- Poruka
- 390.390
Staroegipatska medicina je period u istoriji medicine, i raznovrsna i uspešna medicinska tradicija, koja se razvila tokom tri hiljade godina duge istorije drevnog Egipta.
U starom Egiptu boginja zdravlja i ozdravljenja bila je Sekmet. Njoj su upućivane molitve i ponude a egipatski vidari su lečili simptome
Civilizacija starog Egipta nastala je u tada izuzetno plodnoj ravnici oko Nila i imala je dugovremenu istoriju. Kulturni razvoj Egipćana, kao i napredak i trajanje staroegipatske civilizacije je oko četiri i po milenijuma (od oko 5000. godine do 526. godine pre nove ere), kada su Persijanci egipatskom narodu oduzeli suverenitet
i zauvek razorili i poništili njegova milenijumska svekulturna dostignuća.
Staroegipatska medicina nastala je i razvijala se na prostoru današnjeg Egipta 3-4.000 godina pre Hrista iz kultura koju karakteriše hijeroglifno pismo, arhitektura piramida, kult mrtvih. Medicina se stvarala i ucila u hramovima (u Saisu, Heliopolisu, Memfisu Tebi i dr.) a obavljali su je sveštenici. Tako je tokom boravka na prostoru drevnog Egipta, oko 450.godine p.n.e., Herodot o egipatskoj kulturi i medicini mnogo toga saznao od sveštenika, u Memfisu, Tebi, Heliopolisu i Saisu. Nešto kasnije
on je značajne podatke o stanju egipatske medicine i prikupljena saznanja pretočio u svoje zapise u kojima je zabeležio:
„ "..da u Egiptu ima lekara za razne vrste bolesti.”
Po Herodotu u Egiptu su postojale specijalizacije - za oči, zube, želudac, unutarnje bolesti, ****, mreže za zaštitu od komaraca i da je za dobro zdravlje
bila bitna i ishrana (u kojoj je zabranjivan unos riba i bob, kao nečisti kao nečiste hrane).
O hirurškoj veštini iz tog perioda govore i hirurški instrumenti napravljeni od bronze nađeni u grobnici lekara koji se zvao Kar (23. век п. н. е.)
Postoje takode dokazi o hirurskim intervencijama, kao sto su amputacije prstiju ili udova, kao i tragovi operacija na lobanji iz tog perioda.
Medicinski instrumenti koje su korisili stari Egipcani
Frakture (prelomi) su takode bile ćest nalaz na staro-egipatskim skeletima, veoma često leve ulne, što bi se moglo protumačiti korisćenjem leve ruke
kao zaštite od udarca štapom.Najstariji pisani dokumenti vezani za početke stomatologije su staroegipatski papirusi nastali oko 3000. godine p. n. e, iz kojih saznajemo da je u tom periodu postojala zubna medicina, koja je bila posebna grana staroegipatske medicine. O postojanju zubne medicine u starom Egiptu svedoče sačuvane mumije slike, statue i brojnim pisani dokumenti u knjigama na raznim predmetima – glinenim pločicama i papirusu iz kojih saznajemo da su pored brojnih specijalisti, poistojali i specijalisti zubarstva. Sačuvani su i verodostojni dokazi da su se egipatski zubni lekari bavili i protetikom. Tako je npr. u grobu Gizeh nađena zubna proteza iz perioda od 2500. godina pre nove ere (najstarije poznato zubno pomagalo te vrste). Otkriveni su i pisani izvori da su bogatiji ljudi u starom Egiptu ujutru redovno prali zube
Postoje dokazi da su Egipatski lekari koristili i antimikrobnu terapiju ili neku vrstu prirodnih antibiotika, kako bi ličilo stanovnistvo Egipta koje je bolovalo od mnogih bolesti koje su prouzrokovali različiti mikroorganizmi, iz npr. reke Nil. Ova reka i njeno zaleđe obilovalo je insektima i parazitima koji su uticali na pojavu bolesti stanovništva kao što je šistozomijaza, tuberkuloza kičmenih pršljenova (koja je otkrivena u mumiji Nesparehan, Amonovog sveštenika iz 21. dinastije), apscesa misica (koji je opisan u medicinskim papirusima). Faraon Siptah iz 12. dinastija imao je kraću nogu što se smatralo posledicom virusne infekcije tipa poliomijelitisa. Infekcija tetanusom opisana je u Smitovom papirusu.
