mama kao neprijatelj

nasli su je u zenskom toaletu u firmi.

mojoj koleginici naravno da nije bilo lako, ali je u svojoj glavi stvari stavila na pravo mesto i izborila se sa tim bez osecanja krivice.

mozda zena nije bila nemajka, pre bih rekla da je u pitanju bolest.

ali opet, ne mogu deca da nose teret svojih roditelja. bili oni i bolesni.
 
Pre bih rekla da je namerno izabrala toalet na poslu, u nadi da ce biti guzva, nego da je bolest u pitanju. Mogla je to da uradi i kod kuce da je cerka zatekne u takvom stanju, ako je vec zelela da joj napakosti. Jeste da, o mrtvima sve najbolje, ali ovo mi jako lici na pakost koja je posla po zlu.
 
sigurno da ima na hiljadu primera samoubistva nakon pretnje, pogotovo majki, i bas zato pa bilo da je u pitanju bolest ili bezobrazluk ja ne mogu tek tako hladno, ma koliko to zelela, da odustanem od nje, ma koliko da je "zla", nalazim se izmedju dve vatre, iz dana u dan se nadam da ce se sve srediti.
 
Niko ti i ne govori da odustanes od majke...malo se sredi i skontaj sta da uradis...ne moze tebi niko dati neki savjet, to moras sama da rijesis...ljudi ti samo sugestiraju da skontas sta ti je najvaznije i da pokusas da rijesis problem onako kako ti osjecas...
 
heretica:
sigurno da ima na hiljadu primera samoubistva nakon pretnje, pogotovo majki, i bas zato pa bilo da je u pitanju bolest ili bezobrazluk ja ne mogu tek tako hladno, ma koliko to zelela, da odustanem od nje, ma koliko da je "zla", nalazim se izmedju dve vatre, iz dana u dan se nadam da ce se sve srediti.


Nemoj se nadati nego preuzmi stvar u svoje ruke. Niko ne može da ti reši situaciju do tebe same. Objasni mami da si ti velika devojčica i da ne može da drži šapu nad tvojim životom kao nekada ... da njen uticaj na tvog izabranika ne može da bude velik i da se ne zanosi sa glupostima. Udari joj malo embargo, ne vidjaj se sa njom često i nemoj se čuti telefonom. Neka shvati da te vredja njeno ponašanje i da ne može da se ponaša kao da se svet vrti oko nje.

Daleko od toga da treba da odustaješ od svoje majke (pa imaš li koga bližeg), ali isto tako ako budeš dozvolila da ti se mnogo meša u život, ništa od istog dobiti nećeš.

Razmisli malo o nekoj taktici, pa je primeni ..... čekanjem ništa postići nećeš.
 
Heretica, potpuno te razumem, ja imam gotovo identičnu situciju. Moja majka je celog mog života slepa i gluva za mene, vidi i razume samo svoje potrebe, a od mene očekuje podršku i zaštitu, kao da sam ja nju rodila a ne obrnuto. Otac nije bio ništa bolji, alkoholičar, samo su se svađali a od mene je svaki očekivalo da budem teg na njegovoj strani, tj zanimala sam ih samo za njihove interese. Kada više nisam znala kako da se postavim prema njima (probala sam i razgovor, i dogovor, i nemešanje, i pretnje i ignoraciju), tražila sam pomoć od psihologa. Tu sam saznala da sam "jaka ličnost, pa ću svoje probleme rešiti i sama." Otišla sam u podstanare, a oni su dolazili u posetu, bili jako fini, pa su se gazde čudile koje sam ja to đubre od čoveka kad tako dobri ljudi ne mogu samnom.
Sad, posle ovog možda predugog uvoda, htela sam da objasnim da je moja majka tip ŽRTVA. Tj. dozvoli ili izazove da ona bude žrtva, samo da se vidi koliko je ona bolja od onoga ko je ljut na nju, i time gnjavi svakoga ko hoće da sluša. To je , mislim, slično priči tvoje majke o samoubistvu, samoživo hoće da bude centar pažnje.
Ja sam se toga delimično oslobodila kada sam se udala i otišla od kuće, pored mene je bio suprug i njegova porodica, a pošto ona pred strancima glumi finoću, a i zet joj je par puta "otpevao", smanjila je doživljaj.
Pravi problem je počeo kada je otac umro, a ona se razbolela. Tada više nisam mogla da je ignorišem, morala sam svaki dan da visim kod nje, slušam njene fiks ideje sa plakanjem, izlive besa, samoživosti itd. Ako ni ti nemaš brata ni sestru, da znaš šta te čeka. Sada je baba šlogirana, u mojoj je kući i pijem dve tablete za živce dnevno. Ne mogu joj ništa a ona meni radi šta god hoće.
I tako, ako ti je porodična situacija barem malo slična, udaj se, napuni baterije i čuvaj živce za kasnije: TEK te čeka pravi krst.
 
