Pre neki dan uđem ja u bus...sednem,ne otkucam kartu....otvorim Sport da u miru čitam sportske vest i čujem dečiji žagor,okrenem se i vidim tri mala Cigančića,musava...kako pevaju,ali ne za kintu nego valjda za svoju dušu....i bili su glasni,previše...ali rekoh sebi "ko peva zlo ne misli" i nek pevaju dok su deca...i tako ide 53 do Zelenog Venca...i na predposlednjoj stanici vidim ja ustaje jedan od njih,odlazi do ugla busa i ladno se ispišao.....ja ne verujem šta vidim...ustanem i odem do ugla i ladno vidim jebanu baricu pišaćke.....priđem gde su sedeli i tog momenta sam hteo malom cigančetu od 8,9 god šamar da lupim da mu zuji 5 dana,ali nekako sebe smirih i udarim ga onim novinama po glavi sa rečima..."Jel se tu piša,majmune mali?"...a on me gleda onako musav svojim buljavim očima.i valjda mi je j... majku na romskom jel je nešto mumljo...Sreća da nisu bili neki klinci na mome mestu jer znam da bi ih pesnicama onako male prebili...bukvalno...Eto..jedna neprijatna i nikada viđena dogodovština iz 53-ojke.....