Pored brojnih dokaza o razvijenosti medicinske delatnosti u starom Egiptu malo je ostalo po imenu zabeleženih lekara. Prvi lekar u starom Egiptu i pisanoj istoriji sveta čije je ime ostalo zabeleženo, bio je čovek po imenu Imhotep. Osim što je bio proslavljeni egipatski graditelj piramida, bio je i lekar, a vladao je i najvećom državom toga doba na svetu. Imhotep, je (prema drevnim spisima) osnovao i veliko svetilište – "hram zdravlja" (kombinaciju hrama i lečilišta), u blizini Sakare, koje je u vreme vladavine Ptolomejaca prozvano Asklepijon, (prema legendarnom grčkom lekaru Asklepiju). Prema brojnim predanjima u "hram zdravlja", hiljadama godina su dolazili bolesnici iz svih krajeva tadašnjeg sveta, (neplodni, sakati, slepi gubavi, padavičari) i svi koji su smatrali ili čvrsto verovali da se jedino na ovom mestu, i na medicinskim tradicijama mudrog Imhotepa, mogu osloboditi svojih bolesti.
Imhotep
U „hramu zdravlja“ Imhotep je osnovao i medicinsku školu koju su vodili njegovi učenici, prvoj u istoriji poznatoj školi u kojoj se moglo dobiti organiziovano profesionalno medicinsko obrazovanje. Imhotepova škola medicinskog obrazovanje zasnivala se na spoju bogatog medicinskog iskustva i vrhunskog poznavanja lekovitog bilja i tradicionalnog lečenja magijom.
Hram Zdravlja
Imhotepa su Egipćani slavili kao mudraca i dve hiljade godina kasnije. Štaviše, čak su ga i u ptolemejskom dobu poštovali pod grčkim imenom Imuthes kao boga medicine,Imhotep je bio jedan od retkih smrtnika tog doba čije je postojanje u istoriji potvrđeno činjenicom da je njegovo ime nađeno urezano na postolju kipa samog faraona Džosera. Imhotep je jedna od najvažnijih ličnosti iz drevne istorije, čovek koga su istoričari nazvali prvim poznatim genijem, što dokumentuju i njegove skulpture iz toga doba na kojima je prikazan kao mudar pisar koji sedi sa smotanim papirusom na dlanovima i predano zapisuje.
wikipedija
U starom Egiptu boginja zdravlja i ozdravljenja bila je Sekmet. Njoj su upućivane molitve i ponude a egipatski vidari su lečili simptome
Civilizacija starog Egipta nastala je u tada izuzetno plodnoj ravnici oko Nila i imala je dugovremenu istoriju. Kulturni razvoj Egipćana, kao i napredak i trajanje staroegipatske civilizacije je oko četiri i po milenijuma (od oko 5000. godine do 526. godine pre nove ere), kada su Persijanci egipatskom narodu oduzeli suverenitet
i zauvek razorili i poništili njegova milenijumska svekulturna dostignuća.
Staroegipatska medicina nastala je i razvijala se na prostoru današnjeg Egipta 3-4.000 godina pre Hrista iz kultura koju karakteriše hijeroglifno pismo, arhitektura piramida, kult mrtvih. Medicina se stvarala i ucila u hramovima (u Saisu, Heliopolisu, Memfisu Tebi i dr.) a obavljali su je sveštenici. Tako je tokom boravka na prostoru drevnog Egipta, oko 450.godine p.n.e., Herodot o egipatskoj kulturi i medicini mnogo toga saznao od sveštenika, u Memfisu, Tebi, Heliopolisu i Saisu. Nešto kasnije
on je značajne podatke o stanju egipatske medicine i prikupljena saznanja pretočio u svoje zapise u kojima je zabeležio:
„ "..da u Egiptu ima lekara za razne vrste bolesti.”
Po Herodotu u Egiptu su postojale specijalizacije - za oči, zube, želudac, unutarnje bolesti, ****, mreže za zaštitu od komaraca i da je za dobro zdravlje
bila bitna i ishrana (u kojoj je zabranjivan unos riba i bob, kao nečisti kao nečiste hrane).
O hirurškoj veštini iz tog perioda govore i hirurški instrumenti napravljeni od bronze nađeni u grobnici lekara koji se zvao Kar (23. век п. н. е.)
Postoje takode dokazi o hirurskim intervencijama, kao sto su amputacije prstiju ili udova, kao i tragovi operacija na lobanji iz tog perioda.