K aja:
Heretica, potpuno te razumem, ja imam gotovo identičnu situciju. Moja majka je celog mog života slepa i gluva za mene, vidi i razume samo svoje potrebe, a od mene očekuje podršku i zaštitu, kao da sam ja nju rodila a ne obrnuto. Otac nije bio ništa bolji, alkoholičar, samo su se svađali a od mene je svaki očekivalo da budem teg na njegovoj strani, tj zanimala sam ih samo za njihove interese. Kada više nisam znala kako da se postavim prema njima (probala sam i razgovor, i dogovor, i nemešanje, i pretnje i ignoraciju), tražila sam pomoć od psihologa. Tu sam saznala da sam "jaka ličnost, pa ću svoje probleme rešiti i sama." Otišla sam u podstanare, a oni su dolazili u posetu, bili jako fini, pa su se gazde čudile koje sam ja to đubre od čoveka kad tako dobri ljudi ne mogu samnom.
Sad, posle ovog možda predugog uvoda, htela sam da objasnim da je moja majka tip ŽRTVA. Tj. dozvoli ili izazove da ona bude žrtva, samo da se vidi koliko je ona bolja od onoga ko je ljut na nju, i time gnjavi svakoga ko hoće da sluša. To je , mislim, slično priči tvoje majke o samoubistvu, samoživo hoće da bude centar pažnje.
Ja sam se toga delimično oslobodila kada sam se udala i otišla od kuće, pored mene je bio suprug i njegova porodica, a pošto ona pred strancima glumi finoću, a i zet joj je par puta "otpevao", smanjila je doživljaj.
Pravi problem je počeo kada je otac umro, a ona se razbolela. Tada više nisam mogla da je ignorišem, morala sam svaki dan da visim kod nje, slušam njene fiks ideje sa plakanjem, izlive besa, samoživosti itd. Ako ni ti nemaš brata ni sestru, da znaš šta te čeka. Sada je baba šlogirana, u mojoj je kući i pijem dve tablete za živce dnevno. Ne mogu joj ništa a ona meni radi šta god hoće.
I tako, ako ti je porodična situacija barem malo slična, udaj se, napuni baterije i čuvaj živce za kasnije: TEK te čeka pravi krst.

I tebi cu reci isto sto sam rekao i heretica-i

A sto jednostavno ne bi prekinula sve kontakte sa njom i zivela svojim zivotom...
Evo tu je i buduci suprug i sve a ti se bakces sa osobama koje te sputavaju (makar to bili i roditelji)
Ne dozvoli da te iko koci... Tvoj zivot je samo tvoj i radi sa njim sta god hoces...
Nadam se da ces postupiti ispravno
Pozz...

Budi pametna i ne dozvoli da bilo ko odlucuje umesto tebe... pa bio to cak i tvoj roditelj...
Uvek ces se kajati...
Cak i da uradis pogresnu stvar... to je tvoj izbor i nikoga ne mozes optuziti za to...
Tako da, jedino sto mogu da ti kazem...
Budi slobodna...
 
