Однели су и њу и штенце неки људи из друштва за заштиру животиња из суседног села, који имају неки програм удомљавања.
Надам се да ће све бити добро, али признајем да ми недостаје.
Bokte, pre par godina sam imao jednog pitbula, stene od cuvenog Pitmana koji se proslavio u ilegalnim borbama pasa u Karakasu....
Nazvao sam ga Nepon (Nero onako krace) i bio je izrastao u divnog i mocnog psa.
Kada sam ga setao ulicom vezivao bih ga sa DVA LANCA da se ne bi otrgao i osakatio nekoga jer su mu reakcije nekada bile neredvidive.
Svi su samo ulazili u kuce kada bi videli da setam Nera....
Naravno, u kuci je bio u zasebnoj ogradi gde niko sem mene nije ulazio.
kada sam prodao kucu i kada smo seli u stan - pojavio se problem sta sa Nerom?
Niko ne sme ni da mu pridje, a kamoli da ga kupi! Tada je imao 3 godine....
Dao sam oglas da ga poklanjam...
Niko da se javi....
kada sam vec izgubio nadu da cu moci da ga spasem, jedan prijatelj mi doveo nekog coveka koji je hteo Nera...
Covek mali, mrsav, neugledan....
Odveo sam ga u dvoriste gde je bio pas i razmisljako kako da ih upoznam...
I dok sam nesto pricao sa poznanikom koji je coveka doveo, tip je usao u zabran gde je bio Nero i krenuo prema njemu!
Jeza me je podisla jer sam ocekivao strasan napad pitbula na nepoznatu osobu...
Potrcao sam, ali covek me je znakom ruke zaustavio..
Tada je cucnuo ispred psa koji ga je fiksirao i pruzio ruku prema njemu...Nesto mu je saputao...
Neko vreme su se gledali oci u oci a tada se Nero digao, lagano prisao coveku i poceo da mu lize ruku!
Nisam mogao da verujem svojim ocima......
Ni moja deca nisu smela da udju kod Nera, a tom nepoznatom je od prve lizao ruku...
Tada se covek podigao, izasao iz ograde i nero za njim, bez lanca, potpuno miran...
"Mogu li da ga odvedem?" pitao je...
"Mozes" rekao sam jos ne dolazeci sebi od cuda.
Zahvalio se i otisao...Nero mu je isao uz nogu, bez lanca, mirno kao da su uvek bili zajedno...Nije se ni osvrnuo da me pogleda...
Znao sam da je u dobrim rukama.....