Medicinski instrumenti koje su korisili stari Egipcani
Frakture (prelomi) su takode bile ćest nalaz na staro-egipatskim skeletima, veoma često leve ulne, što bi se moglo protumačiti korisćenjem leve ruke
kao zaštite od udarca štapom.Najstariji pisani dokumenti vezani za početke stomatologije su staroegipatski papirusi nastali oko 3000. godine p. n. e, iz kojih saznajemo da je u tom periodu postojala zubna medicina, koja je bila posebna grana staroegipatske medicine. O postojanju zubne medicine u starom Egiptu svedoče sačuvane mumije slike, statue i brojnim pisani dokumenti u knjigama na raznim predmetima – glinenim pločicama i papirusu iz kojih saznajemo da su pored brojnih specijalisti, poistojali i specijalisti zubarstva. Sačuvani su i verodostojni dokazi da su se egipatski zubni lekari bavili i protetikom. Tako je npr. u grobu Gizeh nađena zubna proteza iz perioda od 2500. godina pre nove ere (najstarije poznato zubno pomagalo te vrste). Otkriveni su i pisani izvori da su bogatiji ljudi u starom Egiptu ujutru redovno prali zube
Postoje dokazi da su Egipatski lekari koristili i antimikrobnu terapiju ili neku vrstu prirodnih antibiotika, kako bi ličilo stanovnistvo Egipta koje je bolovalo od mnogih bolesti koje su prouzrokovali različiti mikroorganizmi, iz npr. reke Nil. Ova reka i njeno zaleđe obilovalo je insektima i parazitima koji su uticali na pojavu bolesti stanovništva kao što je šistozomijaza, tuberkuloza kičmenih pršljenova (koja je otkrivena u mumiji Nesparehan, Amonovog sveštenika iz 21. dinastije), apscesa misica (koji je opisan u medicinskim papirusima). Faraon Siptah iz 12. dinastija imao je kraću nogu što se smatralo posledicom virusne infekcije tipa poliomijelitisa. Infekcija tetanusom opisana je u Smitovom papirusu.
Pored brojnih dokaza o razvijenosti medicinske delatnosti u starom Egiptu malo je ostalo po imenu zabeleženih lekara. Prvi lekar u starom Egiptu i pisanoj istoriji sveta čije je ime ostalo zabeleženo, bio je čovek po imenu Imhotep. Osim što je bio proslavljeni egipatski graditelj piramida, bio je i lekar, a vladao je i najvećom državom toga doba na svetu. Imhotep, je (prema drevnim spisima) osnovao i veliko svetilište – "hram zdravlja" (kombinaciju hrama i lečilišta), u blizini Sakare, koje je u vreme vladavine Ptolomejaca prozvano Asklepijon, (prema legendarnom grčkom lekaru Asklepiju). Prema brojnim predanjima u "hram zdravlja", hiljadama godina su dolazili bolesnici iz svih krajeva tadašnjeg sveta, (neplodni, sakati, slepi gubavi, padavičari) i svi koji su smatrali ili čvrsto verovali da se jedino na ovom mestu, i na medicinskim tradicijama mudrog Imhotepa, mogu osloboditi svojih bolesti.
Imhotep
U „hramu zdravlja“ Imhotep je osnovao i medicinsku školu koju su vodili njegovi učenici, prvoj u istoriji poznatoj školi u kojoj se moglo dobiti organiziovano profesionalno medicinsko obrazovanje. Imhotepova škola medicinskog obrazovanje zasnivala se na spoju bogatog medicinskog iskustva i vrhunskog poznavanja lekovitog bilja i tradicionalnog lečenja magijom.
Hram Zdravlja
Imhotepa su Egipćani slavili kao mudraca i dve hiljade godina kasnije. Štaviše, čak su ga i u ptolemejskom dobu poštovali pod grčkim imenom Imuthes kao boga medicine,Imhotep je bio jedan od retkih smrtnika tog doba čije je postojanje u istoriji potvrđeno činjenicom da je njegovo ime nađeno urezano na postolju kipa samog faraona Džosera. Imhotep je jedna od najvažnijih ličnosti iz drevne istorije, čovek koga su istoričari nazvali prvim poznatim genijem, što dokumentuju i njegove skulpture iz toga doba na kojima je prikazan kao mudar pisar koji sedi sa smotanim papirusom na dlanovima i predano zapisuje.
wikipedija