Prvo razgovaraj sa njenim psihijatrom (ako ga ima), ona je bolesna to je već jasno, a samim tim treba oprezno pristupiti problemu - to je što se tiče samoubistva, jer majka, neka je i najgora ipak je majka i ako je bolesna, nije svesna svojih postupaka pa joj treba pomoći.
Što se tiče tebe lično obavezno svom budućem suprugu objasni svoje probleme, čudi me da planiraš brak, a tako nešto proživljavaš sama.I kao tvoj momak trebalo bi da te podržava, razume i uteši.Naravno da nećeš dozvoliti da bilo ko manipuliše s tobom, jer moraš sebi da gradiš put u dalji život.
Primetila sam razne komentare (pozdravljam one sa razumevanjem) ali tebi je najteže, lomiš se između svojih planova i tvoje savesti. Nije lako ignorisati ni komšiju sa takvim problemom a kamoli onu koja te je rodila. Posavetuj se sa stručnjacima, ona je ipak bar toliko zaslužila, a ti porazovaraj sa budućim mužem, verovatno ni ne znaš koliko on može da di bude uteha i pomoć da prevaziđete svi zajedno te probleme.
U svakom slučaju ti želim puno sreće, jednoga dana će sve to biti daleko iza tebe.
 
kaja jako mi je zao sto se i kod tebe desava slicna situacija, moja mama je vec zdravstveno obolela imala je cak 3 operacije i nisam jedinica ima sestru alo kao da je nemam ona je oduvek bila samo za sebe na nikoga se ne okrece a ja valjda kao crna ovca ili vecna budala zalim svakoga i od malena ih sluzim kao grofove, ponekad pomislim da mozda nisam ni zasluzila bolje :(, taj vecni osecaj krivice koji su mi postavili od malena me je i doveo dovde gde sam, sve je ok kad nisam kuci ali kao predjem prag postajem potpuno druga osoba. Sve govorim sebi da ce proci bice mira i lijepih dana kad tad i tako opstajem.
Alapacha hvala na utesnim recima.
 
Strasno!I to se zovu majke.Mama treba da bude podrska svom detetu u dobru i zlu,u vaznim zivotnim odlukama nesme da poklekne.Nije vazno hoce li to uvek biti onako kako ona misli da je najboje za njeno dete.Mama je oslonac i treba da bude najbolji prijatelj.Nego neprocitah razlog takvog maminog ponasanja,jeli u pitanju samo hir ili nesto drugo.
 
Ma molim te: mama hoće, mama mora, mama treba! A ko će je naterati? Još kao dete od 5 godina želela sam da odem iz te kuće, ali zakon je na strani roditelja, a detetu se smeju i ne veruju mu. A kada omatore i obole i moralni i društveni zakon je opet na njihovoj strani. Da se odreknem samožive majke, svi bi me pljuvali, ali niko ne bi pitao ZAŠTO?
 
K aja:
Ma molim te: mama hoće, mama mora, mama treba! A ko će je naterati? Još kao dete od 5 godina želela sam da odem iz te kuće, ali zakon je na strani roditelja, a detetu se smeju i ne veruju mu. A kada omatore i obole i moralni i društveni zakon je opet na njihovoj strani. Da se odreknem samožive majke, svi bi me pljuvali, ali niko ne bi pitao ZAŠTO?

Ja se nadam da ces resiti te probleme... Na tvojoj sam strani...
Ne dozvoli da te iko sputava... zivi svoj zivot... slobodno...
Toliko...
 
Hvala na podršci, ali tu nema rešenja. Samo treba ostati normalan od kraja i izvući pouku. Cela ta situacija je mene naterala da uvek budem na strani mladih i dece (želela sam da studiram dečiju psihologiju baš zato što su deca građani drugog reda), da ih razumen i poštujem kao kompletne ličnosti. I vredelo je: klinci me vole, poštuju, veruju mi, i dobri smo prijatelji. To mi je najbolji lek.
 

Back
Top