MANSARDA

Mansarda,atelje tvoj i stafelaj,
bilom nam kuca nas prvi maj.
Kroz prozor odbljesak novih vidika.
Jedini,ko koga ovde slika?

Sedim na naslonu fotelje stare
pogledom mi pokreces sve damare.
Osecamo se u razbludnoj tisini.
Ko koga ovde slika,jedini?

Dok trazis po podu razbacane boje
ja ulivam se u sve pore tvoje.
Cuje se samo tisine cika.
Jedini,ko koga ovde slika?

Prilazis mi macjim skokom
pogledom bludim tvojim okom.
Trazis najlepsu boju mog lika.
Jedini,ko koga ovde slika?

Da l' boja breskve za lice moje
usnama kupine ja ljubim tvoje.
Opcinjena zeljom, ja gubim obris tvog lika.
Jedini,ko koga ovde slika?

Ogrtac slikarski sa tebe skidam,
pogledom poslednji atom mira kidam.
U tebi lavovska snaga,rika.
Jedini,ko koga ovde slika?

Suton se prikrada kroz pukotine,
ispunjava sobu talasom miline.
Po zidu titraju senke dva lika.
Jedini,ko koga ovde slika?

Malaksala tela na podu sklupcana
spojila ih strasti vrpca pupcana.
Traze ih novih naleta pozude,vali.
Jedini,ljubav smo naslikali.

Slovenska


 

Back
Top