Mali dom velikih duša

retirement home.jpg

Postoji jedna divna duša,u moru divnih duša,ali nekako baš posebna. Njena životna priča je takođe posebna. Možda bi,iako često korišćeno,najbolje poređenje bilo ono sa razvijanjem leptira iz čaure. Kao beba,imala je nesreću da gori u požaru. U toj nesreći,ostala je bez majke. Ubrzo potom ostala je i bez oca. Ostala je takođe i bez nekih prstiju na rukama. Koža lica i dalje nosi tragove tog događaja. I kao da to sve nije bilo dovoljno,kao dete bez roditelja smeštena je u dom za decu bez roditeljskog staranja,u kome je odrastala i dočekala punoletstvo. Život je,znači,BAŠ nije mazio. Očekivalo bi se da svi ti uslovi zajedno stvore od nje jednu ogorčenu,emotivno zatvorenu i nepristupačnu osobu. U velikom broju slučajeva ljudi se zbog takve nemilosti životnih okolnosti pretvore u naizgled zle osobe, iako većinom njihova prividna zloba predstavlja samo jedan zid,pokušaj odbrane od drugih bolova. Ali ona je drugačija. Ona se otrgla od naizgled predviđenog puta loše sreće,opravdane ogorčenosti,nepoverenja prema životu. Obrazovala se za posao negovateljice i radi godinama u domu za stare. Da,ali način na koji to radi...Obraća se stanarima doma kao svojim najrođenijima, neguje ih uz šalu i smeh,reči ohrabrenja. Trudi se da svaki njihov zalogaj bude adekvatan,ukusan,zdrav. Često i kuva za njih,iako to nije u opisu njenog posla.Trudi se da su napojeni,dovoljno hidrirani. Nežno ih kupa,maže kremama, masira, češlja. Strogo vodi računa da lekove uzimaju na vreme, prati kako ti lekovi deluju,da li su prejaki ili preslabi. Kada neko pozove,ostavlja svoj obrok nezavršen,jer želi da prvo namiri potrebu stare duše. Ume spretno i sabrano da im pruži prvu pomoć,uprkos stresnosti i hitnosti situacije. Ume nekada i da prekori korisnika,ali uvek za njegovo dobro. Divno je i dirljivo gledati je kako posvećeno brine o njima. Sama kaže da ne može da zamisli da radi drugi posao osim ovog. Voli ga. I to se vidi. Oseća. Divno je i što je u njenom životu partner koji je takođe odrastao u domu za decu bez roditelja. Ko će je bolje razumeti od njega ? Fascinantna životna priča.
 
Ta divna duša treba da dobije medalju za humanost i altruizam. Nema mnogo takvih tekstova koji govore o dobročinstvu pojedinaca da ne dobijemo utisak da su svi egoisti i sami sebi jedino važni. Biti važan drugome je ono što nas razlikuje od životinja. Ti si ovaj tekst ocenila kao fascinantna životna priča. Imala si potrebu da pišeš o onome što je na tebe ostavilo dubok utisak. Verovatno postoje ljudi koji su na dobrotu ljudi imuni. Da li su takvi rođeni ili takvi odgojeni to nije mnogo važno.

Pa ipak ovo što si ti ispričala ili napisala - nije priča. U onom literarnom književnom smislu. Postoje različite književne forme: biografije, monolozi, eseji, ispovesti, maštanja, snoviđenja, ljubavna čežnja, opis nečijeg stana, novinski članak i slično. U užem smislu priča ima svoja pravila koja otežavaju samo pisanje ali i donose veće zadovoljstvo. Da ne govorimo o konkursima gde često dolazi do nesporazuma, pa je tekst u startu odbačen kao i tekst sa brojnim pravopisnim grešama jer se to smatra nepismenošću.

Sve ovo sam napisao, ne kao negativnu kritiku, jer vidim da dobro pišeš, nego kao podsticaj da se okušaš u klasičnoj književnoj formi. Do nje ćeš doći ne čitanjem kontroverznih definicija nego čitanjem poznatih pisaca. Na internetu ih ima bezbroj, ali baš kao i meni ni tebi se mnoge neće dopasti.To se rešava razmenom iskustava u pisanju.

1680983829253.jpeg
 

Back
Top