao posle povlačenja iz političkog i javnog života 1996. godine, kada je preneo ovlaštenja predsednika stranke na Aleksu Buhu. SDS je formirana 1990. godine, nakon što je u BiH formirana Stranka demokratske akcije, a potom i Hrvatska demokratska zajednica.

 

[1234]

moleban za Radovana Karadžića

sta sve nece da izmisle!