Kisa je pljustala kao iz kabla. Kosava je raznosila u sitnim kapima, a opet je bilo dovoljno da natapa.
Ona je zurila, presecala ulice, usla u jednosmernu pa dalje,.. U jednom momentu se setila da je zaboravila da kupi cigarete i novine (sad za novine, manje-vise) i nameracila se na mali kiosk.
Jedva da ima prolaznika. Caskom ce ona, jeste da je tu parikiranje zabranjeno, ali, desetak sekundi, sta je to. Vrata nije ni zatvarala. Kamioni dodushe tutnje sa Savskog mosta, auto mogu pokupiti dok si rekao piksla. Verovatnoca da se to desi bila je mnogo manja od one da se kraj njega desi policajac. S neba li je pao, iz zemlje li je iznikao, ne zna, ali da se kraj auta desio- desio se!
--Dobar dan.
-Dobar dan (ako je ovo dobar, ona ne zna kako izgleda los)
--Znate li da je ovde zabranjeno parkirnaje?!
-Znam!
-- Pa, sto ste se onda parkirali?
-Trknula sam po cigatete...i...
-- A to je zdravo?!
-Znam da nije...(mnogo zdravije nego videti vas tu) - Nego, koliko sam duzna, zurim, vreme je...
-- Polako...polako...ja ne zurim nigde!
-Onda, da uzmem kisobran iz auta (koji inace nosi samo kad omase vemensku prognozu, i tad ga redvono negde zaboravi)! Kako ga rasiri, hop, odnese vetar, razvali,samo joj tri zice shtrce vish glave. Primecuje da ga zabavlja, baca ostatak kisobrana nazad, zauzima dostojanstven stav (koliko se to moze u ovakvoj prilici)!
--Uvek treba nositi kabanicu, narocito ako ste nepazljiv vozac a kisa pada...
-Zato cete Vi mene osloboditi svoje paznje, da platim, pa da idem..
-- Paznja ce biti onolika koliko ste zasluzili. I, ja Vam cinim uslugu!
- (Ucinili biste mi najvecu uslugu kad bi s mesta odleteli u nepoznatom pravcu)!
-- Ko li Vam je dao vozacku , da mi je znati?!
- Kako ko ?! Polozila...doduse iz treceg pokusaja i to samo voznju, testove iz prve...ali, . vreme, vidite li da ce me pokupiti kakav kamion?
--Na to ste trebali milsiti ranije!
-A da se Vi malo pomerite da se ja makar malo pomerim, vidite li...?
--Znate li da je I ovde zabranjeno parkiranje? Dajte mi licnu kartu, vozacku..
Odahnu! Konacno! Pruza mu, skoro da joj postade mio.
Zagleda sa svih strana, okrece(njoj se ucini i naopacke) malo zuri u licnu kartu,vozacku, malo u nju, a ona se pita da li nije ponela necije tudje...?!
--Aha...znacajno je gleda..
-???
Jedan kamion protutnja tik uz nju, oseca ono poznato kljucanje u zelucu, i pokusava da broji u sebi...
---------------------
--Znate li vi.........?
-Aman, covece, sta Vi hocete od mene?
--Zenu necu- imam. Svalerku necu- imam!
A sestru ( poslednji pokusaj)?!
--TRI...
Ona se osvrce unaokolo, sam da ugleda tu skrivenu kameru, ma poljubice je, kakvi da se ljuti....
-Vodite vi mene u zatvor(ko pita za kakvo dostojanstvo), u bolnicu, u ludnicu, gde god Vam volja, samo me oslobadjajte bede!
--Ko je pomenuo zatvor....bolnicu, ludnicu, zasto provocirate?!!
Vise joj je svejedno sta je pita. Kako bi se izrazili oni veseli pravnici- branice se cutanjem.
Zapallenje pluca joj ne gine, sto se tice mozga, tu je vec zgariste.
Sede na sediste, samo joj kolena vire u potpuno mokrim farmerkama, noge valjda u nekoj lokvi, za cipele nije sigurna da li ih uopste i ima, jer, sve je danas moguce.
Posmatra ga kako nesto svrljka po onom blokcetu, prevrce, vraca, svrlja......
-Pisete roman- ne odoli?
--Umesto da ste manji od makova zrna, vi provocirate?!
-Pa, dobro, jesam li ja jedini vozac na kugli zemaljskoj (i sire) da se ponekad i ponegde parkirao...i...
Presece je u pola recenice " Danas ste jedini kojeg sam JA video"
Pade joj na pamet- da je ona sud i zakon, ona bi svakoga ko ubije u afektu oslobodila optuzbe, Ma,ne bi ga ni pozivala! I ovo uopste ne bi bio afekt, ovo je cista samoodbrana, spas golog zivota.
Grabi onu kutiju cigareta, guzva je, lomi (sve zamisljajuci da je on ta kutija) i baci pod sediste.
Je li videla osmeh, ili joj se uciilo?!
-------------
Kuci se vratila par kilograma teza od mokre odece.
Pitaju je da li auto prokisnjava?!
Strelja ih pogledom dok s nje curi kao da je slavina pa josh pokvarena. Pristavlja sebi kafu....
Masi se za torbu..
Nema cigareta..
(Biljana)
Ona je zurila, presecala ulice, usla u jednosmernu pa dalje,.. U jednom momentu se setila da je zaboravila da kupi cigarete i novine (sad za novine, manje-vise) i nameracila se na mali kiosk.
Jedva da ima prolaznika. Caskom ce ona, jeste da je tu parikiranje zabranjeno, ali, desetak sekundi, sta je to. Vrata nije ni zatvarala. Kamioni dodushe tutnje sa Savskog mosta, auto mogu pokupiti dok si rekao piksla. Verovatnoca da se to desi bila je mnogo manja od one da se kraj njega desi policajac. S neba li je pao, iz zemlje li je iznikao, ne zna, ali da se kraj auta desio- desio se!
--Dobar dan.
-Dobar dan (ako je ovo dobar, ona ne zna kako izgleda los)
--Znate li da je ovde zabranjeno parkirnaje?!
-Znam!
-- Pa, sto ste se onda parkirali?
-Trknula sam po cigatete...i...
-- A to je zdravo?!
-Znam da nije...(mnogo zdravije nego videti vas tu) - Nego, koliko sam duzna, zurim, vreme je...
-- Polako...polako...ja ne zurim nigde!
-Onda, da uzmem kisobran iz auta (koji inace nosi samo kad omase vemensku prognozu, i tad ga redvono negde zaboravi)! Kako ga rasiri, hop, odnese vetar, razvali,samo joj tri zice shtrce vish glave. Primecuje da ga zabavlja, baca ostatak kisobrana nazad, zauzima dostojanstven stav (koliko se to moze u ovakvoj prilici)!
--Uvek treba nositi kabanicu, narocito ako ste nepazljiv vozac a kisa pada...
-Zato cete Vi mene osloboditi svoje paznje, da platim, pa da idem..
-- Paznja ce biti onolika koliko ste zasluzili. I, ja Vam cinim uslugu!
- (Ucinili biste mi najvecu uslugu kad bi s mesta odleteli u nepoznatom pravcu)!
-- Ko li Vam je dao vozacku , da mi je znati?!
- Kako ko ?! Polozila...doduse iz treceg pokusaja i to samo voznju, testove iz prve...ali, . vreme, vidite li da ce me pokupiti kakav kamion?
--Na to ste trebali milsiti ranije!
-A da se Vi malo pomerite da se ja makar malo pomerim, vidite li...?
--Znate li da je I ovde zabranjeno parkiranje? Dajte mi licnu kartu, vozacku..
Odahnu! Konacno! Pruza mu, skoro da joj postade mio.
Zagleda sa svih strana, okrece(njoj se ucini i naopacke) malo zuri u licnu kartu,vozacku, malo u nju, a ona se pita da li nije ponela necije tudje...?!
--Aha...znacajno je gleda..
-???
Jedan kamion protutnja tik uz nju, oseca ono poznato kljucanje u zelucu, i pokusava da broji u sebi...
---------------------
--Znate li vi.........?
-Aman, covece, sta Vi hocete od mene?
--Zenu necu- imam. Svalerku necu- imam!
A sestru ( poslednji pokusaj)?!
--TRI...
Ona se osvrce unaokolo, sam da ugleda tu skrivenu kameru, ma poljubice je, kakvi da se ljuti....
-Vodite vi mene u zatvor(ko pita za kakvo dostojanstvo), u bolnicu, u ludnicu, gde god Vam volja, samo me oslobadjajte bede!
--Ko je pomenuo zatvor....bolnicu, ludnicu, zasto provocirate?!!
Vise joj je svejedno sta je pita. Kako bi se izrazili oni veseli pravnici- branice se cutanjem.
Zapallenje pluca joj ne gine, sto se tice mozga, tu je vec zgariste.
Sede na sediste, samo joj kolena vire u potpuno mokrim farmerkama, noge valjda u nekoj lokvi, za cipele nije sigurna da li ih uopste i ima, jer, sve je danas moguce.
Posmatra ga kako nesto svrljka po onom blokcetu, prevrce, vraca, svrlja......
-Pisete roman- ne odoli?
--Umesto da ste manji od makova zrna, vi provocirate?!
-Pa, dobro, jesam li ja jedini vozac na kugli zemaljskoj (i sire) da se ponekad i ponegde parkirao...i...
Presece je u pola recenice " Danas ste jedini kojeg sam JA video"
Pade joj na pamet- da je ona sud i zakon, ona bi svakoga ko ubije u afektu oslobodila optuzbe, Ma,ne bi ga ni pozivala! I ovo uopste ne bi bio afekt, ovo je cista samoodbrana, spas golog zivota.
Grabi onu kutiju cigareta, guzva je, lomi (sve zamisljajuci da je on ta kutija) i baci pod sediste.
Je li videla osmeh, ili joj se uciilo?!
-------------
Kuci se vratila par kilograma teza od mokre odece.
Pitaju je da li auto prokisnjava?!
Strelja ih pogledom dok s nje curi kao da je slavina pa josh pokvarena. Pristavlja sebi kafu....
Masi se za torbu..
Nema cigareta..
(Biljana)











